Photo by Dylan Leagh on Unsplash
Od ruske invazije na Ukrajinu epidemija je uglavnom nestala iz medijskih naslova da bi ustupila mesto novom atraktivnijem sadržaju. Ali to ne znači da je kovid nestao ili da ga nikada nije bilo. Ovo je prilika da vidimo koliko je on pogodio naše društvo, mereno ljudskim životima.
Od ’’najsmešnijeg gripa na svetu’’ do ’’groblja će nam biti mala’’
Pojava korona virusa nije odmah dovela do adekvatnih reakcija nadležnih, da bi onda to otišlo u drugu krajnost, sa svakodnevnim konferencijama za štampu predsednika države, koje bi mogle samo da se porede sa nekim seansama kolektivne psihoterapije.
Pošto je poptuno zatvaranje bilo politički nepopularno, Srbija se vrlo brzo vratila u neku vrstu anarhije, gde pravilo zvanično postoje ali nezvanično se baš i ne primenjuju.
Jedina svetla tačka državne borvbe sa epidemijom jeste politika vakcinacije – brz dolazak do velikog broja vakcina, i to čak više različitih proizvođača tako da smo mogli da biramo vakcinu, ali čak i da ih delimo strancima turistima koji su kod nas dolazili.
Višak smrtnosti i kovid
Koliko je kovid epidemija pogodila Srbiju možemo ugrubo da proverimo preko viška smrtnosti – uzećemo na primer prosek 5 godina pre početka epidemije, i tu brojku porediti sa podacima iz pojedinačno 2020, 2021. i 2022.
Ovaj prosek godina pre epidemije je bolja mera nego uzeti podatke iz samo jedne godine, one pre pandemije kao što je 2019, jer u pojedinačnim godinama događaji mogu da utiču na smanjenje ili porast srmtnosti i da nam to pomrsi računicu. Na primer, ako je blaga zima, a viša stopa vakcinacije od sezonskog gripa, onda će i smrtnost od njega biti niža nego u prethodnim godinama.
Drugi razlog zašto treba posmatrati podatke o ukupnoj smrtnosti jesu prilično jaki dokazi da se sa statistikom smrtnosti od kovida manipulisalo od strane državnih organa, što su otkrili novinari.
Treći jeste taj što je zbog pandemije došlo do kolapsa zdravstvenog sistema – brojne medicinske ustanove bile su u ’’kovid sistemu’’ što znači da uopše nisu radile sa pacijentima koji nisu imali kovid. Zato su odlagane brojne medicinske intervencije i pregledi. Ovo bi bio posredan uticaj pandemije na smrtnost, ali istovetno smrtonosan i značajan, koji se ne vidi iz zvanične statistike preminulih od kovida, čak i da tim podacima možemo da verujemo.
Godišnji podaci nam pokazuju da je ukupan porast smrtnosti u Srbiji tokom ove tri posmatrane godine umrlo više skoro 56,000 ljudi nego što je to bio prosek 2015-2019. Da li su ti ljudi umrli direktno od kovida, ili posredno od drugih bolesti jer im je kovid oslabio organizam ili jer nisu mogli da dobiju adekvatnu negu, drugo je pitanje.
Grafikon 1: Smrtnost u Srbiji, po godinama, izvor: RZS.
Ono što prvo upada u oči jeste da je gro povećanja smrtnosti bio zabeležen tokom 2021, a ne tokom 2020. godine. Ovo je prilično čudno – u prvoj godini pandemije o bolesti se nije znalo puno, nisu bili razvijeni protokoli za lečenje, a ni vakcine nisu bile dostupne. Na primer, vakcinacija je u Srbiji počela tek krajem decembra te godine, a i ona je bila među prvim kampanjama za vakcinaciju na svetu jer vakcina jednostavno nije bilo. Stoga bi se očekivalo da će smrtnost biti viša u prvoj godini pandemije.
Ali izgleda da su ovde veliku ulogu odigrali politički i psihološki faktori. Prvo – politika je objavila da smo pobedili koronu i vrlo brzo su različite mere za sprečavanje širenja kovida relaksirane a potom i ukinute. Stoga nije ni čudo što je širenje kovida bilo rapidnije, a tome su svakako doprineli i novi sojevi virusa koji su imali visoku stopu transmisije, daleko višu od prvobitnog soja. Pandemija je pobeđena tek 2022. kada se višak smrtnosti otprilike vraća na svoje višegodišnje vrednosti.
Grafikon 2: Smrtnost u Srbiji, po mesecima. Izvor: RZS.
Još su zanimljiviji mesečni podaci. Oni pokazuju tačno talase smrtnosti – prvi se desio na leto 2020, tokom jula i avgista, da bi naredni počeo na jesen u novembru, i trajao do febuara naredne 2022. godine.
Potom je u martu krenuo prolećni talas koji je trajao do juna; i poslednji talas započeo je u septembru 2022. i trajao je sve do marta 2023.
Lekcije za budućnost
Iz ovih podataka trebalo bi naučimo lekciju da počinjene greške ne ponovimo u nekoj sličnoj situaciji. Imajući u vidu da se najveća porast smrtnosti pojavila nakon zvaničnog proglašenja da je pandemija završena, to upućuje da je verovatno prebrzo došlo do prevelikog popuštanja pandemijskih mera.
Takođe, pitanje stope vakcinacije veoma je važno – Srbija je zajedno sa zemljama u okruženju jedna od zemalja sa najnižom stopom vakcinacije u Evropi. Ovo je svakako doprinelo većoj stopi smrtnosti.
Dodatno pitanje jeste efektnost pomenutih vakcina – trenutno izgleda da su kineske vakcine, iako u prvom trenutku dobre po principu ’’bolje bilo kakva nego nikakkva vakcina’’, nešto slabijeg efekta na nove sojeve korona virusa. Ovo znači da je naša niža stopa vakcinacije još i slabijeg efekta nego što bi se to zaključilo samo po broju primljenih doza.
Na kraju, zdravstveni sistem nije plinski šporet pa da se lako i brzo na dugme pojača njegov rad – za to su potrebni resursi i vreme, kao i adekvatno upravljanje kadrovima.
Kasno je tražiti specijaliste anesteziologe onda kada se zbog pandemije pojavi veća potreba za njima – ovi ljudski resursi moraju se privlačiti, u njih ulagati i zadržavati u sistemu. Inače ćemo doći u situaciju da ćemo imati nove bolničke zgrade sa savremenom opremom, samo nećemo imati nikoga da zna da je koristi.