Pojavljivanje Donalda Trampa pred saveznim sudom u Majamiju istorijski je događaj u američkom pravosuđu i politici. Prvi put će bivši predsednik Sjedinjenih američkih država biti suočen sa optužnicom koja bi ga potencijalno mogla koštati vlastite slobode.
Posle par tananih istraga, čini se da je Ministarstvo pravde SAD na tragu do sada najozbiljnije brljotine bivšeg predsednika i da je poslednja optužnica metak koji će gipki Donald teško izbeći. Šta je to pobogu Tramp sada uradio?
Ukratko, Donald Tramp je po isteku svog mandata veliku količinu zvaničnih dokumenata, pisama, fotografija, isečaka iz novina i ostalih materijala vezanih uglavnom za njegov predsednički mandat, odneo sa sobom na Floridu i držao ih u svojoj vili u Mar-a-Lagu. Deo ove kolekcije vraćen je na zahtev Nacionalnog arhiva, dok je deo zadržao Tramp u svojoj kući. Desetine prepunih kutija bile su raštrkane širom objekta i ni po jada da u njima, između ostalog, savezni agenti tokom pretresa prošle godine nisu pronašli 103 dokumenta sa oznakom poverljivosti koje Tramp nije smeo imati u posedu.
Da stvar bude gora, na osnovu ponuđenih dokaza u optužnici čini se da je Tramp bio svestan poverljivosti pojedinih dokumenata, da ih je uprkos tome držao na mestima kroz koje je od januara 2021. prodefilovalo na desetine hiljada gostiju njegove vile, te da ih je domaćin pokazivao zvanicama na koje je želeo da ostavi dobar utisak, a koji nisu prošli neophodne bezbednosne provere.
Optužnica tereti Donalda Trampa po 37 tačaka. Najveći broj njih tiče se namernog zadržavanja informacija od značaja za nacionalnu bezbednost SAD. Među pronađenim dokumentima sa različitim stepenima poverljivosti nalaze se brojni obaveštajni brifinzi, procene Pentagona o američkim i stranim vojnim i nuklearnim kapacitetima, informacije o vezama vlada pojedinih država sa terorističkim grupama i aktivnostima američke vojske u inostranstvu. Pored toga Trampu se pripisuje i zavera u cilju ometanja pravde, zadržavanje i uklanjanje dokumenata koji su od njega zahtevani i lažne izjave date pod zakletvom pred federalnim organima.
Iako su neki republikanski političari i simpatizeri Donalda Trampa požurili da stvar okvalifikuju kao politički progon, što nije sasvim bez osnova, argumenti u optužnici deluju neumoljivo. Specijalni tužilac Džek Smit (nama poznat kao glavni tužilac u slučajevima protiv Hašima Tačija, Saliha Mustafe i drugih, pred specijalnim tužilaštvom Kosova u Hagu) i njegov tim sastavili su preciznu optužnicu, neopterećenu preterano tehničkom terminologijom i sa vrlo nedvosmislenim dokazima.
U optužnici se nalaze fotografije kutija koje je Tramp čuvao u podrumu, kupatilu, spavaćoj sobi, balskoj sali i još nekim mestima u svom domu, a koje su napravili agenti FBI tokom pretresa. Neki od poverljivih dokumenata vidljivi su na fotografijama i namerno su zatamnjeni. Donald Tramp i njegov advokatski tim suočiće se sa otužbom da su tako čuvani dokumenti, koje svakako nije smeo držati u posedu, bili dostupni praktično ‘’na izvolte’’ svakom od njegovih brojnih gostiju tokom 2021. i dela 2022 godine, što je predstavljalo pretnju nacionalnoj bezbednosti SAD. Tu međutim nije kraj Trampovim mukama.
Neko ko nije čitao optužnicu mogao bi navijački braniti Trampa da je ovaj sporne papire zaturio, da je zaboravio da skloni oznaku poverljivosti sa nekih od njih i da prosto nije znao šta radi ili je posenilio. Takva je uostalom i bila Trampova odbrana tokom prvog pojavljivanja pred sudom. Optužnica je predupredila ove argumente šokantnim transkriptom zvučnog zapisa Donalda Trampa snimljenog od strane njegovih saradnika i sa njegovom dozvolom, kojim tužilac Smit kao bodežom probada odbranu.
U audio zapisu iz jula 2021, Donald Tramp doslovno naglas čita delove poverljivog dokumenta izvesnom piscu, izdavaču i dvojici svojih zaposlenika, te priznaje kako je u pitanju papir koji i dalje ima oznaku tajnosti i koji on kao predsednik nije deklasifikovao iako je to navodno mogao. Snimak in flagrante dokazuje da je Donald Tramp znao šta radi i da je posredi zapanjujuća neodgovornost bivšeg predsednika koja će zadati mnogo glavobolje njegovim braniocima.
Zabeležen je još jedan slučaj Trampovog razuzdanog rukovanja državnim tajnama, ovaj put u Nju Džerziju gde je izvesne poverljive dokumente o vojnim akcijama u inostranstvu, poneo sa Floride da bi ih pokazao makar jednom članu svog političkog akcionog komiteta. U kontekstu obelodanjivanja ovih navoda neko se setio i objavio deo intervjua muzičara Kida Roka iz prošle godine koji je u međuvremenu postao viralan, a u kome Rok svedoči kako mu je Tramp u Mar-a Lagu pokazao ,,neke mape Severne Koreje“ i pitao za mišljenje šta bi on tamo učinio, što je rokera veoma iznenadilo. Ne znamo da li je Kid Rok jedini muzičar kome su otkrivene američke državne tajne ali zvuči moguće, mimo toga što je zavodljiva misao.
Pored Donalda Trampa, u optužnici se tereti i njegov saradnik i desna ruka Volt Nauta i to kao saučesnik u zaveri sa ciljem ometanja pravde, zadržavanju i uklanjanju traženih dokumenata. Iako je Nacionalni arhiv početkom 2022. godine zahtevao da Donald Tramp dostavi sve predsedničke dokumente uključujući i one klasifikovane, za koje se sumnjalo da su ostali u njegovom posedu, samo deo dokumentacije je prosleđen.
Ostatak je Donald Tramp namerno skrivao iz samo njemu znanih razloga, lažući pri tome vlastite advokate i FBI da ne poseduje više poverljive dokumentacije. Nautin zadatak u ovoj konspiraciji bio je da sporne kutije, po potrebi i u maniru junaka crtanih filmova, doslovno pomera iz prostorije u prostoriju kako ih Trampovi advokati i FBI ne bi videli. Zvuči gotovo neverovatno ali kada je Tramp u pitanju ništa ionako nije uobičajenog formata.
Ipak, treba biti pošten i prema Donaldu Trampu koji nije ni prvi ni poslednji, sadašnji ili bivši američki zvaničnik koji se nemarno odnosio prema državnim tajnama. Poverljivi dokumenti pronađeni su i kod Trampovog potpredsednika Majka Pensa i kod sadašnjeg predsednika Džoa Bajdena. Zapravo, protiv Bajdena koji je neke poverljive dokumente držao u garaži porodične kuće u Delaveru se trenutno vodi istraga.
Najupečatljiviji primer je svakako neodgovornost Hilari Klinton koja je privatnu e-mail adresu korsitila za prosleđivanje poverljivih sadržaja umesto zvanične, te koja je neuspešno pokušala da prikrije tragove brisanjem hiljada arhiviranih mejlova. Tadašnji direktor FBI Džejms Komi preporučio je da se ne pokreće tužba protiv Hilari Klinton, što je Sekretarijat za provosuđe poslušao.
Najsnažniji argument u prilog Donaldu Trampu je upravo odluka američkih organa gonjenja iz 2016. godine da Hilari Klinton progledaju kroz prste. Postoje brojne sličnosti između dva slučaja i bilo bi nepravedno da Tramp plati robijom tamo gde je Hilari dozvoljeno da prođe uz opomenu. Ipak, ova linija argumentacije je više politička nego pravna i to što je neko uspeo da se izmigolji ruci zakona u jednom, ne znači da će se prekršena pravila trajno suspendovati u svim sličnim slučajevima.
Setimo se takođe da je jedan od Trampovih slogana 2016. godine bio Lock her up (zatvorite je) i da su republikanci zadnjih sedam godina ispirali usta Hilarigejtom. Postoji sijaset snimaka Donalda Trampa u kojima ovaj drži slovo svojim pristalicama kako je nepažljiv odnos prema državnim tajnama dostojan zatvorske kazne. Pozivati se posle svega upravo na Hilari Klinton i pravdati svoje bedastoće njenim bilo bi licemerno van svake mere i dugoročno verovatno štetno za konzervativni pokret i američko sudstvo, ukoliko Tramp prođe nekažnjeno.
Istina je i to da trenutna hajka na Trampa ima izvesnu političku dimenziju. Upadljivo je to da pravosuđe mnogo strastvenije i rigoroznije istražuje Trampova nego li nepočinstva drugih političkih figura u SAD. Istraga Bajdenovog šeprtljavog rukovanja poverljivim dokumentima ide dosta sporije, na primer. Sigurno je da će se Tramp i ubuduće pozivati na ovu nepravdu pred sudom ali i pred vlastitim pristalicama jer ga čak i presuda o krivici ne sprečava da se kandiduje na izborima.
U teoriji, moguće je čak i da Tramp svoju kandidaturu najavi iz zatvora! Nepravedno ili ne, optužnica protiv Trampa je podignuta, kasno je da Kalimero zakuka nad nepravdom i deluje vrlo moguće da će se kola političke korupcije slomiti baš preko njegovih leđa. Neko uostalom mora biti prvi, a bivši predsednik je svojim jezikom i izostankom takta, stekao brojne i moćne neprijatelje i na tome može zahvaliti samo sebi.
Nema međutim nikakve sumnje da je Tramp uhvaćen u nebranom grožđu. Svojim je ponašanjem, koje je konzervativni analitičar Ben Šapiro najbolje opisao kao glupost i autoranjavanje, sam sebi nabacio omču oko vrata. Nijedan političar do sada, pa ni Hilari Klinton nije uhvaćen u tako iracionalnom, svesnom i raskalašnom kršenju bezbednosnih protokola, a to mora imati svoju težinu i poseldice. Rečima bivšeg Trampovog državnog tužioca Vilijema Bara, ako je i pola onoga što piše u optužnici tačno, gotov je.
Nakon saslušanja i izjave da se ne oseća krivim, Donaldu Trampu izvesno preti suđenje za koje ne znamo kada će početi, ni kada bi moglo biti gotovo. Sasvim je moguće da će proces trajati i tokom samih izbora na kojima će Tramp biti republikanski ili nezavisni kandidat, što je još jedan slučaj bez presedana u američkoj istoriji. Mnogim Amerikancima je neverovatno da zamisle kako bi uopšte to moglo da izgleda, te kakve će političke, pravne i društvene posledice imati. The Trump show goes on.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.