Foto: Unsplash
Nakon što sam prošao nekoliko barikada i niz parkiranih borbenih vozila na 2 km dugom putu od mesta Dečani do Manastira Visoki Dečani, dočekao me je pozdrav na našem jeziku. Nekoliko hrvatskih vojnika koji su, kao deo snaga KFOR-a, raspoređeni da čuvaju manastir pozdravili su me sa “Dobrodošli u Manastir Dečani”.
Moj boravak na Kosovu i Metohiji u periodu septembar – oktobar 2022. godine bio je deo projekta “Politički značaj verskih institucija i vrednosti na posleratnom Kosovu”, koji je podržala organizacija Peaceful Change Initiative (PCi). PCi je britanska organizacija koja je posvećena prekidu nasilnih konflikata i izgradnji institucija i odnosa koji podržavaju dugoročni mir i čiji je fokus na regione Severne Afrike, Evrope i Južnog Kavkaza. Njihova vizija se zasniva na vrednostima inkluzivnosti, dijaloga i saradnje.
Cilj istraživanja
Kao što je poznato, o odnosu religije i politike na Balkanu se mnogo zna i izrazito je istraživano i pisano. Međutim, to nije slučaj kada je u pitanju Kosovo i Metohija (KiM). Glavni cilj ovog istraživanja bio je bolje razumevanje društva i politike na KiM, s posebnim fokusom na političku važnost religije i verskih aktera. U skladu sa tim, dizajniramo je i implementirano empirijsko istraživanje javnog mnjenja na KiM, koje je dopunjeno sa deset intervjua sa predstavnicima verskih organizacija. Istraživanje javnog mnjenja urađeno je metodom licem u lice (f2f) na uzorku od 608 građana i građanki, i sprovela ga je agencija Kantar iz Prištine.
Terensko istraživanje urađeno je u septembru 2022. godine, i pokrilo je Prištinu, Ferizaj, Prizren, Đakovicu, Peć, Mitrovicu i Gnjilane. Upitnik je sadržao standardni broj baterija pitanja, koje između ostalog uključuju: poželjni oblik vladavine; demokratske i autoritarne vrednosti; legitimitet institucija; toleranciju; etno-nacionalizam; autoritarne predispozicije; poverenje; religioznost.
Pored tih standarnih pitanja, razvijene su i implementirane posebne baterije pitanja u vezi religije i politike, kao i savremenih političkih procesa. Intervjui sa predstavnicima verskih zajednica urađeni su u periodu septembar – oktobar 2022. godine, i to sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, Islamske zajednice KiM i Rimokatoličke crkve. Kroz ovaj tekst podeliću neke od najzanimljivijih rezultata istraživanja.
Iako se dugo vremena verovalo da je religija Albanaca albanstvo, da su Albanci na KiM dosta sekularizovani, i da posledično religija nema neki veliki uticaj u društvu – rezultati mog istraživanja su pokazali sasvim drugačiju sliku. Međusobni uticaj religije i politike je veoma važan za razumevanje savremene društveno-političke situacije na KiM, političkih procesa i političkih stavova.
Položaj verskih zajednica
Pre svega treba istaći da na KiM 97% ispitanika tvrdi da pripada nekoj verskoj denominaciji. Od onih koji su odgovorili da pripadaju nekoj verskoj denominaciji, njih 97% pripada islamu, pored 2.8% pravoslavnih hrišćana i 0.2% rimokatolika. Iako pravoslavni hrišćani i rimokatolici predstavljaju manjinu, njihov politički značaj je veoma važan pa se stoga može reći da oni, pored islama, predstavljaju tri dominantne religije na KiM.
Sa druge strane, kada su u pitanju odnosi države i crkve (Church-State relations), treba istaći da oni predstavljaju jedan od većih političkih problema na posleratnog KiM. Iako je bilo više pokušaja da se ovaj odnos uredi novim Zakonom, to se još uvek nije desilo. Opšti odnos države i crkve na KiM trenutno je određen odredbama Ahtisarijevog plana (2007), kasnije dopunjen opštim odredbama iz Ustava iz 2008. godine (sa amandmanima iz 2016.), i često kritikovanim Zakonom o verskim slobodama (2008).
Iz razgovora sa predstavnicima verskih zajednica saznali smo da je jedina tačka oko kojeg se oni slažu upravo potreba da se donese novi Zakon o verskim slobodama, koji bi dao pravni status i subjektivitet verskim zajednicama i odredio njihov položaj u društvu. Međutim, njihove polazne tačke po pitanju važnosti donošenja takvog jednog zakona su veoma različite, iako ih vezuje zajednički imenitelj – zaštita imovine. Pored toga, važno je napomenuti da Vatikan (još uvek) nije priznao samoproglašenu nezavisnost KiM, što dodatno komplikuje život i odnose između verskih zajednica na KiM.
Važnost religije
U poređenju sa regionom, ili širim evropskim kontekstom, stanovništvo na KiM pokazuje veoma visoke procente religioznosti. Na KiM čak 99% veruje u Boga, 88% veruje u raj, 85% veruje u pakao, dok 79% veruje u život posle smrti. Zanimljivo je istaći i da čak 90% tvrdi da je apsolutno sigurno u svoja verska uverenja, pored 8% onih koji ističu da su prilično sigurni. Pored toga, 18% tvrdi da čita/sluša verske izvore svakog dana, dok 82% uvek/skoro uvek posti za vreme Ramazana. Oni koji tvrde da vrše islamsku molitvu pet puta dnevno je 15%.
Takođe, 78% ispitanika tvrdi da uvek/ponekad daje zakat za sirotinju. Čak 66% tvrdi da je religija “veoma važna“ u njihovim životima, dok 27% tvrdi da je religija „važna“. Samo 2% tvrdi da religija uopšte nije važna u njihovim životima. Pored toga, čak 94% smatra da su svete knjige njihove religije “Božja reč“, a 82% da se svete knjige moraju shvatati bukvalno, reč za reč.
Na pitanje šta je najvažnije da neko bude “pravi” Kosovar, istraživanje je pokazalo da najveći broj stanovništva smatra da je veoma važno plaćanje poreza (63%), deljenje zajedničke nacionalne kulture i vrednosti (60%), a onda sledi poštovanje državnih institucija i prava. Pored toga, 44% smatra da je veoma važno biti rođen/a na KiM da bi neko bio pravi Kosovar. Jezik je isto važna odrednica za Kosovare, pa tako 60% smatra da je albanski jezik veoma važan, pored 26% onih koji smatraju da je jezik važan za ideju pravog Kosovara.
Zanimljivo je za istaći da se i pripadnost religiji, tj. islamu, vidi kao veoma važno, što podržava 33% ispitanika, dok njih 32% smatra da je biti musliman važno da se kako bi se bilo pravi Kosovar. Sa druge strane, 32% smatra da biti pravoslavac nije važno, zajedno sa 26% onih koji smatraju da to uopšte nije važna odrednica Kosovara.
Verska distanca i zajedništvo
Merenje verske distance na KiM takođe daje zanimljive rezultate. Tako je, recimo, na pitanje „Da li ste naklonjeni ili ne prema“, sa skalom od 10 nivoa koja ide od „apsolutno nisam naklonjen“ do „apsolutno sam naklonjen“, čak 79% odgovorilo da je apsolutno naklonjeno prema muslimanima. Međutim, to nije slučaj sa drugim verskim grupama. Recimo, čak 53% je apsolutno nenaklonjeno prema ateistima, 34% prema sektama i verskim pokretima, 13% prema katolicima, i 20% prema pravoslavnim hrišćanima. Posebno treba istaći da je 30% ispitanika apsolutno nenaklonjeno prema Jevrejima.
U isto vreme, zanimljivo je istaći i da 49% ispitanika veruje da islam, pravoslavno hrišćanstvo i rimokatolicizam imaju mnogo toga zajedničkog, pored 35% onih koji kažu da ove tri tradicije nemaju ništa zajedničko.
Pored verske distance, istraživanje je pokazalo da veliki broj ispitanika apsolutno nije naklonjeno zavisnicima od droge (54%) i homoseksualcima (75%), ali i da je veliki broj ispitanika pozitivno naklonjeno prema siromašnima, ljudima koji govore drugim jezikom, ljudima druge rase i Romima.
Poverenje građana i građanki u različite institucije na KiM takođe varira. Na pitanje „Koliko imate poverenja u”, sa ponuđenim odgovorima na skali od „potpuno poverenje“ do „potpuno nepoverenje“, relativno visoko poverenje imaju institucije predsednika (26%), premijera (24%), dok se izdvaja vojska sa 66%, i policija sa 55% onih koji kažu da imaju potpuno poverenje. Sa druge strane, kada su u pitanju verske zajednice, potpuno nepoverenje u SPC ima 56%, u Rimokatoličku crkvu 32%, dok Islamska zajednica uživa potpuno poverenje 64% ispitanika. Zanimljivo je istaći da iako na KiM ima veoma malo sledbenika protestantskih crkava, 38% ispitanih ima potpuno nepoverenje prema ovoj verskoj tradiciji.
Uticaj verskih zajednica na politiku
Kada je u pitanju odnos religije i politike, na pitanje “Da li se slažete sa tim da verske institucije ne bi trebalo da se mešaju u politiku“, većina je odgovorila da se apsolutno slaže sa tom tvrdnjom (43%). U isto vreme, 14% se apsolutno ne slaže. Kada je pitanju uloga religije i verskih zajednica u društvu, rezultati pokazuju da se 46% slaže da one „jačaju moral društva“, 40% smatra da se previše fokusiraju na pravila, zajedno sa 43% onih koji smatraju da verske zajednice “jačaju zajednicu“.
U isto vreme, na pitanju koliki su uticaj verske zajednice i njihovi lideri imali u ratu 1999. godine, rezultati pokazuju da najveći deo ispitanika smatra da su imali „veliki uticaj“ (30%), pored onih koji smatraju da su imali „neki uticaj“ (21%). Samo 10% smatra da verske zajednice i njihovi lideri nisu imali nikakav uticaj u ratu 1999. godine. Deo ispitanika se slaže da islam ne bi trebalo da ima status državne religije (21%), pored 19% koji smatraju da bi islam trebalo da bude državna religija.
Međutim, najveći stepen podrške ima stav da bi sve religije trebalo da imaju isti status i privilegije (37%). Kada je u pitanju problem prekrivanja lica maramom, 52% smatra da država ne bi trebalo da zabrani pokrivanje lica, u poređenju sa 35% onih koji smatraju da bi država trebalo da to uradi.
Na samom kraju, valja istaći da većina ispitanika smatra da KiM ide u dobrom pravcu (57%), u poređenju sa 31% onih koji smatraju da KiM ne ide u dobrom pravcu. U svetlu intenziviranja pregovora između Beograda i Prištine, valja napomenuti i da stanovnici KiM uglavnom gledaju pozitivno na ove pregovore, ali pokazuju različite nivoe podrške za neka politička rešenja. Što je i očekivano.
Međutim, ističu se podaci da je 36% ispitanika apsolutno ne podržava integraciju Srba u društvo, a da je čak 66% protiv formiranja Zajednice srpskih opština. Pored toga, potencijalno ujedinjenje Kosova i Albanije je tačka podele unutar društva gde 31% ispitanika apsolutno pozitivno gleda na ujedinjenje, dok se 25% apsolutno ne slaže sa takvom politikom.
Još jedno mesto podele jeste i pitanje da li je moguća mirna koegzistencija Srba i Albanaca na KiM, gde 48% smatra da ona nije moguća, u poređenju sa 42% onih koji smatraju da je moguća. U isto vreme, nikakva razmena teritorija između Srbije i Kosova nema značajniju podršku, pa je tako 63% ispitanika apsolutno protiv ovakve politike. Ipak, 42% ispitanika se ne slaže sa održavanjem statusa quo.
Pitanja za budućnost
Pored terenskog istraživanja, za vreme boravka na KiM razgovarao sam i sa predstavnicima verskih zajednica, i to u Peći, Dečanima, Dragašu, Prizrenu i Prištini. Glavni utisak koji se nameće jeste taj da su svi oni spremni na razgovore i mirno rešavanje sukoba, ali i da imaju previše crvenih linija preko kojih ne žele, ili neće, proći. Kada je u pitanju SPC, oni jasno ističu da je bilo kakvo priznavanje nezavisnosti Kosova neprihvatljivo rešenje za njih.
Pored duhovnih argumenata, SPC smatra da bi na taj način crkva bila pod ogromnim pritiscima Prištine, koji bi na kraju rezultirali gubljenjem imovine. To su glavni argumenti oca Save Janjića iz Manastira Visoki Dečani. Sa druge strane, biskup Dod Đerđi tvrdi da su on lično kao i Crkva koju zastupa uvek otvoreni za dijalog za braćom iz Pravoslavne crkve, ali otvara neka veoma važna pitanja.
Pored isticanja važnosti donošenja novog Zakona o verskim slobodama, za koji tvrdi da je njima upravo najpotrebniji, on se pita čije su zapravo hrišćanske crkve i hramovi na teritoriji KiM? I na samom kraju, veliki muftija Naim Ternava iz Islamske zajednice KiM takođe ističe spremnost za dijalog sa drugim zajednicama, ali tek kada predstavnici pravoslavne crkve upute izvinjenje za nedela tokom 1990-ih godina. Jedan od važnijih izazova za IZ KiM jesu i različiti uticaji iz Turske, Saudijske Arabije, ali i iz Bosne i Hercegovine.
Glavni zaključak istraživanja je da, suprotno dominantnom narativu, realnost na terenu na posleratnom KiM ukazuje da religija i verske zajednice igraju veoma važnu ulogu u ovom društvu. Ne samo da je verska pripadnost jedna od najvažnijih identitetskih pitanja, i da je religioznost na KiM veoma visoka, stiče se i utisak da je religija veoma važan aspekt politike na KiM. O tome svedoči i činjenica da je zapravo status i položaj SPC na KiM jedno od glavnih pitanje u pregovorima između Beograda i Prištine.
Međutim, ne bi trebalo ići u drugu krajnost i tvrditi da verski akteri i religije ne utiču direktno na formiranje politike na KiM. Ali, svakako je tačno da njihovo ignorisanje i zapostavljanje u procesu nije ni poželjno, ni dobro. To znači da političke elite, predstavnici civilnog društva i međunarodne zajednice ne smeju ignorisati ulogu i značaj religije na KiM.
* Istraživanje je statusno neutralno i urađeno u skladu sa UNSCR 1244/1999 *
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.