Foto: Unsplash
Visoke stope ekonomskog rasta, ogromna populacija, politička stabilnost i tehnološki razvoj Kine u prethodnih nekoliko decenija ukazivali su na potencijale ove države da postane prva supersila sveta. Broj knjiga koji se bavi ovom temom u prethodnoj deceniji zabeležio je eksponencijalni rast. Tokom pandemije Covid-19, kineski politički establišment u 2020. potrudio se i da Kinu predstavi kao buduću supersilu broj jedan.
Kineska država se trudila da deluje kao odlučna u suzbijanju zaraze, asertivna u spoljnoj politici, politički stabilna naspram SAD-u u haosu tranzicije vlasti i protesta Black Lives Matter, kao i ekonomski otporna na efekte zatvaranja privrede. Spolja stabilna Kina sa jedne strane, a sa druge strane upad demonstranata u Kapitol i negiranje izbornih rezultata od strane gubitničkog predsedničkog kandidata, ukazivali su da promena na svetskom vrhu nije nemoguća.
Međutim, nakon manje od dve godine optimizam protivnika Zapada i ljubitelja Kine značajno je manji. Za takav pad optimizma postoji više razloga, koji se dobrim delom poklapaju sa istim razlozima koji su ranije budili optimizam. Ti razlozi su neefikasnost u suzbijanju COVID-19 pandemije, sve veća sumnja u svetu prema kineskoj spoljnoj politici, usporavanje rasta druge ekonomije sveta, populaciono opadanje i skorije održane najveće demonstracije u prethodnih trideset godina na ulicama najvećih gradova.
Svi ovi problemi postali su očigledni u veoma kratkom roku i postavlja se pitanje da li se radi samo o privremenim nestabilnostima ili trajnom usporavanju uspona ove ambiciozne sile.
Kineski ekonomski izazovi
U prethodne tri decenije kineska ekonomija rasla je prosečnom stopom od blizu 10%, na tom putu izbavljajući milione stanovnika iz zone apsolutnog siromaštva i pretvarajući sve veći procenat ruralne populacije u radnike u velikim gradovima. Si Đinping svoju vlast započeo je 2013. sa identičnim visokim stopama rasta, koje osim ekonomske funkcije, dobrim delom su bile glavni izvor političkog legitimiteta Komunističke partije Kine. Autoritarni model vlasti nije ozbiljnije napadan delom i zbog impresivnih ekonomskih rezultata i kontinuiranog rasta životnog standarda.
Sa druge strane, u 2022. kineska ekonomija porašće tek oko 3%, što je najmanje u poslednjih pola veka. Američka ekonomija će ove godine zabeležiti identičnu stopu privrednog rasta, iako se radi o državi čije je bogatstvo po glavi stanovnika po proceni MMF-a za 2022. veće oko pet puta. Ukoliko ove male razlike u stopama privrednog rasta između SAD i Kine ostanu u narednom periodu, teško je očekivati da kineska privreda u dogledno vreme nominalno gledano dođe do prvog mesta u svetu.
Mnogi navedeno zastajkivanje kineske privrede povezuju sa politikom takozvane „nulte tolerancije“ prema kovidu i da kada ona prestane, paralisani sektori će prodisati i visoke stope rasta će se vratiti. Ipak, da bi Kina dosegla bogatstvo po glavi stanovnika barem Rumunije ili Mađarske, postoji više strukturnih problema koji tom rastu stoje na putu.
Prvi je preveliko oslanjanje na građevinski sektor, koji se zbog potencijalnog balona na tržištu trenutno nalazi u gigantskim finansijskim problemima. Drugi faktor je voluntaristički pristup vladajuće partije koja kazneno targetira sektore privrede na osnovu političkih, a ne ekonomskih kriterijuma.
Treći i četvrti faktor su sve manji broj ljudi u sklopu domaće radne snage prouzrokovan lošom demografskom situacijom i sve manje političko poverenje visokorazvijenih ekonomija u Kinu. Ukoliko Kina ne uspe da sa ovim preprekama izađe na kraj, ekonomska stagnacija može vrlo brzo imati političke posledice, gde se demografija nameće kao prvi izazov.
Kineski demografski problem
Tokom ove godine očekuje se da će Kina izgubiti šampionsko mesto kada se radi o broju stanovnika, te da će Indija zauzeti prvo mesto u svetu. Načelno to ne bi trebalo da bude problem, jer Kina sa identičnim brojem stanovnika ima skoro šest puta veće bogatstvo po glavi stanovnika od Indije. Naravno, pitanje svetskog prestiža u broju stanovnika nije kriterijum oko kog bi Kina trebalo da brine. Veći problem za Kinu je što će počevši od naredne godine krenuti da gubi stanovništvo kroz negativni prirodni priraštaj, po prvi put u svojoj istoriji.
Problem opadajućih stopa rađanja kod država koje dostignu viši stepen bogatstva nije novina, ali jeste kada se pad dešava u državi koja se nalazi na trenutnom nivou bogatstva Kine. Naime, Sjedinjenje Američke Države, Francuska, Kanada ili Ujedinjeno Kraljevstvo, uprkos značajno nižem fertilitetu nego ranije i bez uračunavanja imigracionog priliva, uspevaju da kroz domaće stope rađanja povećavaju svoje stanovništvo i dan danas.
Kina sa jednom od najnižih stopa fertiliteta u svetu rizikuje da u ne tako dalekoj budućnosti oseti velike deficite radne snage i značajan skok udela izdržavanog stanovništva u ukupnoj populaciji (penzionera). Već danas, Kina se po stopi fertiliteta nalazi blizu današnjeg niskog stepena Japana, a da je po bogatstvu po glavi stanovnika gde je Japan bio sredinom 1980-ih. Kina nema još puno ruralne populacije koja može nadoknaditi deficite radne snage, niti imigraciju koja može mehaničkim prilivom učiniti nešto slično. Veliki udeo izdržavane populacije i sve manja radna snaga su proveren recept za ekonomsko usporavanje.
Ovaj problem je mogao da se vidi na horizontu i u prethodnim decenijama, naročito od početka primene stroge „politike jednog deteta“. Međutim, konkretne posledice osećaju se tek danas i biće sve primetnije u narednim godinama, kada će Kina imati i prepreke u održavanju svog međunarodnog ugleda.
Međunarodne sumnje u odnosu na Kinu
Kao što je u jednom od prethodnih tekstova već analizirano, primetno je da je u kineskom komšiluku postoji sve veća sumnja u najmoćniju državu regiona. Na osnovu poslednjih anketa primetan je rapidan pad popularnosti Kine u gotovo svim državama iz njenog bližeg komšiluka, ali i među zapadnim državama. Razlog za to je dosta agresivnija retorika kineskih zvaničnika, najava potencijalne invazije na Tajvan i kinesko praktično delovanje u odnosu na teritorijalne sporove sa komšijama i suptilnije mešanje u unutrašnje poslove.
Dobar deo kineskog ekonomskog rasta zasnivao se i na atraktivnosti za strani kapital, kao i u odnosu na dostupnost visoke tehnologije zapadnih država (poput najnaprednijih mikro čipova). Poslednje tendencije ukazuju da će ova dva motora razvoja biti manje dostupna. Najbolji primer je kompanija Apple koja najavljuje potpuno prebacivanje svoje proizvodnje u Indiju u narednim godinama, kao i najnoviji paket američkih sankcija Kini u sferi visoke tehnologije i mikročipova.
Većina kineskih komšija ne gleda na ovu državu kao dobronamernog aktera, već povećavaju svoju vojnu potrošnju. Veliki investicioni sporazum između Evropske unije i Kine se u praksi nije realizovao, upravo zbog budućih sumnji u odnosu na političku eskalaciju. Australija, kao država sa visokim stepenom ekonomskih odnosa sa Kinom, danas više gleda na drugu stranu Pacifika u cilju naoružavanja i savezničke koordinacije.
Kina je do pre nekoliko godina imala dosta slobodan prostor za ekonomsko delovanje bez većih političkih barijera i u zapadnim državama. Iako danas ima velikog uticaja u državama u razvoju, a naročito afričkim, među visokorazvijenim ekonomijama, koje i danas čine preko pola ekonomije sveta, u budućnosti će imati sve više barijera da generiše korist.
Kinesko posustajanje
Svojim prethodnim ekonomskim rastom Kina je zabeležila i logičan rast političkog uticaja, koji ju je i nesumnjivo kvalifikovao u status velike sile. Ipak, veliki broj problema sa kojima se ova država danas suočava definitivno bacaju sumnju da li ona ima kapaciteta da taj uticaj poraste i do samog prvog mesta u svetu. Danas deluje da više ne raste bez ikakve barijere, već posustaje, iako su joj svetski rivali takođe skloni autodestruktivnim potezima.
Ekonomsko usporavanje, prouzrokovano dobrim delom iscrpljenošću istog ekonomskog modela i lošom demografijom, uz malo saveznika u svetu, predstavljaju velike prepreke na putu daljeg uspona. Iako je izvesno da kineska moć neće skorije padati, nego će barem neko vreme još rasti, deluje da je „medeni mesec prošao“ i da će režim morati da donosi nepopularne odluke.
Protesti povodom drakonske COVID politike zaključavanja deluju kao najveći u prethodne tri decenije. Međutim, s obzirom na nivo problema sa kojima će vladajući komunisti morati da se suoče, mogu biti najmanji u odnosu na one koji slede u naredne tri decenije. Komunistička partija Kine dokazala se kao sposobna da vešto uguši nezadovoljstvo i politički otpor, ali je glavno pitanje 21. veka da li je podjednako sposobna da reši nove probleme u novim okolnostima. Trenutno postoje velike sumnje u to.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.