Istraživač na Institutu za političke studije

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Unsplash

Prelaz iz stare u novu godinu obično je rezervisan za osvrt na važne događaje iz 365 dana iza nas, kao i za najave onoga što nas čeka u novom letu. Ovaj tekst će pratiti tu tradiciju, te ću se truditi da (potpuno subjektivno) izdvojim 5 najvažnijih političkih dešavanja iz 2022. godine, posebno onih koje mogu imati dalekosežne posledice na unutrašnji društveni razvoj u Srbiji, kao i da ponudim 5 onih na koje treba obratiti pažnju u novoj 2023. godini. Godina pred nama nije izborna (ako izuzmemo lokalne trke u Kladovu i Medveđi za koje je rezultat već sada izvestan), ali to ne znači da neće biti zanimljiva.

 

Top 5 iz 2022. godine:

 

1. IZBORI 2022.

Izbori, posebno ako su na više nivoa (predsednički, parlamentarni, beogradski) i ako su, posle nekog vremena, bar načelno kompetitivni, predstavljaju najvažniji politički događaj u jednoj zemlji. Predsednička trka nije bila neizvesna, dok nam je parlamentarna vratila pluralizam u Narodnu skupštinu (12 lista je ušlo). Na kraju, SNS je očekivano formirala vlast i na republičkom i na gradskom nivou, ali verovatno uz mnogo više ustupaka nego što su se nadali i uz prilično jako prisustvo opozicije (i građanske i desne) u parlamentu i gradskoj skupštini.

2. RAT U UKRAJINI

Ruska invazija i sada već jedanaestomesečni sukob koji je eskalirao ima i tek će imati niz dalekosežnih implikacija po ceo svet. Konkretno u Srbiji, zasigurno je promenio političku dinamiku, budući da se desio na samom početku izborne kampanje, te su se građani određivali prema izbornoj ponudi delom i u pogledu njihovog stava prema najvažnijoj globalnoj temi (Ukrajini) ali i njenim posledicama po zemlju (pre svega spoljnopolitičku orijentaciji zemlje u kontekstu mogućeg pridruživanja sankcijama prema Rusiji).

Osim što je uslovio promenu kampanjskog narativa, sukob je uticao i na rezultate: ambivalentan stav SNS koja balansira između proruskih simpatija svog biračkog tela i antiruskih politika zapadnih aktera koštao ih je dela glasova na parlamentarnim izborima; dok je sa druge strane čvrst nastup protiv sankcija pogurao aktere poput SPS, Dveri, Zavetnika i DSS. Sukob naravno ima i brojne druge implikacije: od pogoršavanja geopolitičke pozicije zemlje, zatim ugrožene regionalne pozicije koju će razni avanturisti pokušati da iskoriste (Kurti); preko ekonomskih turbulencija i snabdevanja energentima; pa do priliva velikog broja državljana Rusije koji menjaju socijalni reljef najvećih srpskih gradova.

3. OPOZICIJA PO STAROM

Godina u kojoj je opozicija sanjala velike stvari (osvajanje vlasti u Beogradu, respektabilan rezultat na parlamentarnim izborima, ulazak u drugi krug predsedničkih izbora) pretvorila se u godinu razočarenja. U glavnoj opozicionoj koloni (Ujedinjeni za pobedu Srbije) došlo je do raskola i pre same izborne kampanje, koji je eskalirao selekcijom predsedničkog kandidata, a sastankom Đilas-Vučić nakon izbora i definitivno je zakucan poslednji ekser u kovčeg opozicionog jedinstva.

Možda i najpotentnija priča minulih izbora, koalicija Moramo, takođe se nakon izbora podelila u dve grupacije koje su pošle zasebnim putem. Stranke desnice su, uprkos dobrom rezultatu i ulasku u parlament, i dalje daleko od ostvarivanja jedinstva. Ipak, trećina mesta u parlamentu (kao i finansiranje i medijsko prisustvo koji iz toga dolaze) za opoziciju je dobar temelj iz kojeg se može graditi za izbore 2024.

4. KO SE SEĆA USTAVA JOŠ

Iako se na ustavnom referendumu 16. januara glasalo o tehničkim pitanjima u vezi organizacije pravosuđa, on je na kraju stavljen u okvire postojeće dinamike političke borbe u Srbiji: kao izjašnjavanje o aktuelnoj vlasti. U tom izjašnjavanju, SNS je pobedila, sa nekih 60.33% glasova. Ali, pobedila je mnogo teže nego što se očekivalo.

Uprkos odsustvu otvorene kampanje i medijske pompe, kao i bojkotu nekih opozicionih opcija koje nisu propustile priliku da same sebi pucaju u noge, na birališta je izašlo i protiv glasalo skoro 770 hiljada građana, dok je u najvećim gradovima i centralnim gradskim područjima gotovo svih većih mesta opoziciona opcija odnela pobedu. Ipak, ne treba se zavaravati „lošim“ rezultatom SNS, jer je ustav usvojen sa skoro 1.2 miliona glasova za i to bez medijske kampanje, što pokazuje organizacioni potencijal vladajuće stranke. Ipak, velika mobilizacija glasača opcije „protiv“ pokazala je i da SNS neće lako ulaziti u neke naredne aranžmane promene ustava, što bi moglo da ima posledice i po kosovsko pitanje, ali i mnogo praktičnije – po pitanje da li će Aleksandar Vučić moći da se kandiduje za predsednika 2027. godine, kada mu istekne ustavom dopušteni drugi mandat.

5. KO SE SEĆA RIO TINTA JOŠ

Protesti koji su kulminirali početkom januara pokazali su mobilizacionu snagu na temi koja je osim ekologije, u sebi prožela i odnos stranih investitora prema Srbiji i mnoge druge društvene probleme, pa i patriotske motive. Rio Tinto je možda i prvi veliki poraz ove vlasti, svakako medijski najupečatljiviji. Zbog toga ne čudi što je SNS strateški javno „ugasila“ priču o iskopavanju litijuma pre početka izborne kampanje. Iz cele epizode naučili smo da poraz vlasti dolazi onda kada i njihovi glasači počnu da sumnjaju u zvanični narativ, a u slučaju Rio Tinta se upravo to desilo: za vlast nije problem kada se standardnih 20-30% glasača opozicije buni za nešto, već kad „njihovih“ 60% počne da postavlja pitanja.

 

Top 5 za 2023. godinu:

 

1. MOGUĆA EKONOMSKA KRIZA

Crne najave su nas za sada zaobišle, sa izuzetkom velikog jesenjeg talasa rasta cena koji su građani itekako osetili. Na to je uticao niz srećnih okolnosti: odsustvo globalnog sloma, priliv kapitala i poslova koji beže iz Rusije, neobično topla zima koja eliminiše potrebu dodatne potrošnje na energente. Međutim, kriza i dalje nije isključena. SNS je stranka koja svoj rejting zasniva pre svega na socioekonomskom konsenzusu razvoja zemlje i podizanja ekonomskog standarda. Za deset godina vlasti nije se suočila sa značajnim kriznim periodom koji bi mogao da ugrozi taj konsenzus.

2. KOSOVO I DRUGI PRITISCI

Priznajem, u prvoj verziji ovog teksta ova tačka je bila plasirana mnogo niže: nisam očekivao da će Kosovo doći na red ovako brzo. Kako bilo, manevarski prostor Aleksandra Vučića, koji je spoljnopolitičke poene uvek koristio kao zgodan kampanjski bonus ličnom rejtingu i rejtingu svoje stranke, suzio se do krajnjih granica.

Vučić je stavljen u poziciju da kosovsko rešenje, očekivano uvek nepovoljno po Srbiju, mora da predstavi građanima u najlošijem strateškom trenutku: onda kada više ne može ništa da dobije, nema sa čime ni da se cenka, a zapadni akteri su (zbor sukoba u Ukrajini) složni, odlučni i rešeni da ovo pitanje zatvore. Vučić zna da ga na vlasti drži relativno blagostanje i to neće ugroziti, ali je isto tako svestan da je Kosovo moćan emotivni triger za glasače, te se sada nalazi u rascepu i pitanje je koliko uspešno će uspeti da zapakuje svoje rešenje (za odgovor na pitanje kako, videti sledeću tačku). Na sve to se nadovezuju i napadi na Srbe na Kosovu i Metohiji, dolazeći izbori u Crnoj Gori, soliranje Milorada Dodika, nabavka energenata, pitanja migrantske rute i naravno odnos sa Rusijom (tj. opet pritisci zapada u vezi sa sankcijama) – sve su to moguće nagazne mine u godini pred nama.

3. FORMIRANJE SRPSKOG BLOKA

Aleksandar Vučić je najavio ideju formiranja nove političke organizacije, koja bi verovatno poslužila kao izduvni ventil očuvanja lične popularnosti (i samim tim vlasti), ukoliko dođe do pada rejtinga SNS izazvanog ekonomskom krizom ili spoljnim pritiskom u vezi Kosova ili sankcija Rusiji. Ako se to desi, biće zaista zanimljivo uživo posmatrati ovakav politički eksperiment, još uvek neviđen na našim prostorima.

4. PONOVLJENI BEOGRADSKI IZBORI

Neće se održati. I to je vest. U toj vesti prelamaće se rejting jedne od najvećih opozicionih stranaka, koja se izborima nada; kao i interne dinamike SNS u vezi sa pozicijom Aleksandra Šapića. Ipak, zašto bi SNS u celini, uprkos lošem stanju u opoziciji, dopustila da dođe do izbora u Beogradu, koji predstavlja jedino polje političke borbe gde im može biti nanet gubitak, pre svega zbog socioekonomskog profila biračkog tela, veće dostupnosti nezavisnih medija i koncentracije opozicionih stranaka u prestonici? Dopustiti mogućnost poraza u Beogradu (ili uopšte dopustiti opoziciji da se razmaše) kao uvod u prolećne izbore 2024. nije nešto što bi naprednjaci učinili.

5. IZBORNA KAMPANJA

Od jeseni kreće novi krug izborne groznice. Na proleće 2024. čekaju nas zvanično pokrajinski izbori u Vojvodini i lokalni izbori u više od 140 gradova i opština, a vrlo moguće sa njima još jedni vanredni parlamentarni izbori. Već u drugoj polovini godine počeće kalkulacije ne samo oko toga da li će biti izbora za parlament, već i u vezi koalicione kombinatorike i naročito još jednog prekomponovanja nanovo zavađenih aktera u opoziciji.

Srećna vam nova neizborna 2023. godina!

 

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.