Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Unsplash

Preuzimanje Tvitera od strane Ilona Maska privuklo je dosta pažnje korisnicima ove mreže, prvenstveno zato što su taj potez pratile i brojne (dez)informacije, ali i ozbiljne najave o promenama politike ove društvene mreže. Dve koje su verovatno privukle najviše pažnje bile su naplata mesečne pretplate za verifikovane naloge (one sa plavom tačkicom u imenu naloga, što bi označavalo potvrdu da se iza tog naloga zaista nalazi prava osoba sa tim imenom) kao i ponovno otvaranje ranije ugašenih naloga istaknutim pojedincima, poput Donalda Trampa. Ovo je dovelo do poziva da se napusti Tviterova platforma, i da se korisnici prebace na druge mreže. Jedna od njih je i Mastodon, koja je zabeležila skok u broju korisnika. Da li je ovo pretnja po Tviter i Maska?

 

Na Tviteru smo jer su tamo i ostali

Ljudi koriste društvene mreže upravo zato što te iste mreže koriste i neki drugi ljudi, sa kojim želimo da ostvarimo kontakt. Ovo može biti površni i regulisani kontakt, kao u slučaju poznatih ličnosti kojima najverovatnije naloge na društvenim mrežama vodi neki profesionalac, ili intimniji kontakt sa ljudima sa kojima smo bliski i u nevirtuelnom svetu Interneta.

Dakle, privlačna moć neke društvene mreže ogleda se u njenim korisnicima. Ovo se u ekonomiji naziva mrežni efekat. Drugim rečima, Tviter koristimo jer njega koriste drugi ljudi sa kojima želimo da budemo u kontaktu. Tek kada drugi ljudi budu prestali da ga koriste to će i nas nagnati da obrišemo ovu aplikaciju. Stoga se nalazimo u vrzinom kolu: nastavljamo da ga koristimo jer ga koriste i drugi, a oni ga koriste upravo zato što ga među ostalim ljudima koristimo i mi.

Korišćenje mreža smanjuje nam transakcione troškove, štedi vreme i druge resurse, stoga je prilično teško razviti neku novu mrežu, jer to često podrazumeva napuštanje neke druge koja već postoji i donosi koristi svojim korisnicima. Stoga je i napuštanje ranije mreže i prelazak na novu nešto što sa sobom nosi značajne troškove prilagođavanja.

Prelazak na međusobno slobodno plivanje valuta nakon napuštanja zlatne podloge (poslednja valuta koja je ovo učinila bio je američki dolar 1971) dovelo je do mišljenja da će u ovakvoj međusobnoj konkurenciji valuta da isplivaju kao najbolje one čije centralne banke vode najdosledniju monetarnu politiku, čiji je cilj očuvanje kupovne vrednosti. Ali tu je i u slučaju valuta mrežni efekat: mi koristimo neku valutu upravo jer je koriste i drugi ljudi. Čak i ako njene performanse bolje, ne znači nam puno valuta koju ne možemo slobodno i lako da menjamo, niti koju drugi ljudi ne žele da prihvate. Ovo je nešto intuitivno jasno svakome ko je probao da u inostranstvu zameni dinare. Premoć svetskih valuta, prvenstveno dolara, i u manjoj meri evra i funte, upravo počiva na mrežnom efektu. Tako da će u dolaru isplate vršiti međusobno i oni koji su ideološki i politički neprijatelji SAD, kao Rusija i Kina kada trguju međusobno energentima.

Ali dolar nije baš najbolje sredstvo za čuvanje vrednosti. Američki dolar je od 1956. do 2022. iskusio kumulativnu inflaciju od čak 995,6%; u istom periodu je japanski jen iskusio inflaciju od 513,55% što je gotovo upola niže. Zašto onda nisu ljudi masovno napustili dolar i počeli da štede i plaćaju u jenima? Odgovor se opet nalazi u mrežnom efektu: svi drugi koriste dolar, pa ćemo mnogo lakše i jeftinije proći ako ga budemo koristili i mi. Jen će nam trebati samo ako trgujemo sa nekim direktno iz Japana, a i on će isto rado primiti dolare jer će uvek moći da ih zameni.

 

Da li Mastodon može da zameni Tviter?

Dva su argumenta koji govore protiv teze da će ovakvi pozivi za napuštanjem Tvitera i prelazak na Mastodon imati neke značajnije efekte. Prvi jeste postojanje mrežnog efekta: prelaskom na drugu društvenu mrežu gubimo već izgrađenu mrežu kontakata – ako većina njih ostane na Tviteru, onda ćemo snositi troškove smanjene mreže. Informacije do kojih smo dolazili tim putem moraćemo da tražimo na više mesta, što znači da postoji velika šansa ili da ćemo ih propustiti ili da će nam za dolaženje do njih trebati mnogo više vremena i truda. Da je mrežni efekat Tvitera zaista značajan govori i to da se broj njegovih korisnika uvećava i pored različitih poziva na bojkot, naročito izvan SAD. Tviter je u drugom kvartalu ove godine dostigao broj od 450 miliona dnevno aktivnih korisnika.

Drugi argument je da ovi pozivi na bojkot nisu ništa više od standardnog signaliziranja vrline (virtue signalling). Ovo isprazno komuniciranje određenih vrednosti samo da bi onaj koji ih iskazuje bio prepoznat kao deo određene društvene skupine koju smatra superiornom možda je dobar za lečenje frustracija usled objektivnih okolnosti na koje ne možemo uticati, ali izvan toga ne daje neke rezultate. Tako je uoči američkih predsedničkih izbora 2016. došlo do masovnog kukanja među mladim levičarima da će se odseliti za Kanadu ako tadašnji republikanski kandidat Donald Tramp bude pobedio. Kao što znamo, Tramp je zaista i pobedio, ali nije došlo do masovnog egzodusa iz SAD za Kanadu.

Kako su onda druge mreže probile? Fejsbuk je prva mreža koja je zaista premrežila svet – teško da poznajete više od tek nekoliko osoba koje nemaju nalog na ovoj mreži; kako su druge mreže kao što je upravo Tviter, ali i Instagram, Linkdin, Tiktok ili druge, uspele da se afirmišu i privuku veliki broj korisnika? Efekat mreže trebalo bi da je radio protiv njih – ako svi već imaju Fejsbuk, zašto onda otvarati nalog na nekoj drugoj mreži? Kada pogledamo primere društvenih mreža koje su uspele da se afirmišu, vidimo da one imaju značajno drugačije karakteristike od Fejsbuka. Po sadržaju, Tiktok ima samo kraće video klipove, a Instagram uglavnom slike (i kraće video klipove), što je dosta drugačije od Fejsbuka gde iako je moguće kačiti i slike i klipove ipak to sekundaran sadržaj u odnosu na tekstualne statuse. Linkdin je profesionalna mreža i kao takva cilj joj je pravljenje profesionalnih a ne ličnih kontakata (a ove dve kategorije ne moraju se poklapati) i cilj su poslovni sadržaji. Sve ove mreže uspele su da odgovore na neku potrebu korisnika na koju Fejsbuk nije uspeo na adekvatan način, što im je dalo komparativnu prednost nad njih i pribavilo širok krug korisnika. Pravljenje alternativnog Tvitera, koji će da na isti način odgovarati na iste potrebe korisnika kao i već postojeća platforma koja još ima i prednost velikog broja postojećih korisnika što joj daje prednost mrežnog efekta, ne deluje kao recept za uspeh.