Diplomirani pravnik i novinar

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Unsplash

Ekonomski prosperitet koji ostvaruju države članice političko-ekonomske unije Beneluksa – Belgija (BE), Holandija (NE) i Luksemburg (LUX), najbolje se ogleda kroz njihov nominalni BDP. Tako, prema podacima za 2021. godinu, Holandija ima BDP od 1.018 milijardi dolara, što je čini po ovom kriterijumu 17. najbogatijom državom na svetu. Belgija zauzima 25. mesto sa BDP-om od 600 milijardi dolara, dok je Luksemburg na 66. mestu sa BDP-om od 87 milijardi dolara. Ovaj region naseljava oko 29 miliona ljudi, na površini nešto većoj od 75.000 km2.

Ovi ekonomski pokazatelji samo su jedan od važnijih podsetnika koliko je politička saradnja na regionalnom nivou strateški bila važna za ove zemlje. Kao nekada, Beneluks i danas predstavlja svakako jedan od najuspešnijih primera funkcionalne regionalne ekonomske saradnje. Ovo je posebno značajno za privrede našeg regiona Zapadnog Balkana koje sve otvorenije i jasnije idu putem regionalnih ekonomskih integracija što se sa jedne strane postiže inicijativom Otvoreni Balkan, a da druge strane naporima unutar inicijative Berlinski proces.

 

Inspiracija za rađanje evropskih integracija

Pred kraj Drugog svetskog rata, 1944. godine, u Londonu je zaključen ugovor među vladama ove tri kraljevine, a kojim je osnovana Carinska unija Beneluksa. Ovaj ugovor je stupio na snagu 1947. godine. Unija je trajala 13 godina, jer ju je 1960. godine zamenila Ekonomska unija Beneluksa (koja je bila ugovorena 1958. godine), a koja je bila oročena na trajanje od 50 godina. Pred istek planiranog roka, 2008. godine, potpisan je novi ugovor sa novim pravnim okvirom, bez ograničenja trajanja. Valja napomenuti da Carinska unija nije prvi oblik međudržavne saradnje na ovom prostoru, budući da je (i dalje postojeća) Ekonomska unija Belgija – Luksemburg, osnovana čak 1921. godine.

Prvobitni cilj ove zajednice bio je ukidanje carinskih prepreka i uspostavljanje slobodnog kretanja ljudi, robe i usluga. Model koji je korišćen za uspostavljanje i razvoj ove unije poslužio je kao uzor u formiranju Evropske zajednice za ugalj i čelik, Evropske ekonomske zajednice pa potom i Evropske unije, čije su države Beneluksa jedne od osnivača. Šengenski sporazum, koji državljanima zemalja potpisnica omogućava putovanje bez pasoških i graničnih kontrola na granicama država potpisnica (22 članice EU + Norveška, Švajcarska, Monako i dr), potpisan je 1985. godine upravo u Luksemburgu.

Ugovorom iz 2008. godine, ime ove zajednice je promenjeno iz Ekonomska unija Beneluksa u Unija Beneluksa. Kao što se iz promene imena da zaključiti, ovaj projekat  postao je multidimenzionalan, a tada je kao takav i ozvaničen. Novim ugovorom bilo je predviđeno da države članice sarađuju i sa drugim članicama Evropske unije, stavljajući ovu organizaciju u širi međunarodni kontekst. Ovim sporazumom, struktura unije je pojednostavljena, a kao glavni ciljevi su određeni unutrašnje tržište i ekonomski savet, održivost i unutrašnja pitanja.

U poslednjih deset godina došlo je do realizacije brojnih saradnji među državama Beneluksa, od kojih su najznačajnije: Sporazum o saradnji policija Beneluksa iz 2018. godine, automatsko prepoznavanje i priznanje svih diploma iz iste godine, strategija o održivom transportu iz 2020. godine, kao i zajednička inspekcija puteva iz 2014. godine.

 

Struktura Beneluksa

Tela koja rukovode unijom Beneluksa su: Komitet ministara Beneluksa, Savet Unije, Generalni sekretarijat Beneluksa, Interparlamentarni konsultativni savet Beneluksa i Sud Beneluksa. Takođe, postoji i Kancelarija za intelektualnu svojinu Beneluksa, koja jeste nadležna za područje ovih triju država, ali nije telo same Unije Beneluksa.

Komitet ministara Beneluksa je najviše telo koje se bavi donošenjem odluka. U njega ulazi bar jedan predstavnik sa ministarskog nivoa iz sve tri države, a sastav zavisi od agende zasedanja. Članovi komiteta ministara Beneluksa određuju ciljeve i prioritete ove organizacije. Predsedavajući članovi se rotiraju između država članica na svakih godinu dana.

Savet unije je sastavljen od starijih zvaničnika relevantnih ministarstava. Njihov sastav, takođe, zavisi od agende zasedanja.

Interparlamentarni konsultativni savet Beneluksa – Parlament Beneluksa sastavljen je od 21 poslanika koji dolaze iz Holandije, 21 poslanika iz Belgije i 7 poslanika koji predstavljaju Luksemburg. Svi navedeni predstavnici dolaze iz nacionalnih parlamenata, respektivno. Njihov zadatak je da informišu i savetuju svoje nacionalne vlade o pitanjima važnim za Beneluks. Ovo telo ustanovljeno je ugovorom iz 2015. godine, koji je počeo da se primenjuje 2019. godine, a koji je zamenio Konvenciju o Interparlamentarnom konsultativnom savetu Beneluksa iz 1955. godine. Budući da je naziv – Interparlamentarni konsultativni savet Beneluksa – rogobatan i zastareo, danas je u širokoj primeni mnogo jednostavniji naziv za ovo telo: Parlament Beneluksa.

U skladu sa ugovorom, Parlament Beneluksa donosi odluke, sporazume, preporuke i direktive. Odluke su pravno obavezujući akti za države članice, međutim, oni nemaju direktne posledice u vidu stvaranja prava i obaveza za same građane, već se odnose samo na državu članicu. Nacrte sporazuma Komitet ministara Beneluksa šalje nacionalnim parlamentima na usvajanje. Ovi akti su obavezujući kako za državu, tako i za pojedince i kompanije unutar iste. Preporuke donose ministri Beneluksa. To su neobavezujuće smernice, ali od velikog značaja, imajući u vidu mesto odakle dolaze. Direktive su instrukcije namenjene telima Unije Beneluksa, za koje jesu obavezujuće. Najčešće se koriste za organizaciju aktivnosti Unije.

 

 

Sud pravde Beneluksa je međunarodni sud stvoren sa ciljem da uspostavi uniformnu primenu zakona Beneluksa. Kada su suočeni sa problemom u interpretaciji određenog pravnog pitanja, nacionalni sudovi moraju da zatraže tumačenje od Suda pravde Beneluksa, što postaje obavezujući stav kog se nacionalni sudovi moraju pridržavati. Članovi ovog suda biraju se među sudijama vrhovnih sudova sve tri države članice Beneluksa.

Generalni sekretarijat Beneluksa, sa sedištem u Briselu, predstavlja platformu za saradnju unije Beneluksa. On postupa kao sekretarijat Komiteta ministara, Saveta unije,  ali i saveta, komisija i radnih grupa. Svojim iskustvom u uspešnoj saradnji decenijama unazad,  sekretarijat usklađuje politike i različitosti među državama članicama. Ovo telo inicira, podržava i nadgleda rezultate saradnje u oblasti ekonomije, održivosti i bezbednosti. Generalni sekretarijat radi po posebnom godišnjem planu za tekuću godinu, koji je deo četvorogodišnjeg opšteg plana.

Kancelarija za intelektualnu svojinu Beneluksa – Kancelarija za robne marke i Kancelarija za dizajn Beneluksa, stacionirane u Hagu, bile su preteče danas aktuelne Kancelarije za intelektualnu svojinu Beneluksa (skraćeno BOIP). Ova institucija je predviđena ugovorom iz 2005. godine, koji je počeo da se primenjuje 1. septembra 2006. godine. BOIP je osnovana sa ciljem primene Konvencije o intelektualnoj svojini Beneluksa, promovisanja zaštite žigova i dizajna, sprovođenja u delo drugih zadataka u oblasti intelektualne svojine i kontinuiranog napretka u svetlu međunarodne zaštite intelektualne svojine. Ova kancelarija ima saradnju sa velikim brojem udruženja i organizacija koje se bave zaštitom intelektualne svojine, kako u samim granicama Beneluksa, tako i širom Evrope.

 

Podrži Talas donacijom

 

Produbljivanje saradnje i inspiracija za ostale

Međutim, ovom organizacijom se ne iscrpljuje međudržavna saradnja. Videvši kako kooperacija u ovim oblastima unapređuje blagostanje među državama Beneluksa, ukazala se prilika da se ista proširi i učvrsti, osnivanjem i udruživanjem organizacija koje deluju i u drugim segmentima života.

Jedna od tih organizacija su i Zdravstveni poduhvati Beneluksa (Benelux health ventures), koja pruža podršku organizacijama i individualnim istraživačima koji rade na poboljšanju benefita obolelih od raka. Pored finansijske, ova organizacija nudi i nefinansijsku podršku projekata, u vidu vođstva od strane stručnjaka.

Od 2022. godine, ponovo se dodeljuje Nagrada za preduzetništvo Beneluksa. Ova nagrada dodeljuje se kompanijama (bez obzira na njihovu veličinu) iz Belgije, Holandije i Luksemburga, a za koje se smatra da su najbolje u svojim oblastima delovanja. Ove godine dodeljene su nagrade za najbolji trenažni institut, najbolji odziv u hitnim slučajevima, investicioni fond sa najboljim uticajem, najbolju televizijsku i produkciju dokumentarnog filma, najboljeg specijalistu u oblasti ličnog razvoja, lanac sa najboljim snabdevačima namirnica, najbolju plesnu školu i druge.

Ugledajući se na uspešnu saradnju i koordinaciju među državama Beneluksa, države Zapadnog Balkana i članice Otvorenog Balkana imaju priliku da stvore platformu za održivu dugoročnu saradnju. Ukoliko se države budu orijentisale ka rešavanju problema po uzoru na države Beneluksa, ali ne ograničavajući se samo na primere do sada uspešnih saradnji, već i otvorenošću za pitanja i probleme koji mogu iskrsnuti u budućnosti, u perspektivi možemo da očekujemo napredak koji su ostvarile države unije Beneluks, u meri u kojoj su države posvećene napretku.

 

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.