Foto: iStock
Dobre stvari budžeta su rasterećenje privrede usled smanjenja poreskih obaveza za zarade, kao i zadržavanje visokih kapitalnih rashoda za infrastrukturu, te uvođenje novih fiskalnih pravila. Loše karakteristike su rast subvencija za državna preduzeća, visoki rashodi za sektor bezbednosti kao i višegodišnji problemi sa nestransparentnošću pojedinačnih aproprijacija.
Postoje veliki fiskalni rizici koji potiču iz rada državnih preduzeća u energetskom sektoru, te je moguć porast rashoda za njihovo funkcionisanje, što će zavisiti od energetske situacije tokom grejne sezone.
Energetika kao najveći izazov za budžet – makroekonomske projekcije i rizici
Budžet se zasniva na projektovanom ekonomskom rastu od 2,5%, koji će se prvenstveno bazirati na rastu domaće privatne potrošnje, kao i na godišnjoj inflaciji od 11,1%. Stopa rasta je u skladu sa projekcijama međunarodnih institucija, dok je stopa inflacije nešto viša ali u skladu sa projekcijama Narodne banke. Ako se ove više stope inflacije ne ostvare tj. ako dođe do bržeg usporavanja inflacije, može doći do nižih javnih prihoda od poreza na potrošnju.
Međutim, glavni fiskalni rizici ne nalaze na prihodnoj, već na rashodnoj strani budžeta, prvenstveno kod preduzeća iz energetskog sektora. Da li će do ovih rizika i doći, ostaje da vidimo, a dosta će zavisiti čak i od meteorološke situacije, kao i od energetske situacije na našem kontinentu. Iz Evrope ćemo morati da uvozimo značajan deo električne energije tokom predstojeće grejne sezone pošto dovoljne količine nećemo moći da napravimo iz sopstvenih kapaciteta zbog lošeg stanja u EPS-u koji se još uvek nije oporavio od prošlogodišnjih havarija.
Ovo povlači sa sobom i povećanje potrošnje gasa za proizvodnju struje iz gasnih elektrana, a te veće količine gasa od onih koje su kupljene i skladištene platiće se po višim berzanskim cenama jer izlaze izvan gasnog aranžmana. Te količine struje i gasa biće plaćene po visokim berzanskim cenama, dok će se domaćim potrošačima prodavati po nižim cenama, a ta razlika mora da se prelije na budžet.
Za sada je predviđeno barem 300 miliona evra subvencija za energetiku, ali ovaj ceh vrlo lako može biti još i viši, i to pod uslovom da nema novih iznenađenja u ovoj oblasti. Pored toga, tu je i milijardu evra za uvoz energenata, ali oni ne idu kao subvencije preko računa javnih preduzeća nego direktno iz državnog budžeta.
Povećanje plata i penzija
Plate u javnom sektoru će se povećati za 12,5%, osim u sektoru bezbednosti gde će povećati iznositi 25%. Ovo povećanje plata znači da će one jedva da održe trku sa zvaničnom stopom inflacije, osim u sektoru bezbednosti. Nije poznato zašto je baš taj sektor izdvojen kao onaj kojem je potrebna posebna pažnja.
Penzije će biti povećane u januaru za 12,2% čime će one takođe sačuvati realnu kupovnu moć uz približnu stopu inflacije, ali verovatno ništa preko toga. Nova pravila o povećanju penzija zameniće dosadašnju švajcarsku formulu (pola penzije usklađuje se sa inflacijom, druga polovina sa ekonomskim rastom) tako da se ukupna suma isplaćenih penzija vezuje za udeo u BDP-u sa oko 10%. Ako je trenutni udeo penzija niži, one se mogu nešto više uvećati (tako što će se usklađivati sa rastom plata) i obrnuto (tako što će se usklađivati sa rastom cena), tako da se ovaj odnos zadrži.
Porast subvencija – rashodna strana budžeta
Budžet ostaje netransparentan i nejasan – ne postoji vidljiva veza između predviđenih troškova i toga šta institucije zaista i rade. Nemamo informacija o broju zaposlenih u njima, niti strukturi zaposlenih kao ni prosečnoj zaradi. Sve rashodne stavke date su zbirno, pa je nemoguće imati neki pregled da li je nešto od predviđenih programa zaista neophodno ili nije.
Najbolji primer za to je svakako budžet Bezbednosno-informativne agencije, gde samo stoji ukupna suma od 7,9 milijardi dinara, bez ikakvog drugog objašnjenja. Imajući u vidu osetljiva pitanja kojim se ova institucija bavi, razumljivo je da se neće davati previše informacija javnosti u vezi sa njenim radom, ali ovo predstavlja preterano uopštavanje bez bilo kakve jasnoće.
Moguće je primetiti rast pojedinih problematičnih rashoda. Prvi koji upada u oči jesu rashodi za penale i kazne po rešenjima sudova i odštete zbog štete nastale radom državnih organa: za ove namene u budžetu za narednu godinu namenjeno je preko 150 miliona evra. To je jasna i direktna cena lošeg rada državne uprave. I rashodi za subvencije su visoki – prestigli su 1,6 milijardi evra u novom budžetu. Od toga je 300 miliona namenjeno energetskim preduzećima (EPS i Srbijagas, kao i za energetski zaštićene kupce), ali tu je i 200 miliona za privlačenje stranih investicija. Ostale su namenjene putarskim i železničkim preduzećima, kao i poljoprivrednim proizvođačima.
Načelno dobra strana budžeta jeste zadržavanje relativni visokih rashoda za investicije. Ali i tu stoje problemi iz prethodnih godina: ovi projekti nisu transparentni, nema javno objavljenih studija izvodljivosti i cene su često visoke u poređenju sa sličnim projektima iz inostranstva.
Budžet predviđa oko 3,6 milijardi evra rashoda za kapitalna ulaganja, što je prilično visokih 6% BDP-a (na to treba dodati još i rashode lokalnog nivoa vlasti, kao što su gradovi i opštine) da bi ukupna javna ulaganja premašila 7% BDP-a. Međutim, od tog novca značajna suma odnosi se na nabavke vojne opreme, u iznosu od preko 500 miliona evra ili skoro 1% BDP-a.
Nova i jednostavnija fiskalna pravila koja zahtevaju odgovornost
Uz novi budžet su usvojena i nova fiskalna pravila u okviru Zakona o budžetskom sistemu. Ona zamenjuju ona do sada postojeća kojima se definisao maksimalni iznos deficita i javnog duga: novi maksimalani iznos javnog duga sada će biti 60% BDP-a, dok će maksimalan dozvoljeni iznos deficita zavisi upravo od javnog duga – kada je dug nizak deficit će moći biti visok i obrnuto. Ako je dug iznad 60% BDP-a, budžet mora biti izbalansiran bez deficita), iznosiće 0,5% BDP-a sa dugom 55%-60%, najviše 1,5% sa dugom 45%-55% i maksimalno 3% ako je javni dug ispod 45% BDP-a.
Ova fiskalna pravila znatno su prostija od prethodnih koja su se bazirala na formuli, pa se može pretpostaviti veće uključenje javnosti u praćenje toga da li će ova pravila biti poštovana. Ali i dalje opstaju prethodne slabosti, a to je praktično nepostojanje bilo kakvih reperkusija ako se ova pravila prekrše, jer se ona zaustavljaju na tome da Vlada predoči Skupštini zašto su prekoračeni maksimalni iznosi i šta planira da uradi po tom pitanju. Takođe, ona su ustanovljena zakonom, a za promenu ovog zakona i tih pravila dovoljna je samo prosta većina u Skupštini. Ova pravila će se staviti na probu već naredne godine, pošto će nivo javnog duga dozvoljavati deficit od maksimalno 1,5% BDP-a što je relativno nizak iznos pa ćemo videti koliko je Vlada spremna da poštuje sopstvena pravila, iako se tada očekuje nešto brži ekonomski rast i sa njim nešto viši javni prihodi.
Malo rasterećenje privrede
Ali za privredu ima i nekih dobrih vesti – radi se o smanjenju nameta na rad. Povećava se neoporezivi deo zarade, sa trenutnih 19.300 RSD na 21.712 RSD dok se doprinosi za PIO na teret poslodavca smanjuju sa 11% na 10%. Ovo znači smanjenje javnih prihoda od 245 miliona evra, ali po pojedinačnom zaposlenom to znači samo skromno smanjenje dažbina od tek 1.500 dinara mesečno, što ne može baš da promeni sliku i da značajnije ima uticaj na donošenje odluka o novom zapošljavanju ili rastu zarada. Imajući u vidu da su na drugoj strani opterećenja privrede i povećana preko rasta minimalne zarade, ovo deluje samo kao delimična kompenzacija za takav potez, iako će poreski klin (razlika između toga koliko od ukupnih troškova angažovanja radnika uzima sebi država) sada biti smanjen sa 38% na 37% na iznos prosečne plate.