Foto:UnSplash
Saradnja nordijskih država smatra se najstarijim svetskim regionalnim partnerstvom. Kao osnovna vrednosna načela i ciljevi kojima teže nordijske države kroz ovaj oblik saradnje izdvajaju se sloboda kretanja, integracija na međunarodnom nivou, blagostanje građana, rušenje jezičke barijere, poboljšanje edukacije i istraživačkih aktivnosti. Slična zakonska rešenja učinila su ovaj region jednim od najpovezanijih u svetu. Digitalizacija je, takođe, jedan od ciljeva koji okuplja ove države.
Održivi razvoj, klimatske promene i životna sredina za nordijske zemlje bila su pitanja od značaja još osamdesetih godina prošlog veka. O tome koliki značaj pridaju kulturi, dovoljno govore i brojne nagrade koje dodeljuje sam Nordijski savet. Osnove ove saradnje konačno su definisane Helsinškim sporazumom iz 1961. godine, iako njihova saradnja datira pre samog sporazuma.
Nordijski savet kao posebnu međunarodnu organizaciju koju čine predstavnici Norveške, Švedske, Finske, Danske, Islanda, Farskih i Olandskih ostrva. Uprkos brojnim izazovima na koje je kroz godine nailazila, saradnja ovih država predstavlja odličan primer kako su interesi za blagostanjem građana i unapređenjem celokupnog sistema i društva pretežniji u odnosu na prepreke u ostvarivanju saradnje.
Pokušaji stvaranja odbrambenog saveza
Primećujemo da su ove vrednosti aktuelne i danas, te da su kao takve, nadnacionalne i tiču se dobrobiti svih žitelja jednog regiona. Sa druge strane, zbog složenih međudržavnih odnosa, kako bi se postigli krajnji rezultati, zahteva se strpljenje i istrajnost u pronalaženju načina organizovanja i delovanja, koji bi bio najoptimalniji, upravo imajući u vidu izazove sa kojima se pojedine države suočavaju.
Brojni pokušaji saradnje ovih država, u raznim oblicima, dešavali su se pre nego što je nastao Nordijski savet kakav danas znamo. Tako, još tokom Drugog svetskog rata, dok su Danska i Norveška bile okupirane od strane Nemačke, Finska je bila na udaru SSSR-a. Tako je nastala ideja Skandinavskog odbrambenog saveza, međutim ista se nije realizovala.
Finska je, kasnije, bila obavezana sporazumom sa SSSR-om o neutralnosti (u kontekstu hladnog rata), koji je onemogućio pristupanje Finske ovom savezu. Danska i Island su pre optirale za članstvo u Skandinavskom odbrambenom savezu, nego u NATO-u, što je takođe bio i izbor Švedske, kao neutralne države. Pod pritiskom SAD, Norveška i Danska su se povukle iz pregovora u vezi sa nastankom ovog saveza, te su ubrzo postale članice NATO, pa je, konsekventno, cela ideja o nastanku Skandinavskog odbrambenog saveza pala u vodu. Usledio je i neuspešan pokušaj ekonomske carinske zone.
Integracija koja se produbljuje od 50ih godina
Danski premijer Hans Hedtoft je, 1951. godine, predložio stvaranje savetodavnog međuparlamentarnog tela. Predlog su prihvatile Island, Norveška i Švedska 1952. godine, što se uzima kao godina nastanka Nordijskog saveta. Prva sednica je održana 1953. godine, a Finska je savezu pristupila 1955. godine. Pedesete godine su, za ovaj region, bile godine povezivanja. Tako je, 1952. godine, nastala Nordijska pasoška unija, koja je omogućavala državljanima Danske, Norveške, Švedske i Finske (od 1966. godine i Islanda i Farskih ostrva) kretanje između navedenih država bez pasoša. To je omogućilo stvaranje zajedničkog tržišta rada 1958. godine.
Šezdesete godine dvadesetog veka donele su Helsinški sporazum (1961), što je bila formalizacija i uspostavljanje okvira za Nordijsku saradnju kroz Nordijski savet i Nordijski savet ministara. Osnovani su i: Nordijska škola javnog zdravlja, Nordijski fond za kulturu, Nordijska kuća, a krajem te decenije predložen je i dogovoren Nordek program potpune ekonomske saradnje, zato što su zamršeni odnosi Finske i SSSR-a onemogućili ovakvu vrstu saradnje Finske sa Danskom i Norveškom, članicama tadašnje Evropske ekonomske zajednice.
Sedamdesetih godina omogućeno je predstavnicima Farskih i Olandskih ostva da učestvuju u radu Nordijskog saveta, kao deo danske, odnosno finske delegacije. U toj deceniji: nastali su Nordijski industrijski fond, Nordijska investiciona banka i Nordtest, a pažnja je posvećena i očuvanju životne sredine, što se ogleda u nastanku Nordijske energetske mreže, koja je imala za cilj smanjenje zagađenja i čišćenje Baltičkog mora i severnog Atlantika.
Padom komunizma i raspadom SSSR-a, počela je bliska saradnja sa državama Baltičke unije. Devedesete godine donele su i pristup Norveške i Islanda Evropskoj ekonomskoj zajednici (iz koje se razvila kasnije EU). Švedska i Finska su postale članice Evropske unije, a Nordijska pasoška unija je postala deo Šengenske zone 1996. godine.
Nordijski savet i njegova tela
Nordijski savet čini 87 delegata. Iz Danske, Finske, Norveške i Švedske dolazi po 20, od kojih su četiri danska predstavnika sa Farskih ostrva (dva) i Grenlanda (dva), dva finska predstavnika dolaze sa Olandskih ostrva. Island predstavlja sedam delegata. Ne postoji direktna procedura izbora delegata za Nordijski savet, već oni dolaze iz nacionalnih parlamenata država članica. Zasedanja se vrše dva puta godišnje – redovna sednica održava se na jesen, a tematska sednica održava se na proleće. Na redovnoj sednici biraju se predsednik, potpredsednik i članovi predsedništva, koje rukovodi sednicama. Na jesenjem zasedanju vrši se izbor za narednu godinu. Svake godine su predstavnici druge države u predsedništvu, a prolećna sednica uvek se održava u predsedavajućoj zemlji.
Zanimljivo je da postoji mogućnost da pojedinci ili manje grupe iz Nordijskih zemalja održe kratko izlaganje pred komitetima na početku sednice komiteta, u vezi sa pitanjima koje smatraju bitnim. Ova praksa ustanovljena je sa ciljem promocije dijaloga i pokazatelj je otvorenosti za saradnju. Sednice se održavaju pet puta godišnje, u različitim nordijskim državama.
Rad na bitnim političkim pitanjima odvija se kroz komitete. Komitet čini 16-18 članova, a svaki ima predsedavajućeg i vice-predsedavajućeg člana. Nordijski savet ima i svoj generalni sekretarijat, dok svaka država ima i svoje nacionalne sekretarijate. Generalni sekretar sa sekretarijatom ima zadatak da pripremi teme koje će biti predmet diskusije pred Nordijskim savetom. Pripreme se vrše u saradnji sa nacionalnim sekretarijatima. Nakon sednice, Generalni sekretar podnosi izveštaj izvršnom telu Nordijskog saveta – Predsedništvu. Predsedništvo može ustupiti sekretarijatu moć da odlučuje o određenim pitanjima.
Nordijski savet ministara
Nordijski savet ministara je telo za međuparlamentarnu saradnju nordijskih država. Od 1971. godine, njega čine Norveška, Švedska, Danska, Finska i Island. U međuvremenu su i Grenland, Farska i Olandska ostrva stekle svoje predstavnike. Pravilo je da delegaciju svake države čini jedan ili više ministara iz nacionalne vlade, ali svaka država ima samo jedan glas. Na čelu Nordijskog saveta ministara je Nordijski premijer. Sam savet ministara, uprkos svom nazivu, sastavljen je od 11 ministarskih saveta, kao i ministara za nordijsku saradnju. Sve odluke ovog organa se donose jednoglasno.
Predsedavanja Nordijskim savetom ministara, kao i Nordijskim savetom, traje godinu dana, a takođe se i države članice rotiraju na toj funkciji. Predsedavajuća država pravi nacrt programa, koji će biti vodič za saradnju tokom njenog mandata. Na kraju svake godine, Nordijski savet ministara određuje budžet za narednu godinu. Prvo Generalni sekretar iznosi svoj predlog u maju, da bi Nordijski savet izašao sa svojim predlogom u septembru.
Sekretarijat Nordijskog saveta ministara, koji posluje u Kopenhagenu, ima ulogu u svakodnevnoj saradnji između parlamenata država članica. On priprema agende za rasprave 12 saveta i komiteta zvaničnika seniora i odgovoran je za primenu njihovih odluka.
Nagrade Nordijskog saveta – književnost, muzika, film, životna sredina
Složen proces povezivanja stanovništva unutar država jednog regiona ne može se potpuno ostvariti isključivo političko-ekonomskim putem. Kulturološko zbližavanje je bitan faktor u međusobnom prihvatanju i saradnji, kao i u uveravanju šire javnosti da se radi na nekoj većoj ideji i da svi učestvuju u njenoj izgradnji. Prepoznavši ovu činjenicu, a budući da je kultura jedna od osnovnih vrednosti ove organizacije, Nordijski savet svake godine dodeljuje nagrade za doprinose u različitim granama kulturnog i umetničkog rada.
Nagrada za književnost Nordijskog saveza prva je ustanovljena 1962. godine. Od tada dodeljuje se za poetsko, prozno ili dramsko delo, nastalo na nekom od nordijskih jezika.
Nagrada Nordijskog saveta za muziku dodeljuje se od 1965. godine. U početku se dodeljivala na svake tri godine, a od 1990. godine postala je godišnja nagrada. Jedne godine nagrada se dodeljuje kompozitoru, a sledeće izvođaču. Nema ograničenja u pogledu žanra.
Od 1995. godine dodeljuje se nagrada Nordijskog saveta za rad u oblasti životne sredine. Ova nagrada se dodeljuje pojedincu, organizaciji ili kompaniji za izuzetan doprinos integraciji svesti o životnoj sredini u njihov rad, ili za neku drugu inicijativu od značaja u ovoj oblasti.
Nagrada Nordijskog saveta za film ustanovljena je 2005. godine, sa ciljem promocije filmske produkcije i tržišta u nordijskom regionu.
Nagrada Nordijskog saveta za književnost mladih je najmlađa od svih nagrada Nordijskog saveta i dodeljuje se od 2013. godine. Ova nagrada je uspostavljena kako bi se naglasilo nordijsko kulturno nasleđe i promovisala unikatna kultura zemalja članica.
Iz prethodno izložene prakse među nordijskim državama i narodima, države regiona Zapadnog Balkana mogu da izvuku zaključak da su ipak plodovi koji donosi dugoročna saradnja vredni uloženog truda. Pored toga, način rada ovih organizacija (makar u određenim oblastima) može da posluži kao odličan obrazac članicama Otvorenog Balkana za lakše i efikasnije povezivanje i ostvarivanje zajedničkih ciljeva.