Autorka

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto:UnSplash

Gotovo svi u našim životima želimo ljubav nekog muškarca. Bilo da je u pitanju otac, brat, prijatelj ili partner, težnja ka ljubavi nekog muškarca prisutna je u životima gotovo svih nas. Ipak, glad za ovom ljubavlju često ostaje samo glad.

U knjizi The Will to Change (2004) čuvena feministkinja Bel Huks govori upravo o tome zašto društvo, društvene norme, patrijarhat, muškarci i žene zajedno stvaraju svet u kojem muškarci izuzetno teško osećaju i pokazuju ljubav, usled čega svi mi osećamo glad za njom. 

 

Gde su muškarci danas?

Glorija Džin Votkins (1952-2021), poznatija pod pseudonimom Bel Huks, gotovo čitavu svoju karijeru pisala je i govorila o feminizmu, naročito o uticaju rase i klase na feministički pokret. Njeno delo Feministička teorija: Sa margina do centra (1984) jedan od najprepoznatljivijih tekstova feminističke teorije, ali sve ovo ipak nije sprečilo bel huks da tokom godina istražuje, govori i piše o položaju muškaraca. 

U predgovoru knjige The Will to Change ona ističe da je iznenađujuće to što su brojne feministkinje i aktivistkinje tokom decenija nisu rekle gotovo ništa o stanju muškaraca i maskulinitetu. Osim besa, mržnje i radikalnog feminizma, izuzetno malo je pokušaja da se zamisli i oslika svet u kojem bi i muškarci bili drastično drugačiji. Svet u kojem ne bi samo žene bile osnažene i bez pritiska rodnih normi, već zajednički poduhvat muškaraca i žena da pronađu zajednički jezik. 

Za nju feminizam koji govori da kao žene možemo pronaći snagu u svetu bez muškaraca jeste samo fikcija. Ženama su muškarci potrebni, bilo kao partneri, očevi ili prijatelji, pa ako želimo da zapravo promenimo patrijarhat moramo da promenimo muškarce, odnosno rodne norme kojima su oni trenutno podvrgnuti. 

Šta je ključni problem muškaraca koji ona identifikuje? To što muškarci pod patrijarhatom većinski ne umeju da vole. Autorka ovo najjasnije ilustruje kroz odnos očeva i dece. Milioni dece svake noći odlaze u krevet želeći pažnju svog oca, navodi Huks, a očeva ljubav ima veću vrednost u našim očima upravo zbog toga što je retka. Prisećajući se sopstvenog detinjstva i odnosa sa svojim ocem i hroničnog nedostatka osećaja voljenosti od strane njenog oca, ona navodi da je ljubav muškaraca gotovo nespojiva sa pritiscima maskuliniteta. 

Umesto razmatranja ovog problema nespojivosti ljubavi i maskuliniteta, feminizam je kroz insistiranje na tome da “muškarci imaju svu moć” samo osnažio patrijarhalnu ideju o tome da je pravi muškarac moćan, zaključuje ona. 

Kada danas govorimo o stanju muškaraca, teško je izbeći sve podatke o nasilju koje muškarci čine, ali i o brojnim drugim problemima koji pogađaju većinski muškarce, poput mentalnih oboljenja i bolesti zavisnosti. Upravo zato je porazan nedostatak razgovora o tome kako možemo stvoriti muškarce koji ne posežu za nasiljem, agresijom ili emotivnom distancom. To je jedino moguće kroz nešto što Huks naziva love ethics – ljubav prema muškarcima ne zbog toga što čine za nas, već zbog toga što jesu. 

 

Patrijarhat ubija mušku ljubav 

Da bismo razumeli zašto muškarci često teško pokazuju ljubav, Huks dubinski analizira patrijarhat, koji naziva “društvenom bolešću naše nacije koja naviše ugrožava muška tela i duh”. 

Umesto povezivanja patrijarhata isključivo sa feminizmom, neophodan je širi i sveobuhvatniji pogled na fenomen patrijarhata koji je za nju društeno-politički sistem. Ovaj sistem insistira na tome da su muškarci inherentno superiorniji što im daje pravo da dominiraju nad svim ostalim živim bićima.

Tokom niza godina socijalizacije, dečacima brojne figure i mediji prenose poruku da je njihova vrednost proporcionalna sposobnosti da čine nasilje, da budu snažni i ne služe drugima. Sve ovo dolazi uz poruke da pokazivanje emocija nije prihvatljivo za muškarce, plakanje je aktivnost prepuštena devojčicama. Kako bismo pravilima patrijarhata indoktrinirali dečake, teramo ih da osećaju bol i negiraju svoja osećanja, zaključuje Bel Huks. 

Kroz čitavu knjigu Huks prepliće sopstvena iskustva sa patrijarhatom, nudeći kompleksan pogled na seksističke norme i rodne uloge koje su i dalje žive u našem društvu. Ono što izdvaja The Will to Change od savremenog diskursa o feminizmu je upravo ono što knjigu čini osvežavajućom – Huks odbija da vidi svet kao borbu polova, već kroz bezlični sistem opresije kojima su svi podvrgnuti. 

Retko ćete čuti da feministkinje govore o ulozi žena u osnaživanju patrijarhalnih normi ili emotivnim traumama prosečnog muškarca u patrijarhatu. Savremeni feminizam nema nikakvu alternativnu verziju maskuliniteta koju može ponuditi muškarcima. 

Kroz odbijanje da se povinuje dogmi savremenog feminizma (žene su ugnjetavane, muškarci su ugnjetavači), Huks nudi potpuniji viziju budućnosti u kojoj će muškarci i žene ruku pod ruku raditi na odbacivanju aktuelnih rodnih normi. Jedini put koji ona vidi ka tome jeste holistički feministički pokret i ljubav prema onome što muškarac može biti u svetu bez pritisaka patrijarhata.