Politikolog, doktorand na Fakultetu političkih nauka

Vreme čitanja: 6 minuta

Foto:UnSplash

Bez obzira što je Vlada u tehničkom mandatu od 15. februara, bez obzira što su izbori bili 3. aprila, bez obzira što smo konačne rezultate izbora dobili početkom jula – do sredine septembra za sada znamo samo da će Ana Brnabić biti nova/stara mandatarka nove Vlade Republike Srbije (uz još par imena za koje znamo da će biti ministri, ali ne i kojih resora – za Sinišu Malog pretpostavljamo da će ostati u finansijama).

Krajem avgusta smo saznali ovu informaciju o mandatarki, ali uz to smo saznali i da će Ana Brnabić biti premijerka samo do 2024. godine. U tekstu za Talas sam u aprilu napisao: Svakako, ukoliko budemo imali novu kratkotrajnu Vladu, onda me ne bi začudilo da taj tehnički posao ponovo obavi Ana Brnabić. Nije predsednik tada precizirao da li će se 2024. godine ići na izbore ili će je samo zameniti Miloš Vučević i iskreno, iznenadilo me je to što nam je Aleksandar Vučić to rekao – da će Brnabićeva biti premijerka samo do 2024. godine i na taj način makar posredno najavio izbore.

 

 

Da on to i nije rekao, svakako bih nove vanredne parlamentarne izbore najavio u ovom tekstu. Izbor Ane Brnabić ukazuje na to (da obavi ovaj tehnički deo „vođenja“ Vlade u narednih ne više od 15-ak meseci), ali ne samo to. Šta sve dodatno ukazuje na to da se relativno uskoro opet spremamo na birališta da biramo poslanike i to peti put u 12 godina?

 

Redovni lokalni i pokrajinski izbori 2024. godine

Ovo je ključni razlog. Od promene Zakona o lokalnoj samoupravi (ukinut direktan izbor gradonačelnika i predsednika opština) i Zakona o lokalnim izborima 2007. godine, nijednom se lokalni izbori nisu održali samostalno (odnosno odvojeno od nacionalnih izbora) osim u povremenim retkim slučajevima u određenim lokalnim samoupravama gde smo imali vanredne lokalne izbore pa posledično i neke redovne van termina nacionalnih izbora.

I to je tako bilo i pre SNS-a. Npr, 2008. godine lokalni izbori održani su zajedno sa pokrajinskim i parlamentarnim, 2012. uz redovne pokrajinske i parlamentarne imali smo i vanredne predsedničke izbore, 2016. godine smo uz lokalne izbore imali i redovne pokrajinske, ali i vanredne parlamentarne izbore iako smo ih isto vanredne imali i 2014. godine, a 2020. godine smo imali u ovom slučaju redovne lokalne, pokrajinske i parlamentarne izbore. Prema tome, 2024. godine predstoje redovni lokalni izbori u najvećem broju lokalnih samouprava (manje od 15 da neće imati redovne lokalne izbore tada).

Razlozi za spajanje izbora su vrlo prosti, a o tom spajanju izbora naravno odlučuje vlast iz svojih razloga koji su pre svega partijske prirode. Jednostavno, političke partije na vlasti žele spajanje izbora jer smatraju da na taj način maksimalizuju svoje koristi. I to i jeste tako. Sa jedne strane ne postoje lokalne kampanje usmerene na lokalne teme (nacionalni izbori su važniji, a partijski lideri evidentno u fokusu i sklanjaju prioritet sa lokalnih kandidata), time se šlepa partija, loši kadrovi i kandidati na lokalnom nivou, ali i iskorišćava motivisanost partijske mašinerije na lokalnom nivou i za partijsku korist na nacionalnom.

 

 

Prostim rečnikom rečeno – zašto bi Aleksandar Vučić pustio svoje lokalne odbore da u kampanji „rade“ i „grizu“ samo za sebe i svoje položaje i koristi, kada istovremenu mogu da ubiju još jednu muvu (nacionalne izbore) istim udarcem i produže sebi mandat još 4 godine? Sa stanovišta partijskih interesa – potpuno racionalna odluka. Sa stanovišta države i svih opština i gradova, dalje dodatno ubijanje bilo kakve lokalne demokratije. A koji interes je preči – činjenica o istovremenom održavanju izbora već 15 godina dovoljno govori u prilog tome.

 

Previše opozicije preko cenzusa

Dodatno, iako većina SNS-a i SPS-a nikako nije ugrožena, Vučiću se ipak nisu svideli rezultati izbora 3. aprila 2022. godine i to što je njegova SNS bila najveći gubitnik sniženog izbornog praga sa 5 na 3% od dve godine ranije. Pet opozicionih izbornih listi u parlamentu i tri izborne liste između 3 i 5% (ne bi preskočile stari cenzus) nisu nešto što mu prija, pa mu svakako i ovakva situacija u parlamentu ne odgovora i podsticaj je da se ide na vanredne parlamentarne izbore. A u međuvremenu nisam siguran ni da će cenzus ostati isti i mislim da je pitanje dana kada će se izmene izbornog zakona naći u skupštini. 

 

Srpski blok / Moja Srbija

Za one koji nisu primetili, sve se češće priča o nekakvom ukrupnjavanju partijske scene od strane vlasti, o formiranju „Srpskog bloka“ koji nije ekstreman i koji je u centru političkog spektra, odnosno umereno levo i umereno desno, koji se protivi ekstremima i sa jedne i sa druge strane. Iako su mnogi pomislili da Aleksandar Vučić najavljuje neko usisavanje konzervativne/nacionalne opozicije ili nekih građanskih stranaka koji su do juče bili najveći protivnici – mislim da to nema nikakvog smisla, makar na partijskom nivou.

Da neko danas/sutra možda postane deo vladajuće većine – to može da se desi, ali formiranje nekakve jedinstvene partije ne bi povuklo sa sobom sve birače ovih opozicionih partija (veliki broj tih birača su čisti opozicioni birači i nikad ne bi prihvatili bili kakvu saradnju sa SNS-om, a posebno ne utapanje u nju – pogledajte samo kako se Šapićevi birači nisu prelili ka SNS-u). Deo njih bi možda podržao, posebno bivši SNS birači (o kojima više ide u poslednjem delu) – ali bolje i lakše je da njih pokušaju da vrate, nego da usisaju neke stranke i izgube veći deo njihovih birača. Za mene, suština priče o Srpskom bloku je rebrendiranje i priprema za ove lokalne, pokrajinske i vanredne parlamentarne izbore koji nam slede. SNS je ostvario mnogo lošiji rezultat od Aleksandra Vučića (na predsedničkim) na izborima 2022. godine iako ime ove partije nije ni stajalo na glasačkom listiću, već samo njegovo uz slogan.

Podrži Talas donacijom

Svestan je da mu je neophodna promena i to relativno brza, pa je on već uveliko zakoračio u „predizbornu kampanju 2024“. Taj „Sprski blok“ ili „Moja Srbija“ može da bude samo Novi SNS sa svojim dojučerašnjim koalicionim partnerima godinama unazad. Zašto umesto ranijih koalicija bez imena – već sada ne bi sve njih obuhvatio u jedan novi politički projekat koji služi da se ostvare makar isti rezultati kao i ove godine na izborima.

 

Rebrending kao pokušaj „zaštite s desna“

Aleksandru Vučiću neće birači pobeći ka građanskim opcijama, nego ka konzervativnim i nacionalnim. Da se razumemo, većini birača SNS-a se ne sviđa ni Evroprajd, ni to što Srbija ne podržava Rusiju u ratu u Ukrajini i na spominjanje uvođenja sankcija Rusiji im se diže kosa na glavi. Neki će reći da konzervativne i nacionalne opcije nisu jake, da su tu na 15-ak procenata i 35 poslanika (bez Narodne stranke).

Međutim, te koje ubrajam u ovu grupu su ostvarile značajno bolji rezultat na izborima ove nego 2020. godine (samo su Dveri bojkotovale izbore). Redom, POKS – Suverenisti – DSS – SRS i Zavetnici su na izborima 2020. godine osvojile zajedno oko 340 hiljada glasova, a sa Dverima 2022. godine nešto više od 650 hiljada glasova. Svakako razlika nije samo u Dverima. Dodatno, treba napomenuti da su svi pojedinačno osvojili više glasova (malo teže izračunati precizno zbog dve frakcije POKS-a i koalicija u kojima su bile). Ali dovoljno je npr. reći da su DSS i POKS zajedno na izborima 2020. godine osvojili oko 157 hiljada glasova, a da je samo NADA (DSS i deo POKS-a) 2022. godine osvojila 50 hiljada više.

Zavetnici su sa 45 hiljada za dve godine porasli na 141 hiljadu glasova, a na to dodajte i Dveri i drugi deo POKS-a sa 144 hiljade birača. A na sve to, setite se i dodajte 100 hiljada birača više za SPS ove godine – partiju koja je otvoreno podržavala Rusiju u ratu tokom izborne kampanje. Prema tome, ukoliko su izbori za 18 do 20 meseci (otprilike mart – maj 2024. godine), Aleksandar Vučić mora se što pre zaštititi sa „desne strane“, a „Srpski blok“ i „Moja Srbija“ i čitav narativ koji se već sada kreira – meni govori da se uveliko priprema teren i radi na tome. 

Naravno, jedini preduslov za vanredne izbore 2024. godine jeste taj da SNS ili taj novi rebrendirani SNS ima ubedljivo najveću podršku i da je izborna pobeda neupitna. Imajući u vidu stanje demokratije u Srbiji – to je sasvim izvesno već sada. Samo ne znam da li bi Aleksandar Vučić bio zadovoljan da mu podrška na parlamentarnim izborima padne ispod 40%.

Zato se i ide tim redosledom – rebrendiranje kao najvećeg zaštitnika Srbije i Srba, otklon od prljavog SNS imena, lokalni izbori da partijska mašinerija mora da radi punom parom i naravno njegovo ime još jednom na svim izbornim listićima. Svi institucionalni podsticaji (redovni lokalni i pokrajinski izbori), ali i najotvoreniji ulazak u kampanju (što do sada nije bio slučaj) već sada za izbore 2024. godine i promene koje se najavljuju – meni nedvosmisleno govore da ćemo na proleće 2024. godine i na vanredne parlamentarne izbore uz redovne lokalne i pokrajinske.

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.