Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto:UnSplash

Često se u javnosti poteže pitanje – da li se danas živi bolje nego pre deset godina. Bez obzira na odgovor, pitanje koje potom sledi je – kako da pouzdano znamo da li stvarno postoji boljitak ili ne. To da li u Srbiji građani živi isto, bolje ili gore nego pre nekoliko godina trebalo bi da bude stvar empirijskog iskustva, odvojeno od bilo kakvog političkih navijanja. U ovom tekstu  pokušavamo da objektivno sagledamo ključne ekonomske pokazatelje kako bismo odgovorili na pomenuto popularno pitanje. 

 

Porast ukupnog fonda plata  

Da bi odgovorili na ovo pitanje, ekonomisti najčešće pogledaju prosečnu zaradu, i usklade je sa inflacijom da bi dobili njenu realnu kupovnu moć. Ovo je najprostija metrika, ali nije baš najtačnija jer zanemaruje veoma važan podatak kao što je broj zaposlenih. Ovo nije posebno važno ako se upoređuje stanje kada je situacija na tržištu rada bila slična, gledano stopom nezaposlenosti ili zaposlenosti. 

 

 

U suprotnom, rast prosečne zarade može da bude praćen i rastom nezaposlenosti; ovo se u recesiji dešava jer se među prvima gube radna mesta tamo gde se radnici mogu lako naći, a to su oni koji rade najjednostavnije poslove i primaju najmanje plate. Kako se gube ti najmanje plaćeni poslovi tako statistički deluje da se prosečna zarada povećava iako ostale zarade zapravo stoje u mestu.

Zbog toga je bolje posmatrati jedan drugi pokazatelj, a to je ukupan fond plata. On se dobije kada se prosečna zarada pomnoži sa ukupnim brojem zaposlenih (i brojem meseci u godini). Jer visoka prosečna plata nam ne znači puno ako je visoka stopa nezaposlenosti, isto kao što nam ne znači ni visoka zaposlenost ali sa niskim zaradama. 

 

 

Fond plata u sebi sadrži obe informacije, jer zavisi i od nivoa plata i od nivoa zaposlenosti. U periodu od 2013-2020. fond plata porastao je za 56%, sa 8,7 na 13,6 milijardi evra, što jasno ukazuje na rast kupovne moći i životnog standarda. Naročito jer su istovremeno porasli i zaposlenost i prosečne zarade. Ali šta je sa rastom cena? Ista slika se dobija i kada fond zarada uskladimo sa rastom cena na malo, samo je rast manje impozantan: ovaj nominalni rast od 56% iznosi realnih 41%.

 

Fond zarada u milijardama evra (desna osa), i stopa rizika od siromaštva kao procenat stanovnika (leva skala). Izvor: Zavod za statistiku.

 

Još jedna dobra metrika za posmatranje životnog standarda jeste posmatranje kretanja relativnog siromaštva. Jasno se uočava kako se sa rastom fonda zarada stopa rizika od siromaštva smanjuje. Na ovo je veći uticaj imao rast zaposlenosti nego rast zarada, te se kod nas pokazala ispravnom stara izreka da je najuspešniji socijalni program za smanjenje siromaštva zapravo dobro plaćeno radno mesto.

 

Kretanje nezaposlenosti i rizika od siromaštva. Izvor: Zavod za statistiku, Anketa o radnoj snazi i SILC.

 

Sve veći broj zadovoljava potrebe, ali izazovi i dalje postoje

Ali ovo ne znači da je sve bajno. Iako je stanje nešto bolje nego pre desetak godina, to ne znači da sada teku med i mleko. To se jasno vidi iz Ankete o prihodima i uslovima života gde ispitanici navode šta od potreba ne mogu da ispune. Iako je udeo ljudi koji ne mogu da ispune ove potrebe manji nego ranije, on i dalje ostaje zabrinjavajuće visok: polovina ljudi ne može da priušti svojoj porodici godišnji odmor, 35% neočekivani trošak u iznosu od samo 16.600 dinara, 15% meso ili ribu svakog drugog dana, a gotovo 10% adekvatno zagrevanje stana.

Procenat ljudi koji ne mogu da zadovolje navedene potrebe. Izvor: Zavod za statistiku.

 

U Srbiji se smanjuju nejednakosti 

Kao što ni kiša ne pada ravnomerno na teritoriji neke zemlje, tako se ni koristi od ekonomskog rasta ne raspodeljuju svima podjednako. To se često čuje kroz floskulu da ’’bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji’’ koja na sreću svih nas, a na nesreću intelektualno lenjih i levo orijentisanih propagandista, jednostavno nije tačna. Veoma su retki slučajevi u kojima ekonomski rast nije nešto što najviše koristi upravo donosi najsiromašnijima. Ovo pokazuju brojna istraživanja Svetske banke, a zaista važi i u Srbiji. To se najbolje vidi kroz smanjenje GINI koeficijenta, i odnosa prihoda prvog i petog kvintila domaćinstava.

GINI koeficijent (desna skala), i odnos prihoda 20% najbogatijih prema 20% najsiromašnijih domaćinstava. Izvor: Zavod za statistiku.

 

U međunarodnom poređenju, SAD imaju visoku stopu nejednakosti odnosno GINI od 41,1  dok Nemačka kao nama bliska evropska država sa veoma raširenim državnim servisima raspodele dohotka ima GINI od 31,7. Smanjenje ovog pokazatelja u Srbiji od 5 procentnih poena ukazuje na značajno smanjenje nejednakosti.   

Ono se dalje primećuje i poređenjem prihoda 20% najsiromašnijih i 20% najbogatijih domaćinstava. Dok je taj odnos iznosio u nekim godinama čak 11 smanjen je do 2020. na tek 6,1 put. Godine smanjenja ovog indikatora poklapaju se baš sa godinama u kojima je dolazilo do smanjenja stope nezaposlenosti, što nam opet govori da je povećanje zaposlenosti bilo ono koje je umanjilo nejednakost u zemlji, a ne socijalni programi i transferi.

 

Bez populizma u budućnosti 

Trenutna ekonomska situacija nije nikako za neku posebnu pohvalu. Srpska privreda je tokom prethodne decenije rasla po veoma niskoj stopi, što je značilo i spor rast plata i formalne zaposlenosti. Srpska privreda tek od 2017. beleži neke pristojne stope rasta, ali i oni su delimično posledica kratkoročnih efekata kao što su niska cena energenata na međunarodnom tržištu, niske kamatne stope, dobra poljoprivredna sezona i slično. Ali to nije dovoljno da se značajnije oseti povećanje kvaliteta životnog standarda, naročito zato što srpska privreda jeste sposobna za značajno više stope rasta.

 

Podrži Talas donacijom

Srbija je i dalje na dnu liste evropskih zemalja po nivou dohotka i prethodno opisani rast je i dalje nedovoljan da bi uspeli da se približimo ne samo razvijenim evropskim državama već i uspešnijim bivšim zemljama u tranziciji. Ali to ne znači da možemo da odemo u drugu krajnost i tvrdimo da se u Srbiji objektivno ne živi bolje sada nego pre desetak godina. To će nas odvesti u traženje brzih populističkih rešenja umesto u pravcu smislene ekonomske politike.