Stručnjak za komunikacije i politikolog

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto:

Na Majdanu je 2014. pala krv. Na Majdanu se 2014. Ukrajina odbranila od još jednog u nizu pokušaja porobljavanja od strane Moskve. Tačno osam godina nakon podizanja optužnice za masovno ubistvo ljudi na glavnom kijevskom trgu protiv, u Moskvu odbeglog, bivšeg predsednika Ukrajine Viktora Janukoviča, počela je agresija Ruske federacije na Ukrajinu. Paralelno sa događanjima na frontu, traje i informacioni rat između Putinove Rusije i Ukrajine. I on izgleda drastično drugačije nego neki raniji.

 

Tradicionalna propaganda Vs era masovne dostupnosti interneta

Broj korisnika interneta nikada nije bio veći. Preko 2,5 milijarde ljudi koristi Fejsbuk svakog dana, preko 500 miliona Instagram, preko 200 miliona Tviter. Dotok vesti nastalih na društvenim mrežama, a plasiranim na medijima, takođe nikada nije bio veći. Ovakav razvoj događaja ne veseli kontrolore zvaničnih informacija. 

 

 

Poruka lansirana iz infocentra više nije sigurna. Ona može da postane masovno podeljena kao istinita, što je i namera svakog kontrolora leta propagandnih poruka, ali može i da se obije o glavu masovnom trijažom, ispitivanjem, pa i spinovima druge strane. S druge strane, konzumenti propagandnih poruka će po definiciji biti ostrašćeni u korist poželjnije strane. To je mana svakoga od nas – želimo da čujemo ono što želimo da čujemo. Algoritmi podilaze upravo ovoj našoj mani, što je u većini slučajeva dobro. Kada želimo da kupimo uređaj, kada želimo da odemo na koncert ili se odlučimo za keš kredit, kada želimo da podelimo interesovanja sa nama sličnima.

Međutim, kada treba da donesemo objektivan sud o političkoj stvarnosti (kao što je oružani sukob), algoritmi nas odnose upravo tamo gde su -naši-. U eri pre masovne dostupnosti interneta, to nije radio algoritam; to je radila centralizovana kontrola poželjnih informacija. U sukobima devedesetih, gotovo ništa, što nije zvanična propaganda, nije moglo da dođe medijskim kanalima do običnog čoveka. U eri interneta, to će uraditi algoritam, suptilno, bez prisile i ograničenja pristupu informacijama, ali ishod će biti sličan. Naši su heroji, njihovi su nacisti. Naši su heroji, njihovi su orkovi. Tek poneko će se izložiti drugom info-balonu, a to kreatore propagande tera na sofisticiraniji pristup i glavobolju istovremeno.

 

Fenomen Telegram

Telegram se u prethodnim mesecima pokazao kao platforma na kojoj buja proruska propaganda, i to se vidi na zvaničnim medijskim kanalima koje kontroliše Moskva, ali i na neformalnim kanalima koje kontrolišu rubljofili svih zemalja. Neki od kanala na srpskom govornom području, koji histerično objavljuju sve vezano za dešavanja na ukrajinskom frontu – ali baš nikad i ništa što nije deo kremljske propagande, broje i više desetina hiljada članova.

 

 

Korisnici Telegrama koji ovu aplikaciju koriste i pre napada Ruske Federacije na Ukrajinu, primećuju priliv sopstvenih kontakata raznih profila. Od novinara i političara, do običnih ljudi. Razumno je pretpostaviti da svi dolaze po “istinite” informacije nakon što je Rusija samu sebe odsekla od uobičajenih izvora informacija.

Međutim, Telegram faktor ima i svoju drugu stranu. On je danas najpopularnija messaging aplikacija u Ukrajini. A takođe je i prostor gde Rusi mogu slobodno da komuniciraju. Svi, ne samo oni lojalni Putinovom režimu. Sve ili skoro sve nezavisne medijske kuće i novinare, moskovski režim je ugasio, izložio neodrživom pritisku, ili fizički uklonio sa lica zemlje.

Iako TASS ili Sputnik, ali i opskurni državni televizijski propagandisti poput Vladimira Solovjeva imaju vrlo žive i popularne kanale na Telegramu, i mediji koji su ugašeni u kontrolabilnoj sferi, imaju višemilionski broj pratilaca. Takva je Meduza, ruski medijski autlet blokiran na samom početku agresije.

Podrži Talas donacijom

Da, i dalje je moguće da VPN akrobatikom izbegnete cenzuru u Rusiji i tako vidite nezarobljene izvore informacija. Ali toj akrobatici najveći broj ljudi nije vičan, uprkos činjenici da sa vremenom sve više ljudi provodi vreme na internetu.

 

I šta ćemo sad?

Na Zapadu je već proglašen poraz Rusije u info-ratu. Možda, na Zapadu. U Rusiji nije proglašeno ništa, pošto su rezultati agresije daleko ispod očekivanja, ali to državni narativ ne sprečava da nastavlja sa tradicionalnom propagandom, prizivanjem nuklearnog rata i slično. Oba pristupa su anahrona, jer zanemaruju vreme u kojem živimo. Ljudi su oguglali na medijski šok, izloženi milionima sadržaja na dnevnom nivou. 

Zato će ovaj info-rat da dobije strana koja posledice agresije najbolje bude uvezala sa ponašanjem druge strane. Živi bili pa videli.