Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: UnSplash

Jedna od važnih tačaka sporenja u političkim naukama jeste to da li se u političkom smislu ljudi uopšte ponašaju racionalno na izborima. Birači često glasaju za partije i političare koji zastupaju politike koji su zapravo protiv interesa samih birača. 

Pod racionalnim ponašanjem u ovom slučaju podrazumevano je ljudsko delanje koje će da maksimizira korisnost – prostije rečeno, da ljudi neće glasati u korist svoje štete, slično kao što ljudi neće sa namerom da kupe skup a loš proizvod koji im ne treba. Šta je razlog za ovakvo ponašanje?  

 

Šta najviše utiče na to kako ljudi glasaju? 

Ovakvo ponašanje može da se objasni sa nekoliko različitih efekata: sakupljanje informacija o političarima i njihovim obećanjima zahteva vreme pa će najverovatnije da utiče na to da većina glasača ima samo površno poznavanje političke scene. 

 

 

Prilikom glasanja postoji ’’vezana kupovina’’ to jest ne možemo da biramo među politikama različitih partija koje nam idu u korist nego glasanjem za jednu partiju ili kandidata ’’kupujemo’’ sve njihove politike, od kojih nam samo neke mogu odgovarati; i na kraju, mogućnost da baš vaš glas utiče na ishod glasanja je zanemarljivo mali, što je još jedan podsticaj da ne obraćate previše pažnju na političke finese, jer je vaš uticaj na politički proces, kako god da glasate, neprimetan. 

Još jedan važan uticaj na to kako ljudi glasaju jesu i njihova uverenja. Na njih utiču brojni efekti o kojima još ne znamo dovoljno. Ekonomisti ističu imetak ili mogućnosti koje neka politika obećava (bogati bi tako trebalo da glasaju protiv visokih progresivnih poreza, a siromašni obrnuto), sociolozi pripadnost određenoj društvenoj grupaciji (kao što je klasa, geografsko područje gde živimo, nivo obrazovanja) a psiholozi karakteristike ličnosti i psihološka iskustva (koje opet mogu da potiču iz bioloških i hormonskih razlika među pojedincima). 

Jedno novo istraživanje iz februara ove godine (Preferences for Reforms: Endowments vs. Beliefs, IMF) daje dobar prikaz kako glasači podržavaju ekonomske reforme prvenstveno usled svojih postojećih uverenja.

 

Uverenja i očekivane koristi

Ovo istraživanje sprovedeno je na uzorku od po 500 ispitanika u 14 razvijenih zemalja članica OECD-a, a ispitanici su ispitivani o njihovim stavovima vezanim za zaštitu radnih mesta u radnom zakonodavstvu – ovo je oblast koja direktno pogađa sve koji se nalaze na tržištu rada, kako zaposlene tako i nezaposlene, a nije sektorska kao većina drugih reformi.

 

 

Takođe, ovo je često oblast koja se u medijima i političkim debatama spominje i jasno je videti postojanje različitih pristupa kako ustanoviti radno zakonodavstvo u ovom domenu. Ono što je posebno bilo zanimljivo jeste što je ovaj domen zakonodavstva najmanje reformisan u ovim razvijenim zemljama tokom prethodnih nekoliko decenija, koje su bile svedok nizu reformskih politika u mnogim drugim domenima, od liberalizacije do privatizacije i deregulacije. 

Istraživači su stavove ispitanika o zakonskim propisima koji štite radna mesta potom upoređivali sa njihovim individualnim karakteristikama (broju godina, radnom iskustvu, radnom mestu, visini primanja) ali i sa njihovim političkim i društvenim uverenjima (koji su dobijeni popunjavanjem istog upitnika). 

Da ljudi podržavaju reforme samo ako im idu u korist, onda bi očekivali da stariji radnici podržavaju zaštitu radnih mesta (kroz visoke otpremnine) a da mlađi to ne rade, a naročito da to ne rade nezaposleni. Jer manja zaštita radnih mesta sa sobom nosi i više ekonomskih mogućnosti i lakše dobijanje posla ili njegovu promenu za one koji imaju potrebne kvalifikacije ili znanja.

 

Podrži Talas donacijom

 

Ali ispostavilo se da nije tako. Dobijeni rezultati govore da su varijable povezane sa ličnim uverenjima mnogo više slažu sa stavovima o radnom zakonodavstvu nego lične karakteristike ispitanika. U narednom koraku, ispitanici su iskazali razloge zašto su protiv reformi radnog zakonodavstva  i 2/3 njih prvenstveno izjavljuje da je to zbog širih društvenih posledica (na primer, moguće povećanje nejednakosti) a ne zbog uticaja lično na njih, što je u skladu sa prethodnim nalazima.

 

Uverenja nisu zapisana u kamenu

Ovo ima jasne političke implikacije. Ako je ekonomski status i očekivana lična korist razlog za podršku ili protivljenje reformama, onda je cilj političara koji želi da prikupi političku podršku za neku reformu, koja ima jasne gubitnike, neka vrsta kompenzacije koja se nudi gubitnicima – povećanje socijalne pomoći ili osiguranja za slučaj nezaposlenosti, prevremene penzije ili otpremnine za radnike koji će ostati bez posla, prekvalifikacije koje će im omogućiti da pronađu novi bolji posao itd.

Ako glavni razlog podrške ili odsustva podrške nekim reformama nije uticaj takvih reformi na glasače direktno, onda ovakvi programi neće uspeti da okupe dovoljnu političku podršku. Umesto toga, rešenje koje može da da političke rezultate i kreira podršku jeste informisanje i strategija komunikacije, koja treba da promeni postojeća uverenja birača. 

Ovo je naročito važno u ekonomiji jer je ona kontraintuitivna, jer dobre želje ne moraju da se prevedu u dobre rezultate. Na primer, ako uvedemo visoku minimalnu zaradu posledica neće biti samo povećanje prihoda dela radnika koji rade za niske zarade već i nezaposlenost, jer će svi oni koji rade u sektorima koji imaju nižu produktivnost biti istisnuti sa tržišta rada pošto se poslodavcima jednostavno neće isplatiti da ih zaposle.

Ovo vam možda ne deluje kao realna posledica ako pričamo o minimalnoj zaradi od 300 evra mesečno koliko ona iznosi danas, ali ako je dovoljno povećamo, na primer na 1.000 evra, pretvorićemo se u državu u kojoj će veliki deo naših sugrađana biti nezaposleno ili će raditi neprijavljeno.

Politička komunikacija naravno ne treba da podrazumeva laganje ili iskrivljivanje podataka, kao što je nažalost to često slučaj, već samo jasno nabrajanje pozitivnih i negativnih očekivanih efekata. Ekonomske reforme su dobre za promene uverenja birača jer među većinom birača postoji nizak nivo znanja o ekonomskim temama (ako ih uopšte ima).

Za ovo možemo da se zahvalimo ne samo niskom opštem nivou obrazovanja u zemlji, već i tome kako je obrazovni sistem kreiran: svi smo učinili da mitohondrija, ćelijska organela koja služi za kreiranje energije u ćeliji, ali niko od nas nije učio šta su porezi, koliko iznose i kako se plaćaju. Većina ljudi zna da nabroji najveće evropske ili svetske reke ili pisce ruskih klasika, ali zato ne znaju kako funkcioniše penzioni sistem od čega će im direktno zavisiti kvalitet života u starosti.

Pomenuto istraživanje je pokazalo da informisanje može da promeni uverenja birača, i time i njihov stav prema predloženoj reformi: 13% ispitanika koji su bili deo polovine ispitanika, koji su nakon upitnika dobili informacija o tome kako će predložena reforma uticati na tržište rada i položaj radnika promenilo je mišljenje i podržalo predloženu reformu. Ovo pokazuje da je put ka političkoj podršci nepopularnim reformama popločan ubeđivanjem i jasnom komunikacijom.