Docent na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta u Beogradu

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Canva

Konferencija “Hrišćanski identitet u nacionalnoj, transnacionalnoj i lokalnoj dimenziji“ održana je na Univerzitetu Oksford, Velika Britanija, od 4 do 5. aprila 2022. godine. Na konferenciji su učestvovali vodeći politikolozi, sociolozi, antropolozi, filozofi i teolozi Evrope. Razumljivo, jedna od centralnih tema bio je i rat u Ukrajini. Učesnici su diskutovali i analizirali ulogu religije i verskih aktera u ovom sukobu, sa posebnim fokusom na stavove različitih hrišćanskih, a pre svega pravoslavnih, crkava prema ratu. Plenarno predavanje u Crkvi Sv. Marije u Oksfordu održao je ukrajinski sveštenik Ćiril Hovorun na temu “Pravoslavna politička teologija između nacionalnog identiteta i carstva“.

Ova konferencija je posebno važna jer je u prvi plan istakla jednu dimenziju sukoba u Ukrajini koja se često zanemaruje u javnosti – versku dimenziju. To ne znači da je religija glavni uzrok sukoba, daleko od toga. Ali da rat u Ukrajini ima i versku dimenziju je činjenica koja nikako ne sme biti ignorisana. Jer istraživanja pokazuju da oni sukobi koji imaju versku dimenziju: a) vremenski duže traju, b) u njima gine više civila, i c) verovatnije je da će se ponoviti u budućnosti. 

 

 

Međutim, čitaoci ovih redova se mogu zapitati zašto je to tako ako podaci govore da se oko 70% Ukrajinaca identifikuje sa istočnim hrišćanstvom? To je svakako tačno, ali je pravoslavlje u Ukrajini podeljeno na dve crkve, i to “Ukrajinsku pravoslavnu crkvu – Moskovsku patrijaršiju“ i “Pravoslavnu crkvu Ukrajine“.

Prva crkva je pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve i njoj pripada oko 39% pravoslavaca. Sa druge strane, „Pravoslavna crkva Ukrajine“ nastaje 2018. godine političkom odlukom kada su se ujedinile „Ukrajinska pravoslavna crkva – Kijevski patrijarhat“ i „Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva“. Ova zajednica okuplja oko 31% pravoslavnih Ukrajinaca. Posebno je važno spomenuti i da Ruska pravoslavna crkva ne priznaje autokefalnost Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, a da je Vaseljenski patrijarh još januara 2019. izdao ukaz o priznavanju autokefalije.

Zato je od suštinske važnosti razumeti i versku dimenziju sukoba u Ukrajini, koja čini mi se ima potencijal da se prenese na ceo pravoslavni svet i izazove nove, dublje, podele koje će biti organizovanje oko dva pola – Moskve i Istanbula (Konstantinopolja). Između ta dva pola nalazi se i Srpska pravoslavna crkva, koja barem prema skorašnjim izjavama i dalje stoji na strani Ruske pravoslavne crkve i ne priznaje nezavisnost Pravoslavne crkve Ukrajine. Što se svakako može razumeti i kroz izazove koje SPC koje ima u Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji po pitanju stvaranja novih autokefalnih crkava.

Međutim, ono što se nametnulo kao jedan od glavnih zaključaka konferencije jeste osuda politizacije religije u ukrajinskom sukobu, tj. stvaranje “ne-svetih“ saveza između hrišćanskih identiteta i političke moći u kontekstu hrišćanskog nacionalizma. U skladu sa tim, jedan od najvažnijih rezultata ove konferencije, a u kontekstu ukrajinskog rata, jeste i usvajanje izjave solidarnosti sa “Pravoslavnom Deklaracijom o doktrini ’Ruskog sveta’ (Ruskii mir)“.

 

 

Ovu deklaraciju su potpisali, između ostalih, i prof. dr Jirgen Moltman (čuveni reformatski teolog sa Univerziteta Tubingen), prof. dr Miroslav Volf (protestantski teolog sa Jejla), prof. dr Jose Casanova (verovatno jedan od najčuvenijih sociologa religije sa Džordžtaun Univerziteta), prof. dr Katarina Kunter (profesorica savremene crkvene istorije sa Univerziteta Helsinki), dr Marieta van der Tol (post-doktorant na Univerzitetu u Kembridžu), i mnogi drugi.

Ovde prenosimo prevod izjave solidarnosti na srpski jezik:

 

Izjava solidarnosti sa “Pravoslavnom Deklaracijom o doktrini ’Ruskog sveta’ (Ruskii mir)“, a protiv hrišćanskog nacionalizma i novog totalitarizma

Nakon ruske invazije na Ukrajinu iz februara 2022. godine, glasovi koji su došli od strane pravoslavnog hrišćanstva u potpunosti su odbacili doktrinu o “Ruskom svetu“ (Ruskii mir). Ova doktrina počiva na učenju da postoji organski ujedinjena transnacionalna pravoslavno-hrišćanska ruska civilizacija, koja uključuje teritorije i narode Rusije, Ukrajine, Belorusije, a katkada i druge narode, u cilju opravdanja trenutnog rata.

Ova izjava nastoji da: a) dobije podršku među nepravoslavnim stručnjacima prema odbacivanju doktrine o “Ruskom svetu“; b) odbaci ‘ne-svete’ saveze između hrišćanskih identiteta i političke moći koji su nastali u kontekstu hrišćanskog nacionalizma; c) pozove na razvoj ekumenske ‘teologije posle hrišćanskog sveta’. Mi tražimo podršku od hrišćanskih naučnika i sveštenstva, i otvoreni smo za sve koji ne podržavaju hrišćanski jezik ove izjave, ali koji podržavaju njenu svrhu.

 

Nema svetog kao što je Gospod, jer neme drugog osim tebe,

i nema stene kao što je Bog naš.

Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših reči ohole,

jer je Gospod Bog koji sve zna,

i On udešava namere.

– Iz Anine molitve, 1 Samuilova 2

 

Prepoznajemo da hrišćanske tradicije istorijsku svetost pripisuju samo Bogu. Ni nacija ni država, niti bilo koja politička zajednica ne mogu legitimno tražiti intrinzičnu svetost.

Hrišćanski identitet nije jedinstveno, isključivo ili u najvećoj meri u posedu nacije, rase ili civilizacije. Integritet hrišćanskog svedočanstva je iskrivljen tamo gde se on koristi za stvaranje odvojenosti između dva naroda, dve rase, jedne i druge nacije ili između jedne i druge civilizacije.

Mi se, stoga, protivimo “hrišćanskom nacionalizmu“, “hrišćanskoj Evropi“ i “Ruskom svetu“

Rusija i Evropa su istorijski bile dom mnoštvu verskih, etničkih i jezičkih zajednica. Integritet hrišćanskog svedočanstva narušen je političkom agresijom, nanošenjem telesnih povreda, patnjama i nepogodama ili uskraćivanjem prava i integriteta zajednica sa kojima smo u suživotu – bilo u ime hrišćanskog nacionalizma ili u ime tzv. Ruskog sveta.

Podsećamo da je hrišćanstvo često sporo prepoznavalo opasnost svog saučesništva u političkom nasilju

Hrišćanski identitet je bio zloupotrebljen kako protiv hrišćana, tako protiv i ne-hrišćana: u izlivima sektaškog nasilja, u užasnom progonu jevrejskih i drugih manjina i protiv naroda sveta koje su hrišćanski kolonizatori nastojali silom preobratiti. Integritet hrišćanskog svedočanstva narušen je upotrebom agresije u stvarima vere i korišćenjem religije u aktima agresije. 

Pozivamo druge hrišćanske naučnike u Evropi, i šire, da progovore protiv nesvetih saveza između hrišćanskog identiteta i političke moći

Hrišćanski naučnici moraju biti spremni i voljni govoriti protiv nesvetih saveza hrišćanstva i političke moći, pogotovo u kontekstu nacionalizma, populizma i novih oblika totalitarizama. Integritet hrišćanskog svedočanstva izobličuje se kada se prisvajanje hrišćanskog identiteta ne spori unutra hrišćanskih tradicija.

Pozdravljamo”Pravoslavnu Deklaraciju o doktrini ’Ruskog sveta’ (Ruskii mir)“ koju je napisao deo međunarodne pravoslavne zajednice

Glasovi iz međunarodne pravoslavne zajednice su temeljno odbacili zloupotrebu učenja o Ruskom svetu. Pravoslavni teolozi nisu oklevali u osudi bratoubilačkog rata protiv Ukrajine i u oceni rata kao “ponavljanje Kainovog greha“. Integritet hrišćanskog svedočenja počašćen je hrišćanskom solidarnošću sa onima koji govore istinu nasuprot moći. 

 

Podrži Talas donacijom

 

Pozivamo na razvoj ekumenske “Teologije nakon hrišćanskog sveta“

Oslanjajući se na Sveto pismo, razum i bogate tradicije hrišćanskih Crkava širom sveta, smatramo da hrišćanstvo XXI veka treba da neguje svoju refleksiju na teologiju i političku misao, ulažući posebno u ekumensku “Teologiju nakon hrišćanskog sveta“. Pravoslavni, katolički i protestantski stručnjaci moraju podržavati jedni druge u odupiranju sakralizaciji političkih zajednica i pružanju sredstava za artikulaciju teologije posvećene opštem dobru, istini i pravdi.

Original izjave solidarnosti se nalazi na ovom linku: https://religioninpraxis.com/a-statement-of-solidarity-with-the-orthodox-declaration-on-the-russian-world-russkii-mir-teaching-and-against-christian-nationalism-and-new-totalitarianism/

 

Preveo na srpski: 

Marko Veković, docent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu