Foto:UnSplash
Na poslednjem Kopaonik biznis forumu održanom prošlog meseca predstavljena je, između ostalog, i inicijativa NALED-a za većim uplivom bezgotovinskog plaćanja među malim preduzećima i preduzetnicima. Ovaj program, pod nazivom Nacionalna inicijativa za bezgotovinskim plaćanjem, sprovodi se kao deo razvojne pomoći od strane Nemačke agencije za međunarodnu saradnju (GIZ).
Ovo je veoma dobra inicijativa – udeo keša u transakcijama u Srbijii veći je nego u drugim evropskim zemljama. Iako postoji plaćanje karticama i mobilnim telefonima dobar deo potrošača ali i preduzeća još uvek preferira transakcije u gotovini.
Ovo sa sobom nosi troškove po obe strane – mi kao potrošači moramo često da se dovijamo i tražimo bankomat da bismo mogli nešto da platimo, što zahteva i vreme i planiranje, a onda nastaju mrki pogledi kasira kada vam bankomat izbaci novac u novčanicama od po 2.000 dinara, a mi kupujemo neku sitnicu.
Ni preduzećima ovo nije optimalno stanje, jer upravljanje gotovinom nosi sa sobom i troškove. Dnevni pazar treba uplaćivati na račun u banci, a treba imati i dovoljno gotovine u kasi da bi se vraćao kusur tokom radnog dana. Bezgotovinsko plaćanje smanjuje ili eliminiše ovakve troškove.
Ova inicijativa podrazumeva aktivnosti kao što su podrška u kreiranju novog Nacionalnog programa za suzbijanje sive ekonomije, preporuke za unapređenje zakonskog okvira za bezgotovinska plaćanja, edukativne aktivnosti na podizanju svesti potrošača i privrede o bezgotovinskom plaćanju i razvoju prihvatne infrastrukture za bezgotovinska plaćanja kod malih preduzeća (ovo podrazumeva subvencionisani POS program).
Ovim se ipak ne odgovara do kraja na izazove sa kojima se suočavaju mala preduzeća kada govorimo o bezgotovinskom plaćanju. To što veliki deo malih preduzeća ne koristi bezgotovinsko plaćanje verovatno nije posledica toga da su preduzetnici neobavešteni, već verovatno postoje i neki drugi razlozi.
Prvo, tačno je da plaćanje u gotovini sa sobom nosi troškove, ali ih bezgotovinsko plaćanje ne eliminiše u potpunosti. Kada uvodite bezgotovinsko plaćanje karticama, to znači da će samo deo vaših kupaca da plaća na ovakav način, nikako svi (a da li će ovakvih kupaca biti 10% ili 90% zavisi od industrije, ali i lokacije gde se vaš posao nalazi). Tako će vam svakako ostati obaveza uplate pazara u banku i ostavljanja dela gotovine kao depozita. Ove sume će sada biti manje nego pre, ali ove obaveze će i dalje biti tu, tako da je pitanje da li će se i koliko ovim uopšte uštedeti. Drugo, i bezgotovinsko plaćanje sa sobom nosi troškove, ono samo po sebi nije besplatno.
Troškovi bezgotovinskog platnog prometa su u Srbiji prilično visoki. A oni vas čekaju ako se odlučite da uvedete ovakav način plaćanja. Kupovina POS terminala je verovatno najmanja od njih, jer ga neke banke daju besplatno na korišćenje ako imate određeni promet kartičnog plaćanja ili se njegovo korišćenje plaća u vidu mesečne nadoknade. Ali ukupne mesečne bankarske nadoknade znaju biti jako visoke.
Pet shop u kome često kupujem hranu i druge sitnice za moje pse i mačku odnedavno ne prima kartice upravo zato što je vlasnik ove male porodične radnje izračunao da mu se nikako ne isplati da ima plaćanje karticama, jer su mu troškovi vezani za bezgotovinsko plaćanje bili jednaki mesečnom trošku zakupa lokala u kome radi.
Naknada od 3% za obradu ovakvih transakcija ne deluje puno na prvi pogled, ali ako je vaša ukupna marža 10%, a iz nje plaćate sve ostale troškove poslovanja, ovih dodatnih 3% čini veliku razliku. I zato sada u mom pet shop-u u kraju moram da ulazim samo sa gotovinom. Ali ni ovo nije sve.
Neke banke zahtevaju da imate određeni nivo prometa bezgotovinskog plaćanja, a on isto može biti značajan za mala preduzeća. Zato moj veterinar nije uveo plaćanje karticama iako je to nameravao da uradi, pa i kod njega moram idem tek nakon posete bankomatu. Takođe, pojedinim preduzetnicima ne odgovara to što je ipak potrebno vreme da se transakcije obrade i da im sredstva legnu na račun (što vrlo lako može biti tek sutra ili tek za nekoliko dana) dok je gotovina odmah u džepu – zato će i veliki broj taksista prvo zamoliti da platite u kešu iako vožnju možete da platite karticom.
Zbog svega toga, povećanje udela bezgotovinskih plaćanja teško da će se povećati samo ovim predviđenim merama kao što su subvencionisani POS terminali ili edukacije o prednostima bezgotovinskog plaćanja. Moraćemo još uvek da jurimo bankomate po gradu.