Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto:Canva

U političkom životu, za razliku od onog svakodnevnog, dobre namere ne moraju da prati i dobri rezultati. Političke odluke vrednuju se na osnovu posledica koje stvaraju, a ne na osnovu namera onih koje su te odluke doneli. Jedna od takvih odluka odnosi se na naplatu parkinga ispred bolnica ali ne i ispred tržnih centara

Koji su ciljevi mera naplate parkinga kod domova zdravlja ali ne kod tržnih centara? Kako sprečiti neželjene posledice i korišćenje besplatnog parkinga za druge svrhe?

 

Naplata parkinga – ljudi reaguju na podsticaje

Jedan od vidljivih primera nerazumevanja ovoga jeste politika naplate parkinga. Ona naizgled deluje potpuno pogrešna: u blizini bolnica i domova zdravlja nalaze se parkinzi koji se naplaćuju, dok istovremeno tržni centri imaju svoje parkinge gde je parkiranje besplatno. Zašto nije suprotno? Odgovor je vrlo jednostavan: ljudi reaguju na podsticaje. Ovo je istovremeno jedan od najvažnijih zakonitosti ekonomije, ali se vrlo često zanemaruje.

Problemi sa parkiranjem u Beogradu veoma su ozbiljni i hronični – dok je pre desetak godina ovo bio problem uglavnom ograničen samo na centar grada i frenkventije tačke van njega, sada je to postao problem gotovo svuda. Javni prevoz je loš i nemamo metro što je ogroman problem za grad veličine Beograda pa je i razumljivo zašto se veliki broj ljudi odlučio da vozi auto do svoje destinacije; nisu građeni planski parkinzi niti garaže; u velikim delovima grada porušene su porodične kuće i umesto njih izgrađene zgrade ili bez parking mesta ili sa parkingom koji je veoma skup; nikla su cela nova naselja ali bez planske gradnje infrastrukture; postojeće ulice nisu širene i pored povećane frenkvencije saobraćaja. 

U ovakvom okruženju bilo kakav javni parking koji je besplatan biće maksimalno iskorišćen. Poenta izgradnje parkinga u blizini bolnica i domova zdravlja jeste da pacijenti i oni koji ih voze, imaju gde da se parkiraju dok su na pregledu, lečenju ili u poseti pacijentu. Takvi parkinzi nisu zamišljeni da služe za parkiranje ljudi koji žive u komšiluku, ili onih koji ih posećuju, a najmanje za one koji su tu ’’samo da nešto završe’’. Ako bi ova parkirališta bila besplatna, vrlo brzo više ne bi moglo da se pronađe nijedno slobodno parking mesto, a bolesnici i njihova pratnja bi bili prinuđeni da se snalaze (od nelegalnog parkiranja na trotoaru i ulici) do dugotrajnog i mučnog pešačenja do svoje destinacije. 

Ali zar naplata parkinga ne dovodi do toga da neki pacijenti ne mogu da ga koriste jer za to nemaju novca? Gotovo sigurno ne. Jer za preglede, kontrole i terapije potrebno je u najgorem slučaju nekoliko sati (a ako idete na zakazani termin pregleda, ili u posetu, i mnogo manje) a cena parkinga nije visoka, barem ne za one koji već imaju dovoljno novca da kupe auto i gorivo. Nedavno poskupljenje taksija nas podseća da je čak i sa plaćanjem parkinga, prevoz sopstvenim autom do bolnice ili doma zdravlja jeftinija varijanta nego korišćenje taksija, što bi verovatno bila druga varijanta prevoza za slučaj da nema slobodnih parking mesta.

Besplatnim parkingom u okviru ovog vremenskog prozora tržni centri žele da privuku što više mušterija – time će povećati promet u lokalima, pa će moći i  da im više naplate zakup. Ali i oni se suočavaju sa time da bi pojedini ljudi mogli da iskoriste blizinu tržnog centra svojoj kancelariji pa da se parkiraju u okviru tržnog centra besplatno tokom radnog vremena, ili dok završavaju neke druge poslove u okolini. 

Ako dovoljno veliki broj ljudi počne ovo da radi, parkinga za kupce više neće biti dovoljno. Tržni centri stoga prate sličnu logiku kao i državni parking servis time što ograničavaju vreme za besplatno parkiranje. Obično je to tri sata – što se smatra dovoljnim vremenom za one koji su došli nekom svrhom u tržni centar, da nešto kupe, pogledaju film u bioskopu, ili nešto pojedu ili popiju u kafiću ili restoranu. Ali ako se ovo vreme prekorači, onda se plaća. 

 

Posledice, a ne namere

Cilj mere da se naplaćuje parking kod domova zdravlja i bolnica nije da se dodatno zaradi na ljudima koji su iz nužde primorani da plaćaju parking da bi mogli da se posvete svom zdravlju, već upravo suprotno, da im se pomogne da bi uvek mogli da pronađu slobodno parking mesto. Gledano iz vizure namera (naplatiti korišćenje parkinga nekome ko je prinuđen da ga koristi, a i nalazi se u ranjivoj situaciji kao pacijent ili blizak član njegove porodice) ovakva odluka o naplati parkinga je problematična ili pogrešna; ali gledano iz vizure posledica do kojih ova mera dovodi (postojanje slobodnih mesta za parkiranje upravo pacijenata i njihovih posetilaca) ova mera je ispravna.