Foto: Wikipedia
„Ja verujem u Ameriku. Amerika me je učinila bogatim“, reči su kojima počinje prvi deo kultne filmske trilogije Kum, reditelja Frensisa Forda Kopole, prvi put prikazan 14. marta 1972. Ove jednostavne reči, koje izgovara Amerigo Bonasera (koje zapravo znače – Dobroveče, Ameriko) na samom nas početku upućuju na suštinu filma koja je, kako je tvrdio i sam njegov tvorac, metafora američkog kapitalizma. Čuvenu mnogostruko nagrađivanu porodičnu sagu, Američki filmski institut je 2007. proglasio drugim najvećim američkim filmom posle Građanina Kejna (1940). Međutim, Kumov put do slave za ovih pedeset godina nije bio nimalo gladak.
Zlatno doba Holivuda je prošlo
Šezdesete godine prošlog veka nisu bile nežne prema Holivudu. Bio je to politički turbulentan period za Ameriku. Kubanska kriza 1962 i strah od nuklearnog napada, borba za prava Afroamerikanaca, seksualna revolucija 1968, sveopšte nezadovoljstvo ratom u Vijetnamu imali su velikog uticaja kako na političku, tako i umetničku scenu.
Dolazak televizora, najvećeg neprijatelja bioskopa, predstavljao je prozor u sve grozote i divote sveta iz topline vaše dnevne sobe. Ovi događaji zadali su veliki udarac filmskoj industriji. Godine 1969. i 1970. zabeležena je najmanja posećenost bioskopa u američkoj istoriji.
Jedna od vodećih pet produkcijskih kuća, Paramaunt (Paramount pictures), prodata je za 600.000 dolara. Jedino što je moglo da ga spasi bio je Kum. U početku, moguli Paramaunta nisu bili radi da odobre ekranizaciju romana Kum Marija Puza, jednog od najuspešnijih literarnih ostvarenja tog vremena. Shvativši, pak, da nemaju mnogo izbora ako hoće da opstanu, pristali su na adaptaciju. Sada je bio problem naći reditelja koji bi se usudio na takav poduhvat.
Faktor Kopola
Želeći da što više smanji troškove produkcije, studio je odlučio da radnja bude smeštena u 70-e godine (umesto u 40-e) i da ne bude snimana na pravim lokacijama (Njujork i Sicilija), već u studiju. Svi kojima su prišli odbili su da snime film, smatravši da glorifikuje mafiju. A onda se pojavio Frensis Ford Kopola.
Frensis Ford Kopola, rođen je u porodici italijanskih migranata Mičigenu 1939. Školovao se na Univerzitetu Kalifornije (UCLA) i zajedno sa Lukasom, De Palmom, Šrederom, Milijusom i Spilbergom pripadao grupi univerzitetski školovanih reditelja, zvanoj The Movie Brats (Filmska derišta). Veliko filmsko obrazovanje i umeće svrstalo ga je među najveće reditelje Novog Holivuda i načinilo ga jednim od retkih dobitnika dve „Zlatne palme“. Zajedno sa Džordžom Lukasom, 1969. u San Francisku osniva privatnu produkcijsku kuću Američki zootrop (American Zoetrope), koja im omogućava više stvaralačke samostalnosti. Njegova rođena sestra glumica Talija Šajer (Talia Shire) u Kumu tumači Koni, a ćerka Sofija Kopola i sin Roman, takođe su uspešni reditelji. Italijansko poreklo osposobilo ga je da na autentičan način predstavi život italijanskih migranata u Americi. U početku, ni on nije bio saglasan sa Paramauntovom idejom o filmu, već je želeo da ga snimi pod svojim uslovima. Želeo je da napravi hronologiju jedne porodice, alegoriju kapitalizma u Americi i priču o uspehu, moći i nasledstvu. Tako je i bilo.
Pored navedenog, bilo je mnogo pregovora i oko kastinga. Kopola je insistirao da Majkla Korleonea glumi Al Paćino, niski, tamnokosi, relativno nov glumac italijanskog porekla, s čime se studio nikako nije slagao. Njihova zamisao je bila da Majkla tumači Robert Redford, velika zvezda plave kose i visokog stasa, baš kao što je Majklov lik opisan u knjizi. Takođe, reditelj je bio veoma isključiv po pitanju toga da Don Korleonea glumi Marlon Brando i niko drugi, čemu se studio izrazito protivio. Međutim, Kopolino insistiranje je urodilo plodom.
Mafija u realnosti i na filmu
Produkcijski problemi nisu bili jedini sa kojima su se Kopola i njegova ekipa suočavali tokom snimanja. U Njujorku je 1970. osnovana Italijansko-američka liga za građanska prava sa nastojanjem da popravi ugled Amerikanaca italijanskog porekla i obori stereotipe o tome da svi Italijani imaju veze s mafijom.
Vesti o snimanju filma o sicilijanskoj mafiji na ulicama Njujorka na kojima protestuje Liga izazivale su veliki bes kod njenih članova. Protesti Lige otežavali su snimanje, a problemi su dodatno pojačani kada su ih pravi mafijaši preuzeli pod svoje, što je dovelo do potpunog stapanja Lige i mafije.
Do eskalacije je došlo kada su bosovi potkupili stanovnike njujorške Male Italije (Little Italy) ubedivši ih da ne dozvole snimanje u svojim lokalima. Došlo je čak i do otvorenih pretnji filmskoj ekipi, te je celu produkciju nadgledao FBI.
Producent Kuma, Al Radi sastao se sa mafijaškim bosovima kako bi pregovarali o nastavku snimanja. Vođe mafije su odobrile dalje snimanje pod uslovom da se reč “mafija” izbaci iz scenarija. Da su samo pročitali scenario, videli bi da se ta reč pominje svega jedanput u čitavom tekstu, zbog čega, na svu sreći, taj uslov nije bio od velikog značaja.
Međutim, samo postavljanje uslova filmskoj industriji bio je dokaz uticaja koji je mafija imala u Americi. Nakon izlaska filma, predstavnici mafije su ga dočekali sa oduševljenjem misleći da ih je film konačno legitimisao. Ipak, glorifikovanje mafije je bilo upravo ono što je Kopola želeo da izbegne.
Rušenje stereotipa
Uprkos svim poteškoćama prilikom snimanja, ovo višečasovno ostvarenje svojevrsna je revolucija u načinu prikazivanja američkih Italijana na filmu. Ekspanzija gangsterskih filmova i velika popularnost koju su izazvali kod publike 30-ih godina prošlog veka utemeljila je stereotipe o italijanskoj mafiji u Americi.
Ono što Kuma čini posebnim u odnosu na njegove žanrovske prethodnike jeste to da je on prvi holivudski film o Italijanima koji su napravili Italijani. Do tada su skoro sve gangsterske filmove u Holivudu stvarali autori jevrejskog porekla.
Italijani su prikazivani kao neobrazovani, nasilni, gotovo uvek kao seljani ili kriminalci, nelegalni imigranti koji ruše američke vrednosti. Uvek bi imali loš engleski (a glumci još lošiji italijanski): talk-a like-a this-a, sa nepotrebnim dodavanjem vokala na kraju svake reči. Kopola je nastojao da upravo ove stereotipe izbegne.
Susret italijanskih i američkih vrednosti
Kum predstavlja autentičan prikaz italijanske kulture. Već sa prvim kadrovima scene Konine svadbe dobijamo uvid u važnost patrijarhalne porodice, muzike, hrane i slavlja. Velika pažnja je posvećena detaljima. Glumci su bili veoma predani svojim ulogama, pa je tako Džejms Kan, koji tumači Sanija, provodio dosta vremena sa pravim gangsterima kako bi skinuo njihovu karakterističnu gestikulaciju.
Ovaj film daje izvesnu dubinu konvencionalnoj priči o mafijašima, realnije prikazujući Italijane kao potpunije, kompleksnije ličnosti, obrazovane i naturalizovane Amerikance. Mladi Majkl Korleone je najbolji primer toga. Majkl je potpuno asimilovan student američkog koledža, koji odlazi u marince i kasnije postaje ratni heroj. On nije želeo da ima nikakve veze sa poslom svoga oca, no neminovna sudbina ga je sustigla.
Njegov otac, Don Vito Korleone, Kum, bio je čovek od reči. Iako kriminalac, držao je do sopstvenih moralnih vrednosti, u čijoj srži su bile porodica i držanje obećanja. Svest o tome da je Don Vito zločinac nije nas sprečila da se raznežimo nad slikom njega kao starca koji se u vrtu igra sa unukom i pustimo suzu tokom scene njegove iznenadne smrti. Kopola nam je prikazao srž svakog lika, tako da gledajući film možemo da se saživimo i saosećamo sa porodicom koju posmatramo.
Frensis Ford Kopola i Mario Puzo, koji je zajedno sa Kopolom radio na scenariju, otkrili su nam tajne moći, uspeha i pada Američkog sna. Ova vanvremenska porodična saga bavi se uvek aktivnim pitanjima morala, vlasti, dobra i zla, ljubavi i porodice. Kum iz godine u godinu dobija na značaju i svakim ponovnim gledanjem tera nas da preispitujemo životne vrednosti.
O tome koliko je sam proces stvaranja ovog filma bio izazovan i inspirativan govori i činjenica da je o njemu napravljena mini serija Ponuda (The Offer), čiji se izlazak očekuje 28. aprila 2022. na Paramaunt +.
Italijani imaju šalu koja kaže da je život toliko težak da svakom čoveku trebaju dva oca, te stoga imaju kuma. Srećom, Kopola je svima nama podario tri Kuma.