Foto: UnSplash
Šta je šum i zbog čega je bitan?
Sedamdesetih godina je sudija Marvin Frankel skrenuo pažnju javnosti na problem varijacija u presudama u SAD-u. Frankel je tvrdio da postoji neprihvatljiv stepen neslaganja u vrsti i oštrini kazni za slične slučajeve. Njegova upozorenja je ilustrovalo istraživanje u kojem su sudijama dati isti hipotetički slučajevi kršenja zakona, koji su sadržali brojne relevantne detalje o počiniocu i delu. Razlike u predloženim kaznama za identične slučajeve su nekad bile drastične: od nekoliko dana do nekoliko godina zatvora. Šum je upravo pomenuto neslaganje i velika razlika u procenama u situacijama kada bi one trebale biti iste (ili barem ne preterano različite). Šum može da bude ozbiljan izvor problema u oblastima kao što su pravosuđe, finansije, medicina, forenzika ili zapošljavanje.
Šum dovodi do dve vrste lutrije pri odlučivanju. Prva lutrija se odnosi na pitanje ko će da odlučuje: odlučioci imaju različita životna iskustva i vrednosti koje mogu da utiču na procene. Na primer, neke sudije mogu da budu blaže ili oštrije od drugih. Druga lutrija se odnosi na pitanje u kom momentu i pod kojim uslovima donosilac odluke odlučuje. Na primer, autori pišu da su lekari manje ili više skloni da izdaju antibiotike pacijentima u zavisnosti od doba dana, dok se forenzičari nekad ne slažu sa samima sobom i daju drugačije mišljenje o istom otisku prsta u različitim periodima. Odluke u oblastima kao što su pravosuđe ili medicina ne bi trebale da zavise od lutrije, zbog toga ima smisla iznalaziti načine da se šum detektuje i smanji.
Dve vrste sudova
Autori u knjizi razlikuju dve vrste sudova: evaluativne i prediktivne sudove. Primer evaluativnih sudova su pomenute sudske presude. Zadatak donosioca evaluativnog suda je da vaga između različitih opcija i donese odluku u skladu sa određenim vrednostima. Sa druge strane, ciljevi prediktivnih sudova su preciznost i tačnost – na primer u postavljanju dijagnoze, predviđanju uspeha u karijeri ili kretanja vrednosti akcija na berzi. Knjiga razlikuje dva načina donošenja sudova: ljudsku intuiciju i tzv. mehanički pristup (statistički modeli i algoritmi).
Sudovi zasnovani na intuiciji su često podložniji šumu od mehaničkih sudova. Ljudi su pod uticajem konteksta, irelevantnih faktora i trenutnog raspoloženja. Teže traženju šablona i koherentnosti. Određene studije sugerišu da čak i temperatura može da igra ulogu: manje je verovatno da tražioci azila dobiju azil tokom veoma toplih dana. Od uticaja su i nedavni događaji: fudbalske sudije u proseku ponedeljkom sude oštrije ako je lokalni tim za vikend doživeo poraz. Spoj pomenutih faktora često vodi do nesistemskih varijacija u procenama. Sa druge strane, mehanički sudovi nisu pod uticajem emocija, doba dana, vremenskih uslova ili okoline. Na taj način suzbijaju šum.
Šum i osvrt na psihologiju
Šum u odlukama može biti shvaćen kao posledica postojanja dve vrste mišljenja: brzog i sporog. Brzo mišljenje je automatsko, koristi prečice u zaključivanju i štedi energiju. Karakteristike brzog mišljenja dovode do velike osetljivosti na kontekst pri odlučivanju. Na primer, u čuvenom eksperimentu Kanemana i Tverskog ispitanici su prvo imali zadatak da zavrte točak koji bi se zaustavio na određenom broju. Točak je bio podešen tako da se zaustavlja samo na broju 10 ili 65. Nakon toga je usledilo pitanje koji procenat zemalja članica Ujedinjenih nacija su afričke zemlje. Ispitanici kojima se točak zaustavio na broju 10 su davali niže procene u odnosu na ispitanike koji su na točku dobili broj 65. Drugim rečima, naizgled beznačajan uticaj na kontekst (dobijanje broja 10 ili 65 na točku pre zadatka) je imao značajan efekat na kasnije procene (pogađanje procenta afričkih zemalja u UN-u). Ilustrovani uticaj konteksta u kojem se donose sudovi je plodno tle za pojavu šuma.
Takođe smo skloni da budemo slepi na samo postojanje šuma. Ljudi drastično potcenjuju magnitudu i uticaj šuma u oblastima kao što su finansije ili medicina. Glavni napori u borbi protiv grešaka u odlučivanju su fokusirani na pristrasnosti (biases), odnosno na sistemska i predvidiva naginjanja ka određenom ponašanju. Na primer, pristrasnost ka optimizmu (optimism bias) nam govori da smo često suviše optimistični kada je reč o proceni vremena i sredstava koji bi nam bili potrebni za realizaciju planova ili projekata. Svest o ovoj pristrasnosti nam omogućuje da umanjimo njene štetne posledice planiranjem rezervnih sredstava ili dodatnog vremena. Međutim, problem nisu samo pristrasnosti – izvor grešaka je takođe i šum. Jedan od ciljeva knjige Šum je da skrene pažnju na te nesistemske i neželjene varijabilnosti u sudovima.
Kako smanjiti šum?
Pre svega, šum nije uvek nepoželjan. On može da bude generator novih ideja i inovacija u nauci i na tržištu. Međutim, redukcija šuma u forenzici, pravosuđu ili medicini može biti od velike koristi. Knjiga sadrži nekoliko mogućih strategija za suočavanje sa šumom. Prva strategija je oslanjanje na algoritme (mehaničke sudove), koji uklanjaju šum nastao ljudskim odlukama. Međutim, jedan od problema ovakvog rešenja je etička dimenzija automatizacije odlučivanja. Na primer, zamena sudija algoritmom koji bi donosio presude može da se vidi kao udar na dostojanstvo onih kojima se sudi, zbog uverenja da svako zaslužuje da bude tretiran kao individua sa jedinstvenim karakteristikama i u jedinstvenoj situaciji kojoj treba posvetiti posebnu pažnju.
Dalje, eksperti su otporniji na šum od ljudi sa manje iskustva i znanja. Na primer, iskusni radiolozi češće tačno prepoznaju upalu pluća. Jedno od rešenja za suzbijanje šuma takođe može da bude i selektivno pružanje informacija. Primer za to je praksa da se forenzičarima koji treba da ispitaju otisak prsta ne govore detalji koji nisu nužni, na primer da li osumnjičeni ima alibi. Istaživanja su dodatno pokazala da nezavisni sudovi više pojedinaca dovode do manje šuma, pa je tako strategija da se forenzičaru ne govori koju je procenu u datom slučaju doneo prethodni forenzičar. Iz istog razloga se u nekim slučajevima zahtevaju nezavisne procene zdravstvenog stanja od strane više lekara.
Jedna od najbitnijih strategija za smanjenje šuma su pravilnici i uputstva. Ovo rešenje dovodi do značajne redukcije šuma u medicini. Kriterijumi i pravilnici za dijagnostikovanje i terapiju pomažu u smanjenju šuma tako što kompleksnu odluku dele na manje delove. Umesto da lekar pod uticajem konteksta ili nedavnog iskustva bude fokusiran samo na neke prediktore i kriterijume, pravilnici ga usmeravaju na sve relevantne tačke koje je neophodno razmotriti za kvalitetnu odluku o dijagnozi ili tretmanu. Ovo deljenje kompleksnih odluka na manje delove može biti korisno i pri intervjuima za posao: umesto da prvi utisak ili određena osobina kandidata odnesu prevagu u odluci, struktura intervjua može da vrati fokus onome koji intervjuiše na sve bitne stavke za procenu.