Foto: Canva
U prethodnom izbornom ciklusu, na izborima 2020. godine na velika vrata se uvideo još jedan proces potpune devastacije izbornog procesa. Ne samo da uslovi političke borbe nisu isti u periodu pre izborne kampanje, nisu isti ni u procesu same izborne kampanje ni u izbornom danu, nego smo došli do toga da izborni nisu legalni čak ni u procesu kandidovanja.
Ranijih godina su postojale ozbiljne sumnje da partije vlasti (pre svega SNS) šalju svoje aktiviste kod javnih beležnika da daju potpise podrške nekim minornim partijama kako bi se kandidovale na izborima, međutim pod izgovorom pandemije COVID-19 virusa, osmislili su nešto mnogo jednostavnije – ponovo vratili overu potpisa kod opštinskih i gradskih uprava. Iako je to dovelo do toga da se 2020. godine za veliki broj izbornih listi može utvrditi da su im određene opštinske i gradske uprave (dominirali Novi Beograd, Paraćin i Šid) overavale potpise „na kilo“ zloupotrebljavajući lične podatke građana, ova tema se nije našla kao ključna u pregovorima vlasti i opozicije i npr. niko od opozicije nije tražio da se overa potpisa vrati isključivo javnim beležnicima. Dodatno iz sporazuma dijaloga u Narodnoj skupštini – pravila u vezi sa ovim su dodatno promenjena sa očiglednim ciljem da se još lakše omogući zloupotreba podataka građana i da se na neki način oteža nadgledanje ovog procesa. Prošle godine su pojedini politički subjekti pratili overu potpisa (Dosta je bilo), a lično sam pokušao da prvo dođem do svih podataka, a posledično i dokaza za zloupotrebu u ovom procesu.
Zašto je ovo važna tema?
Već smo videli najavu kandidovanja na različitim izborima od desetine političkih subjekata, od onih koji se odjednom pojavljuju sa relativno dobrom infrastrukturom (Savez 90/Zelenih Srbije) do političkih aktera za koje verovatno ni članovi porodica onih iz tih partija/pokreta ne znaju ni da postoje (PRL, Republikanska stranka itd). Dodatno, važna stvar je što će izbori u Beogradu i izbori za Narodnu skupštinu biti raspisani najmanje 20-ak dana ranije od predsedničkih izbora, što znači da će najveći broj političkih subjekata morati dva puta da prikuplja potpise – što dodatno otvara mogućnost za zloupotrebu, ali i ogromnu potrebu za zloupotrebama jer suštinski osim liste ili kandidata vlasti (SNS, SPS i ostali partneri) i liste i kandidata opozicije koju će predvoditi DS, Narodna i SSP – niko drugi ne može tako lako da prikupi potpise za izbore (10 000 za parlamentarne, 10 000 za predsedničke i 3 000 potpisa za izbore u Beogradu). I ne samo lako, pitanje je da li uopšte mogu da prikupe (dodatno osim DSS-POKS i manjina). Znamo da je vlast imala strategiju da na svim izborima učestvuje makar 20-ak izbornih listi i više, i naravno da će tako biti i za izbore 2022. godine, a za vlast ne bi bilo loše da se opet pojavi i deset plus predsedničkih kandidata. Suštinski, za očekivati je da tek nekoliko izbornih listi i tek nekoliko kandidata pri trenutnim okolnostima ima kapacitete da se kandiduje, zato je vlasti bilo potrebno da dodatno olakša mogućnost zloupotrebe overe potpisa. Kako su snižavanjem cenzusa podstakli mnoge da se kandiduju, tako ih treba dodatno podstaći i olakšavanjem procesa kandidovanja ili makar naznakama da to neće biti problem.
Overavanje potpisa za kandidovanje – nova pravila
S obzirom na različite periode prikupljanja potpisa za različite izbore i na veliki broj potpisa koji su potrebni – vlast se dosetila novih „olakšavajućih“ mehanizama da dodatno zloupotrebi proces kandidovanja – kako bi sa jedne strane omogućila svim „svojim“ listama da se lako kandiduju, ali i da potpomognu opoziciju koja će to rado prihvatiti kao što se desilo 2020. godine. U zaključku međustranačkog dijaloga vođenog u Narodnoj skupštini, odeljak „G“ se bavi kandidovanjem na izborima. Evo šta su promene u ovoj oblasti:
– Smanjuje se broj neophodnih potpisa za kandidovanje listama stranaka nacionalnih manjina sa 10 000 overenih potpisa na 5 000. Ova promena verovatno ima smisla, registracija partija nacionalnih manjina je značajno lakša u odnosu na ostale stranke, postoji prirodni prag i logično je i da kandidovanje bude olakšano. Moguće je da će i ovde biti neka zloupotreba, ali ne bi trebalo da suštinski utiče.
– Izmena broja potrebnih potpisa za kandidovanje na lokalnim izborima. Više se ne primenjuje princip od 30 potrebnih potpisa za svakog kandidata za odbornike, već se primenjuje ukupan broj, npr. za jedinice lokalne samouprave preko 500 hiljada stanovnika, sada je potrebno 3.000 potpisa građana. Ono što je ovde važno, za npr. izbore u Beograd sada je potrebno i više i manje potpisa nego pre ovih izmena. Do sada ste u Beogradu mogli da kandidujete celu izbornu listu od 110 kandidata i da vam za to bude potrebno 3.300 overenih potpisa. Sada je potrebno manje. Ali ste mogli i da kandidujete 1/3 liste (minimum da se kandidujete), odnosno 37 od 110 odbornika po 30 potpisa – ukupno 1.100 potpisa i kandidovali ste se na izborima. Sada vam je ipak potrebno skoro tri puta više. Svakako će za lažne opozicione i za izmišljene izborne liste ovo biti vrlo lak posao kroz zloupotrebe, ali moguće je da postoji neki skriveni interes i iza ovoga.
– Smanjuje se i broj potrebnih potpisa za pokrajinske izbore i za partije nacionalnih manjina na pokrajinskom nivou što nam nije važno u kontekstu izbora 2022. godine.
– Potpisi predati preko potrebnog broja od 10.000 potpisa se ne računaju i ne ulaze u sistem overenih potpisa. Ovo je jako važna stvar jer je SNS npr. prethodne godine predao preko 50.000 potpisa i potpisi tih pojedinaca su ostajali u sistemu i nisu mogli da se upotrebe za druge izborne liste. SNS-u je važno da pokaže snagu u tom prvom danu kada se izbori raspišu i oni će to moći ponovo – da predaju dva puta po 50.000 glasova (za kandidaturu Aleksandra Vučića me ne bi začudilo da predaju i preko 100.000 potpisa), a da svakako svi ti ljudi (preko potrebnih 10.000) budu u rezervoaru za ostale liste/ kandidate.
– Ostale su na snazi prethodne izmene zakona kojima je omogućeno da pored javnih beležnika potpise overavaju opštinski i gradski overitelji što je prošle godine omogućilo sve one zloupotrebe.
– Kao pokušaj otežavanja nadgledanja i kontrole ovog procesa overe potpisa, predviđeno je da u prostorijama svih mesnih zajednica dežura opštinski/gradski overitelj kod koga mogu da se overe potpisi svih izbornih listi. Vrlo jasna odrednica koja služi da se spreči provera zahteva o izlasku overitelja na teren i da se kontroliše gde se potpisi prikupljaju, da se nagledaju izborni akteri ili opštinske uprave.
Vrlo jasan je bio cilj onog ko je pisao ovaj dokument da se ovaj proces kandidovanja olakša, odnosno da se zloupotrebe učine teže vidljivim i da se onemogući proces kontrole.
Nadgledanje i kontrola procesa kandidovanja
I pored novih pravila i otežanog nadgledanja – politički subjekti i javnost će morati da isprate ceo proces kandidovanja na izborima. Poučeni iskustvom od prethodne godine (izbora 2020. godine), ovim izmenama koje imaju za cilj samo da se kontrola zloupotrebe onemogući i da se u stvari zloupotreba olakša – od velike je važnosti da se zaštite građani i njihovi podaci, a i da se svi oni koji zloupotrebljavaju podatke građana i krše zakone – pred izbore javno osude i da se utvrde oni koji učestvuju u političkom procesu iako za to nemaju kapacitete i koji čine krivična dela.
Mogućnosti za kontrolu postoje, za sebe sigurno znam da ću kao i prethodne godine veliku pažnju usmeriti upravo na ovaj deo izbora i ukazati na sve probleme i zloupotrebe koje se dese. Mnogi se prošle godine na izborima nisu proveli kako treba sigurno delom i zbog nejasne situacije oko prikupljanja potpisa. Ovo posebno mora biti nauk za one koji tvrde da su opozicija. Svi će biti predmet kontrole.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.