Foto: Canva
Rado čitam „Talas“. Moram da priznam da rado čitam i tekstove g. Mladena Mrdalja smatrajući ga solidnim analitičarem. Ali čitajući njegov najnoviji tekst pod naslovom „Upotreba diktature i kraj neutralnosti- radikalni zaokret kao interes Srbije“ (21.10.2021). morao sam da reagujem. Postoje dva razloga za moje reagovanje.
Prvo, u pitanju su potpuno istorijski neadekvatne paralele koje Mrdalj povlači kao faktore koji su uticali na tobožnji „slom srpskih interesa“ . I drugo, autor kao da smatra da su interesi Srba i Srbije tobože oduvek na ruskoj (a u novije vreme i na kineskoj) strani ali da, eto, zarad nacionalnog „opstanka“ moramo se, makar i nevoljno ali pragmatično, okrenuti Zapadu po cenu i da „izadamo ruske interese“ jer su nam „naši interesi ipak preči“. A kad bi, smatra Mrdalj, Rusija bila geografski bliže a „ne hiljadu kilometara udaljena od granica Srbije“ ili kad bi barem Rusija (ili Kina) „zagospodarila Istočnim Mediteranom“ onda bi po njegovom mišljenju stvar sasvim drugačije stajala, ovako, moramo se pod hitno „orijentisati na Zapad“ ući (makar i neiskreno!) u NATO i docnije u EU, a ljudi u Srbiji bi to „progutali“ (progutali su već , smatra Mrdalj, Vučičeve prijateljske odnose sa Blerom i Šrederom) jer Vučić kao „faktički diktator“ to jedini može da učini jer još uvek nije izgubio podršku Zapada. Pođimo redom.
Mrdalj veli: „Istorijske paralele koje bi mogle biti relevantne za Srbiju u ovom globalnom procesu su nacistički planovi za„pivot“ ka Istoku (napad na SSSR), te propast komunizma i SSSR”. U oba slučaja je nagla promena globalnih procesa u dodiru sa regionalnom politikom dramatičnom brzinom slomila srpske interese.” (?!)
Prvo, tada nije postojala Srbija već Kraljevina Jugoslavija, i nije bilo nikakvih „srpskih“ interesa već jugoslovenskih i drugo, važnije, nije jasno kako su jugoslovenski interesi bili ugroženi paktom o nenapadanju između nacionalsocijalističke Nemačke i Staljinovog SSSR-a? U tom trenutku (23. avgusta 1939. kada je pakt sklopljen) Kraljevina Jugoslavija nije čak ni imala diplomatske odnose sa SSSR-om. Pakt je bio pragmatičan samo za interese potpisnika: Trećem Rajhu je služio kao obezbeđenje leđa sa Istoka nakon nameravanog napada na Poljsku i eventualnog rata na zapadnom frontu ako Zapad ne „proguta“ udar na Poljsku 1. septembra . I Staljin je, vojno nespreman na rat, tim paktom dobio na vremenu s jedne strane, a sa druge ostvario je i on teritorijalne benefite: 17. septembra 1939. napao je Poljsku i zauzeo njene delove jasno dogovorene sa Trećim Rajhom i precizirane upravo paktom o međusobnom nenapadanju.
Još manje je jasno zašto Mrdalj u kontekstu svojih istorijskih paralela o „slomu srpskih interesa“ pominje „napad na SSSR“ . Taj napad je usledio dva i po meseca nakon okupacije Jugoslavije i kapitulacije njene vojske, pa o nekom „srpskom interesu“ nije moglo biti ni govora. London jeste uticao na to da Kraljevina Jugoslavija ne potpiše pakt sa Nemačkom i da uđe u rat kako bi se Britanija vojnički rasteretila, ali zar je „srpski interes“ bio da pakt ostane na snazi i da Jugoslavija postane saveznica nacifašističkih sila? Ne, „srpski“ interes je bio sloboda, a ne ropstvo pod fašizmom, konveniralo to Londonu ili ne!
Druga paralela je po Mrdalju „propast komunizma i SSSR-a“ kao faktor tobože protivan „srpskim interesima“. Mrdalj bi trebalo objasni šta su zapravo (bili) srpski interesi? Da li su to interesi političke vrhuške na čelu sa Slobodanom Miloševićem koji je želeo da po svaku cenu sačuva svoju vlast, a od Jugoslavije da napravi Srboslaviju, ili su pravi srpski interesi bili očuvanje federativne Jugoslavije, ravnopravne zajednice svih republika i naroda u njima? Tokom 1989. (dakle pre pojave Tuđmana!) , a naročito tokom 1990 godine u Miloševičevoj Srbiji uveliko zahvaćenoj zaraznom klicom nacionalizma i šovenstva, začela se pogubna ideja da se uvede institut saveznih izbora (što je bilo protivno Ustavu SFRJ) i da na tim potencijalnim saveznim izborima važi načelo: jedan čovek jedan glas! (videti istupanja u tom smislu Borisava Jovića i crnogorskog člana Predsedništva SFRJ Branka Kostića!). Kako su Srbi i Crnogorci „prema popisu 1981. godine činili u SFRJ većinu od 52 posto“ (Branko Kostić) to bi značilo očitu majorizaciju! Da li su inicijatori te ideje zaista verovali da bi ostale republike mogle taj predlog da prihvate mirno, bez ikakvog otpora? Da pristanu na takvo etničko poniženje?
Da li je to bio srpski interes? Ako jeste, onda je to fašizam! (Nacionalizam u Sloveniji i Hrvatskoj se razbuktao – dotad je godinama samo tinjao – kao REAKCIJA na Miloševićevo srbovanje.Tuđman i HDZ su politička čeda upravo Miloševića i njegove velikosrpske politike.)
Da li je i zašto bi srpski interes bio očuvanje SSSR-a odnosno jednog sistema dogmatski shvaćenog i skroz na skroz petrifikovanog marksizma? Ne dakle izvornog marksizma koji govori da su indivudalne slobode nužni uslov kolektivnih sloboda, već jednog neslobodnog i autoritarnog društva. Da li je srpski interes bio opstanak takvog i sličnih društava, ili pak razvoj demokratskih načela i stalno razmicanje okvira slobode? Svakako ovog drugog.
Mrdalj dakle svoj autorski prilaz upodobljava autoritarnim srpskim politikama od Miloševića preko Koštunice sve do Vučića, koji kao i svi nacionalisti preziru Zapad jer kako oni misle „Zapad uništava nacionalne vrednosti i vuče ka kosmopolitizmu “ i sa njim sarađuju samo „što moraju i dok moraju“ . Mrdalj očito polazi od tih i takvih stavova srbijanske desnice bez ikakvih autorskih ograda što čitalac njegovog teksta shvata kao slaganje sa takvim politikama štaviše i slaganje sa tim da je interes Srbije zapravo na Istoku (Rusija, a u novije vreme i Kina) a da se prema Zapadu treba ponašati neiskreno, protivno našim uverenjima i željama (koje su jel’te proruske) , ali pragmatično, te ući u njegove institucije (NATO, na primer) jer „sila Boga ne moli“ pošto su kako je napomenuo „Rusija i Kina geografski daleko“. I opstanak Srbije će tako biti obezbeđen, politika je ionako daleko od ljubavi i od čovekovih osećanja, pa treba zatomiti i navodnu ljubav Srba i Srbije prema prema Rusiji, koju kako Mrdalj veli, „izdajemo“ ali „moramo da gledamo naše interese“. Neverovatno! Zar Mrdalj pripada autorima koji veruju da je Srbiji mesto uz Putinovu autoritarnu i nedemokratsku Rusiju i/ili uz Sijevu policijsku državu gde milioni i milioni kamera prate svaki korak građana Kine, a u telefone su im ugrađene aplikacije za svakovrsnu kontrolu njihove porodične i svake druge intime?
Ali ima još nešto što smeta: to je isuviše „blagonaklon“ (ne u doslovnom smislu reči naravno) autorov stav prema Vučičevoj diktaturi. Mrdalj doduše priznaje da je Vučić „faktički diktator“ , ali smatra da kad je već tako, neka barem to svoje diktatorstvo, to svoje samodržavlje, iskoristi za istorijski „opstanak Srbije“ (?!) pravljenjem (makar i nevoljnog) „zaokreta ka Zapadu“.
Ne poštovani g. Mrdalj, mi treba da pravimo zaokret ka Zapadu i ka evropskoj civilizaciji ne iz nužde, ne zato što bismo na na to bili prinuđeni, već zato što smo mi evropski narod i pripadamo evropskoj civilizaciji, zato što nam je potrebna demokratski i pravno uređena država, zato što su nam potrebne institucije koje će biti slobodne da obavljaju svoje ustavne funkcije. Upravo je to naš „srpski“ interes. Ne dao Bog sa su Rusija i Kina „geografski bliže“ kako velite!
Ako trenutno stvari u Evropi i svetu a naročito u Srbiji možda izgledaju drugačije, a na žalost izgledaju, to nije razlog da se odustane od tog civilizacijskog puta. I tridesetih godina XX veka izgledalo je mnogima da su nacionalističke, autoritarne države, jedini spas protiv opšte društvene i ekonomske krize Zapada i njene demokratije, ali su se već 1939. godine uverili da to ne samo da nije tako, nego da su autoritarne države i isti takvi društveno-ekonomski i politički modeli doveli čovečanstvo do neslućene tragedije sa milionskim ljudskim žrtvama.
Zato je bilo važno da ste se u svojoj analizi stanja, autorski ogradili od užasavajućih nanosa nacionalističkog i šovenskog mulja. Tim pre što Vi takvima ne pripadate.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.