Foto: Unsplash
Uspeh kriptovaluta je postao toliko veliki da su čak i centralne banke rešile da krenu njihovim putem i da kreiraju digitalne valute – čime bi mogle u potpunosti da se zaobiđu komercijalne banke, po prvi put u istoriji.
Pojava kriptovaluta je uzdrmala finansijske tokove, noseći sa sobom obećanje da će stati na put mogućnosti da centralne banke po volji štampaju novac i tako mu unište vrednost. U određenim ekonomskim krugovima se mogućnost manipulacije centralnih banaka količinom novca u opticaju oduvek smatrala lošom – jer je time moguća preraspodela vrednosti od kreditora ka dužnicima ili od celokupne privrede ka državnim insajderima kroz inflaciju, dok hiperinflacija može u potpunosti da uništi privredni život u svakoj zemlji (ovo smo barem mi u Srbiji i proverili na svojoj koži).
Ovo je posebno važno za deo pobornika austrijske ekonomske škole koji su se odranije aktivno zalagali za vraćanje na zlatni standard, što bi sprečilo manipulaciju količine novca u opticaju, čime bi se po austrijskoj teoriji poslovnih ciklusa sprečila mogućnost pojave ekonomskih kriza. Druga ekonomska škola – oni koji su nazvani monetaristima, sa svoje strane, želeli su da se uvede monetarno pravilo tj. da centralne banke povećavaju količinu novca u opticaju samo u skladu sa rastom BDP-a, čime bi cene ostajale nepromenjene.
Ovakva rešenja sigurno nisu bila moguća politički, ali pojava nove tehnologije omogućila je da se centralne banke u potpunosti zaobiđu i da novac počnu da izdaju privatni entiteti. Ovo je i bio slučaj sve do XIX veka kada su se ove ingerencije našle pod državnom kontrolom, a kasnije i u potpunosti (na primer, Narodna banka u Kraljevini Srbiji, SHS i Jugoslaviji je bila banka u privatnom vlasništvu koja je morala da poštuje monetarno pravilo o tome koliko papirnog novca može da izda. Ona je tek nakon Drugog svetskog rata bila nacionalizovana).
Kriptovalute su se pokazale veoma uspešnim, jer ih ima sve više, i njih ne izdaju samo anonimni genijalci kao Satoši Nakamoto koji je razvio bitkoin ili slični Internet preduzetnici koji su želeli da uskoče u ovu nišu i kreiraju sopstvene valute, već i velike tehnološke kompanije kao Fejsbuk ili Amazon imaju planove da se upuste u ovakve poduhvate. Uspeh kriptovaluta je postao toliko veliki da su čak i centralne banke rešile da krenu njihovim putem i da kreiraju digitalne valute – čime bi mogle u potpunosti da se zaobiđu komercijalne banke, po prvi put u istoriji.
Da li će digitalne valute centralnih banaka obeležiti kraj ere papirnog novca?
Kratka istorija novca
Ljudi su oduvek trgovali, direktnom zamenom. Ovo je funkcionisalo kada su u pitanju bile male zajednice na niskom nivou razvoja i sa velikim nivoom društvenog poverenja, ali je u praksi postajalo mnogo teže kako se društvo razvijalo i rastao broj stanovnika, kao i specijalizacija u proizvodnji. Sada je trebalo pronaći kožara koji je imao višak kože, a da mu je trebao vaš med. Međutim, kroz trgovinu su se prvo pojavile određene vrste roba koje su zbog svoje upotrebne vrednosti bile rado zamenjivane za veliki broj drugih roba. Ovo je ono što se naziva „tool money“ ili novac u vidu oruđa – to su u početku bile metalne alatke, potom platno i stoka. Ova roba je jasno imala upotrebnu vrednost: oruđe se koristilo za rad, od platna se šila odeća, a stoka je služila za rad ili jelo, pa se moglo računati da će ona lako zameniti za bilo koju drugu robu koja nam zatreba. Interesantno je da su ove arhaične stvari ostale i dan-danas zabeležene u jeziku – od reči „platno“ nastala je reč „platiti“ u slovenskim jezicima, a engleska reč „pecuniary“ (novčani) nastala je od latinskog „pecus“ (stado). U narednom stadijumu su se kao posebno tražena roba izdvojili plemeniti metali (bakar, srebro i zlato) i to ne zbog svoje upotrebne vrednosti nego zbog svoje relativne retkosti i mogućnosti čuvanja (zlato ne rđa). U početku se plaćanje vršilo pensatorno (merenjem težine metala) da bi pojavom uniformnog novca plaćanja postala numerička (brojanjem novčića). Prvi novac počeo je da se kuje od elektruma (mešavine zlata i srebra) u Lidiji u VII veku pre nove ere, ali su u nekim delovima sveta i dalje bile korišćene druge vrste primitivnog novca, od kojih je najpoznatija školjka kauri, koja se vadila u Indijskom okeanu, ali je potom karavanima prenošena preko Bliskog istoka i Sahare, sve do Zapadne Afrike gde se kao novac koristila sve do 1970-ih godina.
Funkcije novca
Popularnost kriptovaluta nam ipak ne odgovara na pitanje da li su one novac. Da bismo ovo mogli da pravilno ocenimo, moramo da razumemo kako ne samo kako je novac nastao nego i koje su njegove funkcije. Primarne funkcije novca su mera vrednosti, sredstvo plaćanja i očuvanja vrednosti. Uz njih se često pominju i druge, izvedene funkcije, kao što su funkcije svetskog novca ili odloženog plaćanja, ali pažnju ćemo obratiti sada samo na primarne funkcije, i to na primeru najpoznatije kriptovalute, bitkoina.
Bitkoin kao mera vrednosti nije preterano zastupljen, čak ni kod ljudi koji ga poseduju i koriste. Cene se retko kada iskazuju u bitkoinima, već se to radi u dolarima ili drugim svetskim valutama – ovome verovatno kumuju ne samo već ustanovljene navike, nego i to što je bitkoin u najboljem slučaju u nekoj vrsti dvovalutnog sistema – on nije jedina već u najboljem slučaju sekundarna valuta koja se koristi na nekom prostoru. Iako bitkoin može da se podeli na veoma sitne delove, tako da se njime može iskazati cena i nekog pojedinačnog dobra sa niskom cenom, ovo je ipak mnogo komplikovanije imajući u vidu da bi se morao koristiti, na primer, petostepeni decimalni zapis umesto jednocifrenog broja ako su u pitanju cene u dolarima. Drugim rečima, iako se možda bitkoinima plaća, cena dobara kojima se trguju se prvenstveno iskazuju u dolarima ili drugim valutama.
Ovo je posebno povezano sa narednom funkcijom, očuvanja vrednosti. Inflacijom novac gubi kupovnu moć, ali u normalnim uslovima i u uređenim zemljama inflacija je niska (oko 2% godišnje) pa to ne predstavlja preveliki udarac po kupovnu moć, pogotovo jer se vrednost novca može zaštititi tako što će se on investirati i donositi prinos viši od inflacije. Bitkoin nema stabilnu vrednost u odnosu na robu koja se njime može kupiti, što se najbolje može ilustrovati kretanjem vrednosti bitkoina prema dolaru. Kada bi poredili neke druge dve valute, na primer dolar i funtu, grafik bi izgledao mnogo drugačije – promena bi bilo, ali one nikada ne bi bile toliko velike u tako kratkom vremenskom roku. Na primer, tokom prethodnih 5 godina vrednost funte je iznosila između 1,17 USD (najniža) i 1,43 USD (najviša zabeležena vrednost). Ako danas za jedan bitkoin možete da kupite 100, sutra 50 a prekosutra 200 komada neke iste robe, znači da postoji neka fundamentalna razlika između bitkoina i drugih valuta.
Kurs bitkoina prema USD. Izvor: www.coindeks.com
Bitkoin se i dalje ne koristi u nekom značajnijem obimu kao sredstvo plaćanja, iako se vrednost obima trgovine bitkoinom znatno povećala od kraja prošle godine. Međutim, ovaj trend se nije zadržao, već je nivo trgovina iskazan u vrednosti u dolarima, od maja počeo da se smanjuje. Najveći dnevni obim trgovine bitkoinom zabeležen je krajem maja ove godine, kada je prestigao 12 milijardi USD. Međutim, ovo je i dalje kap u moru u odnosu na vrednost trgovinskih transakcija koje se obavljaju u dolaru. Na primer, dnevni promet dolara na deviznom tržištu iznosi oko 5,000 milijardi dolara, da ne spominjemo u opšte same kupoprodaje izvršene u dolarima.
Vrednost dnevnih transakcija izvršenih u bitkoinima, u USD. Izvor: www.blockchain.com
Prema tome, bitkoin teško da zadovoljava osnovne funkcije novca. Zbog nestabilne vrednosti gotovo da uopšte može da predstavlja meru vrednosti; funkcija očuvanja vrednosti deluje bolje jer mu cena prethodnih nedelja stalno raste ali su ranije bile zabeležene i epizode kada je bitkoin izgubio značajan deo vrednosti (čak i preko 20%); dok funkcija sredstva plaćanja iako raste i dalje nije ni blizu tome da postane primetna u odnosu na dolar ili neku drugu svetsku valutu.
Ako bitkoin nije novac, šta je onda?
Ako kritpovalute, uključujući i bitkoin, ne zadovoljavaju u potpunosti funkcije novca, šta one predstavljaju? Za sada deluje da je njihova glavna funkcija finansijskog instrumenta. Između novca i finansijskih instrumenata ima sličnosti, ali i razlika – novac jeste finansijski instrument, ali veoma likvidan i onaj koji po pravilu ne donosi prinos sve dok se ne investira (ako zanemarimo jako niske kamate na depozite po viđenju u bankama).
Drugi finansijski instrumenti, na primer obveznice ili akcije, manje su likvidne, ali zato nose viši prinos. Iako je bitkoin razvijan prvenstveno da bude korišćen kao novac, primetno je da porastao broj onih koji kupuju bitkoin ne da bi njime vršili novčane transakcije, već da bi iskoristili priliku da investiraju u nešto čemu raste vrednost i tako zarade na razlici u ceni. Čim investicioni fondovi kreću da kupuju bitkoin, znači da je on manje važan kao valuta, a više kao investicija.
Ovo je posebno važno jer se bitkoin pojavio u trenutku veoma niskih kamatnih stopa usled monetarne politike centralnih banaka velikih zemalja koje su za cilj imale oporavak privrede nakon krize 2009. Ova velika veštački stvorena likvidnost delimično se prelila i na kriptovalute – njihova vrednost zavisi od ponude i tražnje, pa veća tražnja rađa rast vrednosti, a taj rast novi rast tražnje.
Da li su bitkoin ili druge kriptovalute finansijski balon, teško je utvrditi, jer balon nastaje kada neka roba ili finansijski instrument ima cenu koja je viša od njegove fundamentalne cene – na primer, cena akcija zavisi od očekivanog prinosa od dividende. Viša dividenda znači i viša cena akcije. Ali kriptovaluta nema takvu fundamentalnu vrednost, nego ona zavisi isključivo od ponude i tražnje. Na rast cene bitkoina naravno utiče i prilično neelastična ponuda – algoritam kojim se „rudari“ bitkoin sprečava brzo povećanje njegove količine. Kada raste cena u finansijskom mehuru, onda je svi kupuju jer očekuju da njena cena i dalje nastavi da raste, ali u nekom trenutku mora da dođe do „pucanja balona“ tj. prilagođavanja balona usled koga će mnogi investitori da izgube deo svojih ulaganja. Dodatno, čak i na tržištima gde veliki broj investitora ili stručnjaka uočava balon, to ne znači da on neće nastaviti da se kreira još neko vreme tokom koga će sve delovati u savršenom redu: predsedavajući FED-a Grinspen je već 1996. upozoravao da je vidljiv balon na tržištu akcija tehnoloških kompanija, ali je balon tu pukao tek 2001.
Novac ili balon?
Kriptovalute, a među njima i bitkoin kao najpoznatiji primer, imaju određene karakteristike koje im omogućavaju da funkcionišu kao novac, i kao veoma korisno sredstvo plaćanja. Transferi su jeftini, brzi, sigurni i mogući u bilo kom delu sveta. Međutim, volatilnost cene bitkoina predstavlja ozbiljan problem za njegovo dalje korišćenje kao novca jer onemogućava njegovu funkciju kao mere vrednosti. Rast njegove vrednosti, koji je posledica tražnje, privukao je i veliki broj ne samo individualnih nego i institucionalnih investitora koji ga posmatraju kao finansijski instrument, a ne kao novac i žele da zarade na porastu njegove vrednosti, a ne da ga koriste za online plaćanja. Zbog toga bitkoin, ali i druge kriptovalute, još uvek ne mogu da zadovolje sve funkcije novca. Izgleda da će za to biti potrebno još vremena.