Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

Jedan važan segment jeste pristup preventivnim pregledima – veliki broj bolesti koje se dijagnostikuju u ranom stadijumu mogu da se uspešno izleče, što nikako nije slučaj u kasnijim stadijumima bolesti.

 

Batut i Zavod za statistiku su objavili anketno istraživanje o zdravlju koje nažalost nije privuklo previše pažnje. Samo istraživanje bilo je sprovedeno u okviru Evropske ankete o zdravlju, koje se vrši periodično sa istim upitnikom širom evropskog koninenta da bi mogli da se uporedili podaci iz različitih zemalja. Istraživanje je u Srbiji sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 5 114 domaćinstava u periodu oktobar – decembar 2019. godine, dakle pre pandemije virusa Covid19. Cilj je bio da se identifikuju glavni zdravstveni problemi, opišu zdravstvene potrebe stanovništva i odredi stepen korišćenja zdravstvene zaštite, kao i njegove determinante. Prilikom anketiranja ispitanicima su i merene antropometrijske karakteristike (visina, težina i krvni pritisak).

 

Zašto je važno pratiti determinante zdravlja?

Determinante zdravlja su brojne i one obuhvataju genetske, socijalno-demografske, ekološke i bihejvioralne. Od svih ovih determinantni, praktično je nemoguće uticati na genetske ili socijalno-demografske karakteristike, pa se zato pažnja okreće ka ekološkim i bihejvioralnim. Ekološke determinante zdravlja tiču se kvaliteta vode, vazduha, karaktera radne sredine i slično, dok se bihjevioralne tiču ponašanja i stila života. Na obe grupe ovih determinantni zdravlja je moguće uticati, ali samo na duži rok i to sa sobom nosi i određene troškove. Na primer, ako želimo da se smanji incidenca oboljevanja od raka pluća, to se može dostići smanjenjem broja pušača ili smanjenjem zagađenja vazduha, promena sistema grejanja ili generisanja električne energije (čitaj: kao prelazak sa uglja na neke druge energente za generisanje struje i prelazak sa individualnih ložišta na čvrsta goriva na daljinsko grejanje). Tako gledano, najveća efikasnost leži u bihejvioralnim karakteristikama – ako bi ljudi vodili zdraviji stil života to bi se reflektovalo i na njihovo zdravstveno stanje. Među glavne bihejvioralne indikatore ubrajaju se gojaznost (merena vrednošću indeksa telesne mase), fizička aktivnost, ishrana, upotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci, rizično seksualno ponašanje i pušenje.

Postani Prijatelj Talasa

 

Preterano pušimo

Pušenje je ono što nas najviše odvaja od razvijenih evropskih zemalja. Da nema komšija iz Grčke, Hrvatske i Bugarske, Srbija bi bila zemlja sa najvećom incidencom pušača. Trenutno u Srbiji puši za trećinu više ljudi nego što je to prosek EU. Stoga ni ne čudi što je utisak velikog broja inostranih turista to da se u Srbiji puno puši.

Procenat stanovništva koje puši, 2019. Izvor: RZS i Batut.

 

Iako nismo previše gojazni, ishrana nam nije adekvatna

Prema ovom istraživanju tek 20,8% stanovnika Srbije je gojazno, sa indeksom telesnih masti iznad postavljene granice. Ovo možda deluje puno, ali je nešto ispod proseka zemalja EU za koje imamo međunarodno uporedive podatke od OECD-a. Veći je problem to što se dodatnih 36% stanovnika smatra predgojaznim, te oni mogu prilično lako da skliznu u ovu drugu kategoriju. Interesantno je to što su u EU po pravilu gojaznije žene od muškaraca, dok je kod nas suprotno.

Ishrana premalo uključuje voće i povrće i previše se bazira na žitaricama, mesu i mesnim prerađevinama. Ovo je svakako povezano i sa kupovnom moći, ali to ne može da objasni zašto se barem jeftino voće ili povrće, naročito ono sezonskog karaktera, ne nalazi češće u ishrani.

Procenat ispitanika koji svakodnevno konzumira voće i povrće. Izvor: za Srbiju RZS i Batut, za EU OECD Health Statistics.

 

Ne opijamo se previše

Ukupno 3,1% stanovnika pije alkohol svakodnevno, ali samo 1,1% je pilo više od definisane rizične količine alkohola (40 grama etanola za muškarce i 20 grama za žene). Istovremeno 39% stanovnika nikada nije pilo alkohol. Kada se pogledaju epizode prekomerne upotrebe alkohola (binge drinking) i tu stojimo prilično dobro – kultura ispijanja alkohola mnogo je drugačija nego u Skandinaviji i po ovome je Srbija čak bolja nego razvijena Evropa.

Procenat stanovnika koji je u proteklih 12 meseci najmanje jednom mesečno konzumirao 6 ili više pića tokom jedne prilike. Izvor: RZS i Batut.

Sve u svemu, oblasti gde bismo mogli da unapredimo stanje jesu smanjenje broja gojaznih i predgojaznih (a to kroz promenu navika u ishrani i povećanu fizičku aktivnost) kao i smanjenje broja pušača. Logika je jednostavna: bolje zdravstvene determinante dovode do boljeg opšteg zdrvatsvenog stanja i izbegavanja velikog broja sa time povezanih bolesti, kao što su hipertenzija, dijabetes, kardiovaskularna oboljenja i kanceri. Manje bolesnika, znači i manje troškova za njihovo lečenje: preventiva je ono što može da smanji troškove zdravstvenog sistema i učini ga efikasnijim i dostupnijim pacijentima.

 

Kako do bolje preventive?

Jedan važan segment jeste pristup preventivnim pregledima – veliki broj bolesti koje se dijagnostikuju u ranom stadijumu mogu da se uspešno izleče, što nikako nije slučaj u kasnijim stadijumima bolesti. Ali još bolje je ako preventiva može da se dovede na korak pre rane dijagnostike, eliminacijom faktora rizika koji su povezani sa određenim bolestima. Broj ljudi koji umire od raka debelog creva može da se smanji preventivnim pregledima time što bi se radile redovne kolonoskopije kod pacijenata koji su u posebnom riziku od njegove pojave (slučaj ovog kancera u porodici, određeno starosno doba ili pojava simptoma), ali takođe i time što bi se veći broj ljudi bavio redovnim fizičkim aktivnostima.

Naš zdravstveni sistem nažalost nije posebno krenut ka prevenciji, već uglavnom ka kuraciji, iako je poslovično bolje sprečiti nego lečiti. Ovo potvrđuju i podaci iz datog istraživanja koji govore da je tek 30% pušača dobilo savet od svog lekara da prestanu da puše. Aktivnosti lekara opšte prakse, koji se nalazi prvi na udaru tj. koji su prvi u kontaktu sa pacijentom, nisu nikako dovoljne da bi se došlo do nekog pomaka po ovom pitanju. Za tako nešto su neophodne aktivnosti velikog broja državnih i nedržavnih aktera koji će da promovišu zdravije životne stilove i aktivnosti, kao što je amatersko bavljenje nekim sportom ili trčanjem. Ovaj proces će svakako biti dug i mukotrpan, ali zato na duže staze može da bude jako efikasan. Ali nažalost, toga još uvek nema dovoljno da bi se značajnije osetilo.

Pročitajte i: