Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

Ako kraća radna nedelja ipak dovodi do pozitivnih rezultata u životima radnika, šta mogu biti neki od potencijalnih prepreka ovakve promene?

 

Od početka 20. veka pa do sada dobili smo internet, pametne telefone i prvog crnog predsednika Sjedinjenih Američkih Država. Jedna stvar je ipak ostala nepromenjena – radni dan od 9h do 17h, pet dana u nedelji. Iako danas kompanije sve češće pružaju fleksibilnost, 40 sati nedeljno još od doba Henrija Forda predstavlja zlatni standard za poslodavce. Šta ako ne mora ovako? Rezultati nedavno objavljenog eksperimenta na Islandu glasno govore u prilog jedne radikalne ideje – radne nedelje koja ne traje 40 sati.

 

Otkud nam radna nedelja od 40 sati?

Pre Industrijske revolucije ideja o fiksnom radnom vremenu nije bila na agendi. Ukoliko ste poljoprivrednik, stalno radno vreme ne postoji zato što je obim posla drastično drugačiji u odnosu na godišnje doba. Sa većim pomeranjem radnika s polja u fabrike, biti radnik početkom 20. veka postalo je iscrpljujuće. Širom sveta prosečan radnik u fabrici provodio je na poslu preko 10 sati, šest dana u nedelji. Nakon Prvog svetskog rata industrijski radnici uspeli su da se izbore da radna nedelja u Evropi bude ograničena na 48 sati, dok je radna nedelja od 40 sati postala standard 1940-ih u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako ovo ne deluje kao pobeda radnika kojoj su sindikati priželjkivali, smanjenje radnog vremena predstavljalo je značajan pomak. Čuvena mantra Roberta Ovena o “8 sati rada, 8 sata rekreacije i 8 sati odmora” dobila je svoje otelotvorenje upravo u radnoj nedelji od 40 sati. Jedan od neočekivanih zagovornika smanjenja radnog vremena bio je i Henri Ford, koji je još tada tvrdio da bi radnici zapravo bili produktivniji ukoliko bi radili kraće. Veliki plus za Forda u to vreme bilo je i to što je kraća radna nedelje odlična za privlačenje iskusnih radnika. Dodatno, ako radnici imaju više slobodnog vremena verovatno će više i trošiti, što je odlično za ekonomiju. Vikend gužve u tržnim centrima savršeno dokazuju Fordovu poentu. Ubrzo je radna nedelja od 40 sati postala standard čak i van fabrika. Jednostavno, klijentove potrebe su i vaše potrebe, a ako klijent radi 40 sati nedeljno onda i vi morate biti dostupni 40 sati nedeljno.

 

Postani Prijatelj Talasa

 

Nakon decenija testiranja 40 sati nedeljnog rada, kakvi su rezultati? Očigledan zaključak koji se gotovo sam nameće jeste da je verovatno izvodljivo da radnik u fabrici zaista obavlja manuelne poslove 8 sati dnevno, ali to gotovo sigurno nije moguće ukoliko vaš posao zahteva fokus, koncentraciju i kreativnosti. Ko može da se koncentriše i stvara inovativne zaključke i proizvode 40 sati nedeljno? Dodatno ograničenje nefleksibilnog radnog vremena jeste i to što većina radnika u kancelarijama nema svakog dana 8 sati posla. Svi znamo da u većini industrija neki periodi dolaze sa više obaveza, neki sa manje, ali radna nedelje od 40 sati to ne prepoznaje. Zato je mantra kojom se većinski vodimo: „Pretvaraj se da radiš kada nema posla, spremi se na graške znoja kada gomilu zadataka moraš da stisneš u 8 sati”. Različita istraživanja produktivnosti zapravo ovo i potvrđuju – većina radnika u kancelarijama je suštinski produktivna mnogo manje od željenih 8 sati, a mnogo realističnija je brojka od 3 do 5 sati efektivnog rada. Ovo je verovatno i jedan od razloga zbog kojeg su mnogi uživali u prinudnom radu od kuće na početku pandemije – konačno nismo morali da se pretvaramo da radimo.

Poslednji problem jeste i to da onih 8 sati za rekreaciju ima smisla ako ste muškarac na početku 20. veka i kod kuće postoji neko ko će da odradi sve druge poslove (čitaj: žena). Danas se ovih 8 sati za rekreaciju pretvorilo u trku da spremimo kuvan obrok, postaramo se o potrebama dece, sredimo kuću, odemo do banke i na sve to pokušamo da vežbamo i održimo veze sa prijateljima i partnerom. Dodatno, ako do posla putujete duže od 20 minuta onda nezanemarljiv deo „rekreacije” zapravo provodite u saobraćaju. Stoga 8 sati dnevnog rada ostavlja jako malo prostora za stvaranje života koji je izbalansiran i ispunjen na različitim frontovima. Šta ako bismo odbacili radnu nedelju od 40 sati i drugačije osmislili idealno radno vreme?

 

Da li je vlada Islanda novi Henri Ford?

Mediji obožavaju velike zaključke studija i istraživanja, pa ne čudi ni to što su nedavno gotovo svi svetski mediji preneli pozitivne rezultate eksperimenta vlade Islanda. Naime, vlada Islanda organizovala je eksperimente na nacionalnom nivou kako bi utvrdila efekte skraćenog radnog vremena, nakon pritiska od strane nevladinog sektora i sindikata 2015. i 2017. godine. Sprovedene su dve velike studije od 2015. do 2019. godine, a učestvovalo je preko 2.500 radnika, odnosno preko 1% populacije radnika privatnog i javnog sektora na Islandu. Iako su mediji preneli da je u pitanju bila radna nedelja od samo 4 dana, većina radnika je zapravo samo dobila smanjenje na 35-36 radnih sati bez smanjenja plate. Rezultati pokazuju da nije bilo nikakvog primetnog smanjenja produktivnost usled novih strategija koje su radnici usvojili. Jedna od njih bilo je i drastično smanjenje sastanaka, kao i bolja oganizacija pri raspodeli zadataka. Radnici su generalno srećniji, osećaju manje stresa i zadovoljniji su balansom između posla i privatnog života. Jedan od interesantnih zaključaka je i to da su muškarci pronašli više vremena za obavljenje kućnih poslova, kao i da su radnici više uživali vikendima, jer su obavili većinu kućnih zadataka tokom nedelje. Nakon završetka eksperimenta preko 86% radnika prešlo je trajno na ugovore sa smanjenim radnim satima ili ostavljaju mogućnost za to.

Pre nego što kolektivno odlučimo da smanjimo radno vreme, treba imati na umu nekoliko stvari. Prvo, Island je izuzetno specifična nacija, što znači da nije realistično iste rezultate očekivati svuda – u pitanju je mala i izuzetno razvijena zemlja. Dodatno, treba držati određeni nivo skepse prilikom svakog merenja produktivnosti koje može biti podložno različitim metodološkim promašajima i problemima. Na sve to, treba spomenuti i povećane troškove rada u pojedinim sektorima – zbog smanjenja radnih sati zdravstvenih radnika, bolnice su morale da zaposle dodatno osoblje, jer je ta usluga neprestano potrebna.

Ako kraća radna nedelja ipak dovodi do pozitivnih rezultata u životima radnika, šta mogu biti neki od potencijalnih prepreka ovakve promene? Jedan od mogućih problema jeste i povećan stres radnika koji moraju da obave iste zadatke u kraćem vremenskom periodu. Iako to nije bio problem na Islandu, slično istraživanje na Novom Zelandu pokazalo je da pojedini radnici jesu osećali veći stres. Takođe, ako smo više fokusirani na posao i manje vremena trošimo na druge aktivnosti na poslu to potencijalno dolazi uz smanjenje zajedništva i lošijih odnosa sa kolegama. Na kraju, neke poslove jednostavno nije moguće obavljati za 35 sati. Kasir u prodavnici ne može svoj posao obaviti za manje sati. Stoga je rešenje ili zapošljavanje više radnika, što često dovodi do povećanih troškova ili sistem u kojem neki radnici mogu da priušte kraću radnu nedelju (npr. programeri ili grafički dizajneri), dok je ona samo dalek san za ostale.

Bez obzira na to da li je 35 sati magična brojka za optimalnu radnu nedelju, dve stvari su izvesne. Prvo, niko zapravo ne radi 8 sati dnevno, a pretvaranje da radimo dolazi uz štetne posledice po naš privatni život. Drugo, više fleksibilnost na radnom mestiu je nešto što skoro svi priželjkujemo. Primer Islanda to potvrđuje.

Pročitajte i: