Vreme čitanja: 7 minuta

Foto: iStock

Kina uglavnom i zajmove (sa komercijalnom kamatnom stopom) stranim vladama računa kao vrstu pomoći, iako se fundamentalno razlikuju od standardnih razvojnih kredita koji ili imaju nisku ili nultu kamatnu stopu.

 

U jednom od prethodnih članaka objasnili smo teorijski aspekt fenomena korozivnog kapitala. Kao što je već ranije navedeno, korozivni kapital se može manifestovati na različite načine, ali suština je ista. Pretežno nedemokratske i autoritarne države dobijaju mogućnost da, kroz plasiranje kapitala (u različitim oblicima poput poklona, direktne međudržavne pomoći, zajmova, investicija) negativno utiču na države primaoce, a u cilju ostvarenja sopstvenih interesa. Drugim rečima, takav kapital nije plasiran isključivo zbog profita, već koristi i produbljuje negativne prakse i pojave poput korupcije, institucionalne slabosti, stvara monopole itd. Države u koje se kapital plasira su uglavnom ekonomije u nastajanju, sa slabim demokratskim uređenjem. U članku će biti razmotreni primeri koji su u različitim istraživanjima označeni kao manifestacije korozivnog kapitala (koje nisu međusobno isključive, odnosno mogu se preplitati): pokloni i direktna pomoć, ostvarivanje uticaja na političku elitu zemlje putem korupcije, zajmovi za izvođenje infrastrukturnih projekata, dugoročni ugovori i zajmovi, i konačno tzv. „dužnička zamka“.

 

Pokloni i direktna pomoć – sumnje na subverzivnu delatnost

Jedan od najdrastičniji primera zloupotrebe „poklona“ je svakako slučaj sa izgradnjom zgrade Afričke unije (AU). Kako je Afrika jedan od ključnih prostora za plasiranje kineskog kapitala, Kina neprestano pokušava da se prikaže kao benevolentni partner, kojem su isključivo interesi afričkih država prioritet, dok se međusobna saradnja odvija na ravnopravnoj osnovi. Stoga joj je bilo u interesu da se prikaže i kao strateški partner i snažna podrška nadnacionalnoj saradnji na kontinentu, čija je krovna struktura AU. Između ostalog, Kina je kao poklon AU izgradila i opremila novu centralu ove organizacije u Adis Abebi (Etiopija) sa ciljem da „značajno unapredi institucionalni kapacitet.“[1] Objekat je izgrađen 2012. godine. Međutim, pet godina kasnije, francuski Le Monde je objavio podatak da su, sve do januara 2017, serveri u zgradi bili podešeni da šalju u Šangaj sve poverljive podatke koji su se preko njih razmenjivali. Takođe, Le Monde je tvrdio da, i kad je operacija otkrivena,  AU je nije objavila, pošto su se afrički lideri plašili da bi ceo slučaj mogao da ima negativne posledice po njihove odnose sa Kinom.[2] Navodno, AU je kasnije promenila servere samostalno, odbijajući kinesku ponudu da stare rekonfigurišu.[3] Iako je tadašnji kineski ambasador pri AU ocenio ove navode kao apsurdne, AU ih je zvanično demantovala, ali neki njeni bivši zvaničnici su potvrdili istinitost navoda medijima.[4]

 

Postani Prijatelj Talasa

 

Uticaj na političku elitu država putem korupcije

Verovatno jedan od najilustrativnijih primera je odnos kineskog rukovodstva sa vladajućom političkom elitom u Kambodži. Kina je, po procenama Audrie Wonga, u različite infrastrukturne projekte i pomoć ovoj državi uložila preko 5,6 milijardi američkih dolara samo u periodu 2016-2017.[5] Sve ove projekte prate sumnje vezane za korupciju koja je „napunila džepove vladajuće elite“, a  koje izražavaju različite organizacije i vlade drugih država.[6] Inače, po indeksu Transparency International za 2020, Kambodža je među državama sa najrasprostranjenom korupcijom ( od 179 država, bila je na 160 mestu).  U svakom slučaju, saradnja pod skrivenim uslovima se Kini prilično isplatila pošto je ova država postala jedan od najglasnijih saveznika Kine oko njenih ambicija u Južnom kineskom mTranoru. To se ogledalo pre svega u Asocijaciji nacija jugoistočne Azije (ASEAN), na čijem je samitu 2012. godine Kambodža blokirala raspravu oko aktivnosti Kine u Južnom kineskom moru.[7] Wong tvrdi na osnovu istraživanja koje je sproveo, da je, nekoliko meseci pre spomenutog samita, nekoliko visokih kineskih zvaničnika posetilo Pnom Pen i ponudilo donacije i zajmove u visini od nekoliko stotina miliona dolara.

Kina je nešto slično pokušala i sa Filipinima, ali usled činjenice da institucije funkcionišu u većoj meri nego u Kambodži (odnosno država nije zarobljena), pokušaji su razotkriveni od strane Senata Filipina, dok je niz projekata koje je Kina finansirala obustavljen.

 

Infrastrukturni i drugi projekti dugog trajanja

Kina uglavnom i zajmove (sa komercijalnom kamatnom stopom) stranim vladama računa kao vrstu pomoći, iako se fundamentalno razlikuju od standardnih razvojnih kredita koji ili imaju nisku ili nultu kamatnu stopu. Kineski krediti uglavnom imaju komercijalnu kamatnu stopu. U svakom slučaju, krediti koje odobravaju kineske institucije, poput Kineske razvojne banke, obično sadrže odredbe koje isključuju domaće sisteme javnih nabavki, obaveze uključivanja kineskih preduzeća u izgradnju projekata itd. Ovakve prakse uglavnom nisu u interesu zemalja koje uzimaju kredite, pošto se na taj način povećava mogućnost uvećanja troškova za materijal, kao i uvećanje troškova izgradnje, obzirom na to da su vlade onemogućene da kroz javno nadmetanje dođu do najpovoljnije ponude. Takođe, time je ograničen tzv. „efekat prelivanja“, odnosno dodatnih koristi za domaću ekonomiju od izvođenja infrastrukturnog projekta na domaću ekonomiju jer se on, preko izvođača, uglavnom u celosti direktno vraća u ruke zajmodavca. Slične zajmove su u našem regionu nudili i Azerbejdžan, Rusija i Turska.  Takođe, neki od infrastrukturnih projekata koji su se finansirali iz ovakvih zajmova u obzir nisu uzimali štetu po životnu sredinu, konačni kvalitet izgrađene infrastrukture je bio upitan, pa čak i namena nije bila ispunjena. Jedan od interesantnih primera je Kenija, gde je Kina izgradila prugu između gradova Mombase i Najrobija, a vrednost celog projekta, koga je iznela nama poznata China Bridge and Road Corporation, je bila 3,6 milijardi američkih dolara. Implementacija projekta nije uključila sprovođenje procedure javnih nabavki (te su se, stoga, pojavile sumnje da je u pitanju korupcija, ali je, u konačnici, projekat odobrio kenijski Vrhovni sud), dok je sam tok izgradnje bio suočen sa brojnim sporovima vezanim za degradaciju životne sredine (pošto pruga prolazi kroz dva nacionalna parka) i povredu radnička prava.[8] Iako je ugovor predviđao procenu uticaja na životnu sredinu i društvo, takve procene nisu izrađene. Zahvaljujući ovom i drugim projektima, Kina je 2017. godine posedovala 72% spoljnog duga Kenije, što otvara pitanje mogućnosti za dužničku zamku, o kojoj će biti više reči kasnije.

Druga vrsta su dugoročni projekti koji su podržani od političke elite, a za koje postoji sumnja da su rezultat koruptivnih radnji i kojim se države zarobljavaju u ugovore visoke vrednosti za koje je, u najboljem slučaju, limitirana ekonomska opravdanost. Jedan od primera u kojima se sumnja na ovakav sistem se desio u Južnoj Africi kada je ruski Rosatom dobio ugovor za izgradnju deset nuklearnih reaktora iza zatvorenih vrata, ogromne vrednosti 76 milijardi američkih dolara. Takođe, to je podrazumevalo da će kompanija dobiti i „specijalne povlastice“.[9] Ipak, zahvaljujući građanskim aktivistima, koji su slučaj podneli Visokom sudu ove zemlje, ugovor je oboren, pošto je sud zahtevao da bude odobren i u parlamentu.[10] Konačno, predsednik Zuma je nakon pada sa vlasti osumnjičen za koruptivne radnje koje su rezultovale sudskim procesima koji i dalje traju.

 

Komercijalni zajmovi

Korozivni kapital se manifestuje i putem komercijalnih zajmova vladama. Ovakvi ugovori, sem podrške budžetu primaoca, mogu da sadrže i druge odredbe koji državu obavezuju na određene „specijalne povlastice“ ili obaveze prema kompanijama iz države davaoca. Jedan od primera ovakvog aranžmana desio se u Gani, gde je 2011. godine Kineska razvojna banka odobrila zajam vredan 3 milijarde američkih dolara, a kao kolateral su određeni prihodi od proizvodnje kakaa, deponovani na „escrow“ računu kod Kineske Eksim banke.  Takođe, ugovor je predvideo da kineske kompanije Sinopec i Huavei dobiju lukrativne ugovore sa Vladom Gane. Konačno, zajam je trebalo da pokrije kupovinu i kineskih helikoptera, bez obzira na činjenicu da domaći zakoni predviđaju tendersku proceduru za takve poslove. Nekoliko godina nakon toga, parlamentarni nadzor je utvrdio da je cena helikoptera uvećana za čak 3 puta.[11]

 

Dužnička zamka (debt trap)

Dužnička zamka predstavlja verovatno najradikalniju posledicu upliva korozivnog kapitala u neku državu. Drugim rečima, povećanje duga zemlji zajmodavcu i nemogućnost njegovog servisiranja, uzrokuje direktan politički uticaj ili „prebijanje“ duga preko dugoročnih koncesija koje mogu da podriju suverenitet zemlje dužnika. O takvoj mogućnosti se danas najviše debatuje u slučaju Crne Gore. Međutim, mi ćemo se osvrnuti upravo na slučajeve koji su se već materijalizovali.

Vlada Džibutija, jedne od najmanjih afričkih država, ali sa sa vanrednim strateškim položajem, pre nekoliko godina je ušla u ambiciozni program modernizacije, sa ciljem transformacije države u regionalno ekonomsko i komunikaciono čvorište. Glavna finansijska podrška je stigla od Kine, koja je obezbedila velika sredstva za modernizaciju luke, izgradnju gasovoda i pruge između ove države i Etiopije. Projekti su finansirani uglavnom preko Kineske EXIM banke, ali se 2016. godine pojavio problem sa otplatom. Međutim, problemi su rešeni kada je Kina od Džibutija dobila mogućnost da instalira svoju vojnu bazu u delu luke.[12] Koliko je baza u Džibutiju značajna za Kinu, može se utvrditi pogledom na geografsku kartu. Džibiuti je i strateška luka, na ulazu u tesnac Bab El Mandeb i Crveno more, koje vodi prema Sueckom kanalu,  i predstavljaju najznačajniji trgovački pomorski put na svetu. Takođe, treba spomenuti da u Džibutiju već postoji baza Lemonnier, gde su stacionirane trupe SAD.  Dug Džibutija prema Kini iznosi 75% BDP-a.[13]

Drugi značajan primer je Šri Lanka, koji se uzima kao klasičan primer dužničke zamke. Ova država je takođe pokrenula ambiciozan program modernizacije svojih luka koji je ponudila prvo SAD i Indiji. Program je naposletku finansirala Kina kroz svoje kompanije. Međutim,  usled nemogućnosti servisiranja duga, Šri Lanka je iznajmila luku Hambantota na 99 godina.  Za razliku od Džibutija, Hambanota nema suštinsku stratešku ili ekonomsku vrednost, i po svoj prilici Kina ju je uzela kao puki kolateral.[14]

 

Šta nam ovi primeri govore?

Namera ovog teksta je da ukaže na opasnosti od kapitala koji može da dođe iz autoritarnih država, u kojima ne postoji dovoljan nivo međusobne unutrašnje kontrole i gde ekonomski aranžmani mogu biti u direktnoj funkciji ostvarivanja njihovih političkih i ekonomskih interesa, a na dugoročnu štetu država domaćina. Međutim, to ne znači da kapital sa korozivnim karakteristikama ne može da dođe i iz demokratskih zemalja, ali se sa njim može lakše „izaći na kraj“ ako postoji želja lokalnih elita.

Primeri koje smo videli ukazuju na opasnosti do kojih dovode nerealne ambicije i želja za brzim uspehom, kao i koruptivne prakse. Najbolji lek protiv negativnih efekata upliva korozivnog kapitala, kao što smo videli na primeru Južne Afrike i Filipina, je postojanje nezavisnih institucija, slobodnih medija i civilnog društva. Takođe, potrebni su i jasno definisani nacionalni interesi i odgovornost u institucijama za njihovo ostvarivanje. Bez toga, putevi korozivnog kapitala su otvoreni, na štetu država u koje ulazi, njenih institucija i građana.

 

Srbija i Kina – bratstvo uticaja i zaduživanja

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.


[1] Wang Linyan, New headquarters shows partnership entering era of hope: Ethiopia PM, China Daily, January 30, 2012, http://www.chinadaily.com.cn/cndy/2012-01/30/content_14502354.htm

[2] Abdi Latif Dahir, China “gifted” the African Union a headquarters building and then allegedly bugged it for state secrets, Quartz Africa, January 30, 2018, https://qz.com/africa/1192493/china-spied-on-african-union-headquarters-for-five-years/

[3] Ibid

[4] Raphael Satter, Exclusive-Suspected Chinese hackers stole camera footage from African Union – memo, Reuters, December 16, 2020, https://www.reuters.com/article/us-ethiopia-african-union-cyber-exclusiv-idINKBN28Q1DB

[5] Antony Funnel, Cambodia’s future uncertain amid casinos, Chinese investment and corruption, ABC Radio National, March 13, 2018, https://www.abc.net.au/news/2018-03-14/cambodias-future-amid-casinos-chinese-interest-corruption/9543574

[6] Audrie Wong, How Not to Win Allies and Influence Geopolitics. China’s Self-Defeating Economic Statecraft, Foreign Affairs, May/June 2021, p. 48

[7] Ibid

[8] John Morrrell, Channeling the Tide, Center for International Private Enetrpise CIPE, 2017, p. 20

[9] Charles Digges, Is Rosatom selling debt and dependence to its overseas customers?, Bellona, May 10, 2017, https://bellona.org/news/nuclear-issues/2017-05-is-rosatom-selling-debt-and-dependence-to-its-overseas-customers

[10] David Fig, Court ruling on Zuma’s nuclear deal is a marker of South Africa’s political health, TNI, May 2, 2017,https://www.tni.org/my/node/23491

[11] John Morrrell, op.cit., p.19

[12] Leighton G. Luke, China Boosts Djibouti Presence: More Investments and Naval Base Capable of Docking Aircraft Carriers, Future Directions, April 27, 2021, https://www.futuredirections.org.au/publication/china-boosts-djibouti-presence-more-investments-and-naval-base-capable-of-docking-aircraft-carriers/

[13] BRI: Finance or Debt Trap?, Port Strategy,November 19, 2020, https://www.portstrategy.com/news101/world/africa/bri-finance-or-debt-trap

[14] Audrie Wong, op.cit., p.52

Talas se u svom radu oslanja i na vašu direktnu podršku. Podržite nas za više ekonomskih, političkih i društvenih analiza.