Foto: iStock
Da li je i dalje najbitniji oblik naše zadnjice ili oblik našeg karaktera? Naposletku, da li je u doba Instagrama uopšte moguće voleti sopstveno telo?
Dok se nedavno opuštala na plaži, pevačica Kamila Kabeljo verovatno nije ni slutila da će njena fotografija u kupaćem kostimu izazvati pomamu medija i fanova. Razlog? Kamila naime na fotografiji izgleda više nalik „normalnoj” osobi sa celulitom i ne potpuno zategnutim telom koje očekujemo od poznatih ličnosti. Brojni fanovi su ipak podržali Kabeljo uz „ovako izgledaju prave žene” parole. Šta ovakva reakcija medija i fanova govori o percepciji ženskog tela u 2021. godini? Da li je i dalje najbitniji oblik naše zadnjice ili oblik našeg karaktera? Naposletku, da li je u doba Instagrama uopšte moguće voleti sopstveno telo?
Šta su nam uradili Instagram filteri?
Ne treba trošiti reči na to koliko dugo i na koje su sve načine mediji, različite kompanije i programi za fotošopiranje proizveli nerealistične standarde lepote za žene (i u manjoj meri za muškarce). Iako su se standardi lepote menjali, ono što se nije promenilo jeste da standardi postoje i da su vremenom postajali sve ekstremniji. Standarde je ipak pratila i kontra sila. Pobuna protiv gotovo otvorenog gađenja koje ispoljavamo prema, na primer, gojaznom ženskom telu počela je još krajem 1960-ih kada su aktivisti protestovali protiv dijetalne industrije. Na talasu drugih pokreta za građanska prava u Americi, rasla je i zajednica koja se suprotstavljala diktatu vitkosti, pa smo tako 1973. godine dobili Manifest debelih (Fat Manifesto) čiji cilj nije bila promena zakona, već promena normi i društvene percepcije.
Borba protiv standarda lepote postala još intenzivnija sa pojavom interneta, ali su istim tempom porasli i standardi. Ne dopada ti se kako izgledaš? Ništa lakše, tu su filteri i fotošop. Fotošopiranje fotografija i korišćenje Instagram filtera stvorilo je paradoks u kojem istovremeno znamo da niko ne izgleda baš toliko dobro, ali se razočaramo kada u ogledamo vidimo neizmenjenu verziju sebe. Ovo je posebno važno ako uzmemo u obzir veliki broj tinejdžera i mladih koji koriste filtere i druge načine ulepšavanje fotografija, bez pomisli da na taj način možda nepovratno menjaju kako vide sopstveni telo.
Ako vam ovo i dalje ne deluje kao ogroman problem, vreme je da uvedemo termin Snapchat dismorfija. Telesna dismorfija je psihološki poremećaj u kojem deo svog tela vidimo kao deformisan ili naročito ružan, a da zapravo ogromni nedostaci ili ne postoje ili su preuveličani. Termin Snapchat dismorfija skovao je jedan britanski plastični hirurg, inspirisan sve većim brojem mladih koji dolaze na konsultacije za plastične operacije i zahvate želeći da više liče da verziju sebe sa nekim filterom. Obični smrtnici i smrtnice nisu jedini pogođeni Snapchat dismorfijom. Influenserke poput Zorane Jovanović često su ismevane na društvenim mrežama zbog neveštog editovanja fotografija, ali ono što je mnogo manje smešno jeste da čak i žene koje se većinski uklapaju u aktuelne standarde lepote imaju potrebu da na fotografijima smanje svoj struk, povećaju zadnjicu i potpuno uklone svaku vidljivu poru sa lica. Naročito simptomatičan primer je Kloe Kardašijan, članica čuvene Kardašijan porodice. Kloe je u aprilu ove godine pokušala da ukloni svoju fotogtafiju u bikiniju sa interneta, a potom i navodno preti tužbom svakom ko bi je na društvenim mrežama objavio. Fotografija je greškom dospela u javnost, a po svemu sudeći razlog za oštru reakciju je to što fotografija prikazuje njeno telo bez fotošopa i šminke. Čak i na ovoj fotografiji Kloe izgleda konvecionalno atraktivno, pa reakciju možemo čitati samo kao jedan od pokazatelja koliko čak i najbogatije žene na svetu opsesivno posmatraju i analiziraju svaku manu na svom telu.
Prodaj mi nešto
Internet nam je pružio i veću grupu ljudi za poređenje, a tu je i veća mogućnost negativnih komentara na sve što iskače iz okvira konvencionalne lepote. Ipak, u modernom dobu borbu protiv standarda lepote većinski ne vode aktivisti. Borba je spala na pleća poznatih ličnosti i komercijalnih brendova. Popularne zvezde kao što je američka pevačica Lizo ili influenserke Ešli Grejam i Iskra Lorens neke su od najpopularnijih zagovornica ideja koje spadaju pod krovni termin body positivity. Ljubav prema sopstvenom telu i mantra da je svako telo prelepo na jedinstven način nalazi se u korenu pojma body positivity. Ovo u praksi znači da će poznate ličnosti poput Ešli Grejam postaviti neizmenjenu sliku svog abdomena nekoliko sati nakon porođaja kako bi razbila stigmu o tome kako idealna žena treba da izgleda. Sve je više i Instagram profila koji pokazuju kako poznate ličnosti izgledaju pod različitim uglovima i svetlom, bez filtera. Tu su i Instagram influenseri, poput foto modeal Riane Mejer, koji su se proslavili pokazujući na koji način različiti uglovi fotografisanja i filteri drastično utiču na fotografije koje vidimo na društvenim mrežama. Trend body positivity narativa došao je i u Srbiju što možemo videti kroz rad influenserki poput Kate Ivakić Vuksanović. Ukratko, ne samo da treba da volimo svoje telo takvo kakvo je, već je i realnost koju vidimo na društvenim mrežama mnogo više šarena laža i zasluga fotošopiranja.
Brendovi su takođe početkom 2000-ih uvideli da polako izlazimo iz doba gde vrednost vidimo isključivo u poznatim standardima lepote. Dove, jedan od prvih brendova koji se usudio da u kampanje uključi plus-size modele, dobio je aplauze za kampanju Real Beauty u kojoj su prepoznali da se veliki broj žena suštinski stidi svog tela. Od tada smo dobili hiljadu sličnih imitatora, a nastali su i brendovi koji se naročito ponose time što ne fotošopiraju fotografije modela i uključuju modele različitih oblika tela. S druge strane, brendovi koji su se decenijama oslanjali na idealizovano žensko telo, kao što je Victoria’s Secret, suočavaju se sa sve većim brojem negativnih komentara upravo na račun nerealnih standarda koje promovišu. Zato ne treba da nas iznenadi i najava da ćemo uskoro umesto čuvenih revija sa Victoria’s Secret super modelima dobiti brend koji će raditi da postane „glavni podržavalac žena širom sveta”. Kritike nisu ipak zaobišle ni brendove koji se busaju u grudi progresivnim standardima lepote. Modni brendovi sa plus-size modelima često uopšte u ponudi nemaju veće brojeve odevnih komada, a za kampanje se i dalje biraju većinski žene u okvirima konvencionalnih standarda lepote, navode kritičari. Pokret koji je nastao 1960-ih i borio se za prava svih gojaznih ljudi pretvorio se u marketing sredstvo za brendove, bez istinskog uključivanja ljudi koji su najviše marginalizovani standardima lepote. Dodatno, krivica za to što se stidimo svog tela često se prebacuje na pojedinca, bez uviđanja da čitava mašinerija brojnih kompanija i medija stoji iza niskog samopouzdanja velikog broja žena. Samo ponavljajte dovoljno puta u ogledalo „Ja sam lepa” i mržnja prema sopstvenom telu će nestati!
Šta ćete raditi ovog leta?
Da rezimiramo: bitka za promenu standarda lepote traje dugo i ne nazire joj se kraj. Ta bitka za mnoge žene postaje još značajnija leti kad zbog vrućina moramo da pokažemo veći deo svog tela. Iako deluje trivijalno, za nemali broj žena izlazak u bikinuju na plažu je izuzetno stresan događaj. Oni koji podržavaju body positive ideje bi nam sada rekli da je rešenje samo u tome da uvidimo koliko smo zapravo prelepe i nastavimo hrabrim korakom na plažu. Ipak, šta ako ne možemo da se ubedimo u inherentnu lepotu sopstvenog tela? Šta ako nakon godina teretane, dijeta, nutricionista i liposukcija i dalje ne mislimo da izgledamo kako bismo želeli? U tom slučaju je bolji malo drugačiji pristup koji neki nazivaju telesna neutralnost (body neutrality). Naše telo je samo upravo to – telo. To nije naša celokupna ličnost i ne određuje našu vrednost. Dodatno, telo ima mnogo više funkcija od isključivo estetskih. Svako telo koje nam omogućava da se krećemo, dišemo, grlimo i postojimo je dovoljno dobro čak iako ne bismo rekli da je „lepo”. Ovo ne znači da prestajemo da se trudimo da budemo zdravi i radimo na oblikovanju tela kakvo želimo. Bitan je uvid da čak iako nikada u ogledalu ne vidimo ono što bismo želeli, to ne uništi naše samopouzdanje i veru u sebe. Pomalo kliše, ali lepota nije jedini i najbitniji kriterijum naše vrednosti. Da li zaista oblik lica i veličina struka određuju ko smo? Ne moramo da se ubeđujemo da smo „lepe na svoj način”, već možemo lepotu posmatrati kao samo jedan od aspekata naše ličnosti. Možda je to i najrevolucionarniji pristup nakon vekova i decenija koje su nas ubedile u to da je vrednost žene jednaka njenoj fizičkoj privlačnosti.