Foto: iStock
Dragi poreski obveznici, ove godine Dan poreske slobode Srbije obeležavamo u nedelju, 27. juna!
Ako pogledamo odnos između svega što kao društvo stvorimo i onoga što država potroši, možemo da izračunamo da smo od 1. januara do 27. juna, radili za državu, a tek od tada radimo za sebe i svoje porodice.
Do tog datuma ćemo raditi da bismo platili porez na dohodak, socijalne doprinose za obavezno penziono i zdravstveno osiguranje, PDV i akcize pri kupovini proizvoda, porez na imovinu za kuće i stanove u kojima živimo, kao i razne druge manje poreze, takse i naknade.
Kako se računa Dan poreske slobode?
Prema zvaničnim državnim podacima iz Fiskalne strategije za 2021, u ovoj godini je predviđena javna porošnja u iznosu od 49% BDP-a.
Dan poreske slobode računa se u odnosu na nivo javne potrošnje u bruto domaćem proizvodu (BDP). Ako država troši 49% svega što kao društvo stvorimo, to znači da 49% godine radimo za te troškove – zaokruživanjem na najbliži datum, dolazimo do 27. juna.
U Srbiji ovaj datum obično pada krajem maja ili početkom juna. Najranije je obeležavan 2005. kada je bio 25. maja, ali ove godine je to pomereno kasnije ka kraju meseca juna. Glavni razlog za ovakvo kalendarsko proklizavanje Dana poreske slobode jeste (kao i prošle godine) isplata velikih subvencija za preduzeća, kao i stanovništvu, kao vid pomoći u vezi sa prevazilaženjem pandemije virusa. Nažalost, ovakvi programi gde se novac daje svima podjednako, a ne samo onima kojima je potreban u praksi su postale Super Hik subvencije (antijunak iz stripa Alan Ford koji krade od siromašnih da bi dao bogatima), o čemu smo ovde već i pisali. Da su ove mere bile ciljane, kao u drugim evropskim državama, njihovi troškovi bili bi znatno manji kao i krediti koje smo kao država podigli da ove sume i isplatimo, a koje ćemo morati u narednim godinama da vraćamo.
Dakle, tek od 27. juna, pa do kraja godine prestajemo da radimo za razne državne agencije i servise i možemo da se posvetimo našim ličnim, profesionalnim i životnim ciljevima naše porodice: da štedimo za penziju, da otplaćujemo kredit za stan u kome živimo i da kupujemo osnovne životne potrepštine, robe i usluge.
Porezi se plaćaju svuda u svetu – ali šta mi dobijamo za taj novac?
Imajući u vidu koliko poreza plaćamo na godišnjem nivou, očekivali bismo da država, kao naš servis koji mi plaćamo, pruža usluge visokog kvaliteta. Država zaista i pruža određene servise – puteve kojima vozimo, bolnice u kojima se lečimo, škole u kojima se obrazuju naša deca, a kada se penzionišemo najčešće možemo računati na redovnu isplatu penzija – one su niske, ali sigurne.
Ali u velikom broju slučajeva, postoji nesrazmera između toga koliko novca plaćamo državi, a šta dobijamo zauzvrat. Putevi su često loši i puni rupa, seoske škole često nemaju ni toalete sa tekućom vodom, a po rezultatima na PISA testovima naši đaci zaostaju za slovenačkim više od jedne školske godine. Pa dalje, čekamo u dugačkim redovima na pregled u domovima zdravlja, a za neke zahtevnije medicinske zahvate tražimo vezu, plaćamo mito lekarima ili se lečimo privatno i to dodatno plaćamo.
Iako se kroz javne nabavke kupuju preko potrebne stvari, kao što su lekovi za bolnice ili potrošni materijal za škole i administraciju, oblast javnih nabavki u Srbiji je puna korupcije, višestrukog preplaćivanja realne cene proizvoda i nameštanja pobednika na konkursu. Skoriji primeri su softver za centralizovan obračun zarada u javnom sektoru koji su dobili Telekom srbija i Wireless Media po ceni od čak 60 miliona evra; ili izgradnja deonice autoputa od Novog Sada do Rume čija je cena barem duplo viša od procenjene: 600 miliona evra umesto predviđenih 300.
Da je kvalitet usluga koje dobijamo za novac koji dajemo državi veći – možda bi nam ovi troškovi izgledali manje strašno. Ovako, dok čekamo u redovima za zakazivanje pregleda za pola godine, potpuno je besmisleno gledati kako država rasipa naš novac na novogodišnju rasvetu, fontane, jarbole i ko zna kakve nepotrebne i prevelike troškove.
Ne znamo koliko nam novca uzima država
Ali poreski sistem u Srbiji je i namerno pravljen da zamagli činjenicu da nas država puno košta. Ako nam deluje da nas država ne košta ništa ili da nas košta jako malo, onda nas nije ni briga kako se taj novac troši. Upravo zbog ovakve fiskalne iluzije nemamo odgovornost političara prema tome kako troše naš novac – dok je u SAD važno političko pitanje koje se postavlja pred izbore to koliko iznose porezi i da li će se smanjiti ili povećati, kod nas se o porezima uopšte ne govori. Za razliku od Srbije, poreski obveznici u SAD sami plaćaju svoj porez na dohodak, pa osećaju da ih država košta. Zato kod nas većina ljudi ne postavlja pitanje koliko država ih košta, nego šta će država da im da i da ih tako potkupi njihovim sopstvenim novcem.
Zbog toga smo na Talasu napravi lični poreski kalkulator – gde nakon kratkog upitnika koji se tiče vaših prihoda i rashoda, možete da dobijete jasan pregled toga koliko vas država košta: koje poreze plaćate i koliku ukupnu sumu odvajate na godišnjem nivou, kao i to na šta država ovaj novac troši. To koliko poreza plaćamo zavisi od našeg radnog statusa i visine plate, ali i naših potrošačkih navika – da li vozimo auto, pušimo ili pijemo alkohol. Međutim, iako Dan poreske slobode obeležavamo 27. juna, ovu slobodu ne osvajaju svi ovog dana. Veliki broj poreskih obveznika mora da radi i duže od toga, jer izdvaja veći deo svoje plate za državne namete.
Kada se slavi Dan poreske slobode u zemljama u regionu?
Ne troši se u svakoj državi isto – poreski sistemi u regionu se razlikuju, a razlikuje se i nivo javne potrošnje, tj. koliko država troši, tako da se u svakoj zemlji Dan poreske slobode obeležava posebnim datumom, koji se često i pomera iz godine u godini.
U ovoj 2021. godini Srbija se nalazi na pretposlednjem mestu u regionu: posle našeg datuma od 21. juna ide samo Dan poresle slobode u Hrvatskoj, koji pada 09. jula. U Albaniji se ovaj praznik proslavio već 29. aprila; u Severnoj Makedoniji 06. maja, Rumuniji 16. maja a Bugarskoj 25. maja; i konačno u Bosni i Hercegovini 14. juna i Crnoj Gori 25. juna.
Dragi sugrađani, poreski obveznici, želim nam svima da ovaj praznik naredne godine obeleževamo što ranije!