Novinarka dnevnog lista "Danas"

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Nedostatak pravnog uređenja po pitanju naplate struje je otvorio prostor da i Srbi sa Severa, ali i kosovski Albanci, zloupotrebljavaju ove olakšice za profitiranje od unosnog posla rudarenja kriptovaluta.

 

Iz godine u godinu sve je atraktivnija priča o tome da cveta posao rudarenja kriptovaluta na Severu Kosova, uz zloupotrebu pa i ilegalno korišćenje „besplatne“ struje odnosno povlastica za ugrožene Srbe u ovom delu Kosova. 

Tako je i prošlog meseca pažnju javnosti ponovo privuklo istraživanje BIRN-a koje pokazuje da je rudaranje bitkoina lukrativni biznis koji donosi sve veći profit u poslednje vreme u četiri kosovske opštine sa srpskom većinom – Leposaviću, Zvečanu, Zubinom Potoku i Severnoj Mitrovici. 

Kako je u poslednjih godinu dana vrednost bitkoina drastično porasla, a porasli su i troškovi „rudarenja“ novih bitkoina, tako je i Sever Kosova postao prava oaza za zaradu od proizvodnje kriptovaluta zahvaljujući – „besplatnoj“ struji. 

Ipak, ta struja i nije tako „besplatna“ – nju nisu plaćali korisnici na Severu Kosova ali njena proizvodnja svakako je koštala i neko je to morao da pokrije. Do pred kraj prošle godine, Sever se snabdevao električnom energijom Elektroprivrede Srbije, ali kako je ta mogućnost ukinuta primenom odredbi Briselskog sporazuma, prelazi se na snabdevanje sa izvora na Kosovu. 

To je ostavilo otvoreno pitanje kako i ko će plaćati utrošenu električnu energiju, a u svetlu zarade od rudarenja kriptovaluta upitno je i koliko je ovakav profit legalan i ima li oštećenih.

 

Ko (ne)plaća „besplatnu“ struju? 

Kontroverzne poslove sa kriptovalutama na Severu Kosova omogućila je činjenica da stanovnici srpskih opština ne plaćaju struju još od sukoba 1999. godine, kada je bilo omogućeno snabdevanje električnom energijom iz Srbije. Elektroprivreda Srbije isporučivala je struju bez naknade za „građane lojalne Srbiji“, kako su to objasnile domaće vlasti u početku primene ovog aranžmana, ni ne pokušavajući da sakriju da se na ovaj način kupuje mir i lojalnost građana. 

Ipak, posle 21 godine pružanja ovakve pomoći za socijalno ugrožene, krajem 2020. došao je i trenutak za primenu sporazuma postignutog u okviru Briselskog dijaloga o normalizaciji odnosa sa Prištinom, prema kome Srbija više nema mogućnost da transportuje električnu energiju na Kosovo bez saglasnosti prištinskih vlasti. Prenos električne energije iz Srbije je obustavljen a počeo je sa radom nezavisni kosovski energetski sistem. Ovom sistemu građani sa Severa bi trebalo da plaćaju struju, kao što čine i svi ostali stanovnici Kosova, ali kako oni na to nisu spremni, a zbog održavanja privida mira, neplaćanje računa im se još uvek toleriše. 

Nedostatak pravnog uređenja po pitanju naplate obaveza je otvorilo prostor da i Srbi sa Severa, ali i kosovski Albanci, zloupotrebljavaju ove olakšice za profitiranje od unosnog posla rudarenja kriptovaluta. 

Iako struja više ne bi trebalo da bude besplatna ni za koga, jer konačno postoje troškovi njene proizvodnje koje uvek neko mora da plati, zbog političkih nesuglasica i trvenja, rešavanje ovog problema i velikog izdatka za budžet Kosova, ostavlja se po strani. 

 

„Kosovo“ – najskuplja srpska reč 

Za ovu 21 godinu od kako se struja subvencioniše iz budžeta Srbije, kako bi se pomoglo građanima na severu Kosova, nakupilo se i mnogo drugih troškova koje je Srbija plaćala zbog Kosova.

Od međunarodnih obaveza i kredita, do različitih vrsta socijalnih davanja, ukupnu cifru je teško i sabrati a dostiže verovatno i milijardu evra. 

Samo dug koji je Srbija isplatila na osnovu različitih kredita za projekte na Kosovu koji su uzimani od 1970. do 1990. godina, do 2019. godine, kada su beleženi ovi podaci, iznosio je 750 miliona evra, dok je tada procenjeno da će ostatak dugovanja od blizu 200 miliona evra Srbija plaćati do 2041. godine. 

Na to treba dodati i redovna godišnja budžetska izdvajanja za Kosovo, od kojih najveći deo ide preko Vladine Kancelarije za KiM, koja su za 2020. godinu iznosila više od 89 miliona evra, kako je pisao Radio Slobodna Evropa (RSE)

Neki od njih, kao što je slučaj koji vidimo sa strujom, postali su predmet zloupotrebe – umesto da pomažu ugroženima, pojedinci ih koriste za sticanje profita na novim tehnologijama koje koriste velike količine struje a koju ne moraju da plate. 

Prema izveštaju RSE, cena električne energije koja se potroši samo u ove četiri opštine je oko 12 miliona evra po godini. Do 2017. godine, ovaj trošak se nadoknađivao tako što su građani u ostalim delovima Kosova dobijali račune uvećane paušalno, za 3,5 odsto, dok sudskom presudom ovo nije zabranjeno. 

Osim ovih, Srbi sa Severa Kosova nisu plaćali ni obaveze za utrošenu vodu ili poreze prema Kosovu. 

 

Vladavina prava u senci političkih igara

Jedna od osnovih prepreka za naplatu računa za električnu energiju jeste nedostatak vladavine prava i izgrađenih institucija u haosu koji vlada usled nemogućnosti da se politički vrh dogovori oko statusa Kosova. 

Prema odredbama Briselskog sporazuma, kojima je onemogućeno da Srbija isporučuje električnu energiju Kosovu, takođe je određeno da se kosovski sudovi staraju o sprovođenju zakona na ovoj teritoriji čime je Srbiji onemogućeno da utuži građane za eventualna zaostala dugovanja odnosno da ih primora da račune plate. 

Sa druge strane, kosovske institucije nisu uspele da u potpunosti implementiraju novi sistem, kako obračuna tako i sudskog rešavanja sporova, i obezbede jednakost građana u pravima i obavezama. 

Energetske odredbe iz kasnije potpisanog Vašingtonskog sporazuma mogle bi dodatno da zakomplikuju stvari zbog novih rešenja za podelu energetskih resursa sa jezera Gazivode i obaveze diverzfikacije snabdevanja energijom, posebno zato što nijedna od strana nije do kraja sigurna šta bi ove obaveze u praksi mogle da donesu. 

Dok se politika na visokom nivou ne dogovori oko statusa Kosova i prava i obaveza svih građana koji na njemu žive, čini se da će pojedinici biti u mogućnosti da na račun i štetu drugih građana pribavljaju materijalnu korist, što je najvidljivije kroz zaradu od rudarenja u potrazi za novim tehnološkim zlatom. 

Pročitajte i: