Obračun države sa frilenserima – prispele obaveze, ne i prava

Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Radna verzija dokumenta koji predviđa nova pravila sadrži i nova pravila o tome kako raspodeliti porez na dobit.

 

U EU se ponovo sprema inicijativa o novim poreskim pravilima, koja treba da se najviše bave porezom koje plaćaju digitalni servisi. Ova tema, o kojoj pišu Politico i Rojters nije nova: slična inicijativa bila je pripremana i 2011. i 2016, ali tada nije prošla zajedničke evropske institucije. O čemu se zapravo radi?

 

Evropska unija nije i fiskalna unija

Zemlje članice EU plaćaju određene godišnje kontribucije za zajednički evropski budžet i moraju da poštuju neka zajednička pravila doneta na nivou EU, ali ona su jako široka tako da je najveći deo fiskalne politike u domenu nadležnosti pojedinačnih država članica. Na primer, sve zemlje EU moraju da naplaćuju akcize na cigarete i to tako da je minimalna akciza barem 90 evra na 1 000 cigareta i da akcize ne iznose manje od 60% konačne maloprodajne vrednosti, ali to koliko će tačno akcize iznositi je i dalje u nadležnosti samih država članica. Domen poreza na potrošnju kao što su porez na dodatu vrednost ili akcize još je i oblast koja je više harmonizovana na EU nivou, dok se na drugom spektru nalaze porezi na dobit. Ne samo da se poreske stope razlikuju među državama članicama EU, nego su različiti i poreski odbici, što sve utiče na to koliko kompanije u konačnici plaćaju poreza na godišnjem nivou.

Ovo navodi kompanije da optimizuju svoje poreske troškove tako što će se registrovati u nekoj od zemalja EU sa niskim efektivnim poreskim stopama, a potom poslovne operacije vršiti na teritoriji cele EU, što je u mnogome olakšano poslovanjem preko interneta. Ovo naravno ne znači da su sve kompanije u mogućnosti da to rade, već su to najčešće digitalni servisi. Kao evropska verzija poreskih rajeva važe za sada Irska, Malta, Kipar, Luksemburg i Holandija. Ovo države, koje imaju više poreske stope, efektivno ostavlja bez dela poreskih prihoda, a u situaciji kada su Vlade ovih zemalja kratke sa novcem i muče muku visokih deficita i javnog duga usled pandemije korona virusa, nije ni čudo što se opet javljaju glasovi koji bi želeli da ovakvu računicu i praksu fundamentalno promene. Vetar u jedra ovakvom rešenju dao je i OECD, međunarodna organizacija koja okuplja najrazvijenije zemlje sveta, pošto priprema svoju verziju rešenja ovog pitanja koju će predstaviti u junu: ovo rešenje treba da pretstavlja preporuku gde i po kojim stopama oporezovati velike digitalne servise kao što su Amazon, Fejzbuk, Gugl ili Amazon.

Radna verzija dokumenta koji predviđa nova pravila sadrži i nova pravila o tome kako raspodeliti porez na dobit – do sada se porez na dobit najčešće plaćao u konačnoj zemlji u kojoj je registrovana kompanija, a ne tamo gde je poslovna transkacija bila izvršena. Na primer, ako platite korišćenje mobilne aplikacije dok živite u Zagrebu, a sedište te kompanije se nalazi u Dablinu, konačni porez na dohodak platiće se u Irskoj, a ne u Hrvatskoj. Ovakvi problemi su u ostalim granama (gde poslovanje preko interneta nije moguće ili je otežano) rešeni jednostavno time što bi kompanija registrovala ćerku firmu koja bi poslovala na nacionalnom tržištu i onda tu plaćala porez na ostvarenu dobit. Ali internet je za mnoge industrije izbrisao državne granice i omogućio poslovanje iz jednog centra u celom nizu država koje sve imaju posebne poreske propise.

 

Poreska kompeticija je dobra

Zemlje koje gube novac usled ovakvih rešenja, prvenstveno razvijene zemlje EU kao što su Nemačka ili Francuska, žele svoj deo kolača tj. da im pripadne deo naplaćenog poreza na dobit za onaj promet koji je ostvaren u njihovim nacionalnim okvirima. Zvaničnici ovih zemalja tvde da je najbolje da poresko opterećenje širom EU bude podjednako ili barem onoliko slično koliko je to moguće, jer time ne bi dolazilo do skretanja investicija samo zbog razlika u poreskih stopama, nego bi one išle tamo gde je najprirodnije da se donesu najvišu stopu prinosa. Mada, ovo su uglavnom ministri finansija datih zemalja, pa je najverovatnije da njih prvenstveno interesuju novi potencijalni poreski prihodi ako se primeni ovo rešenje.

Protivnici ovakvog pristupa, a pogađate, to su najčešće pored predstavnika ovih digitalnih kompanija i predstavnici manjih zemalja koje važe za poreske rajeve u evropskim okvirima, upravo govore da je kao i u drugim sferama ekonomskog života, konkurencija potreba i u poreskoj politici. Koliko iznosi adekvatan nivo poreskog opterećenja – to niko ne zna i to zavisi od zemlje do zemlje imajuči u vidu i kako izgleda ukupan poreski sistem, te u kom stadijumu ekonomskog ciklusa se nalazi (ekspanziji ili recesiji) te nivo ekonomskog razvoja (siromašnijim zemljama neophodno je više fizičkih investicija što znači da one moraju imati i niže poreske stope), ali i kvaliteta javne administracije (i sami pretpostavljamo da će neku sumu novca efikasnije potrošiti nemčka nego grčka administracija) i načina na koji je organizovan sistem socijalne zaštite. Zemlje sa PAZG penzionim sistemom kao Nemačka ili Austrija gde se penzije finansiraju iz doprinosa trenutnih radnika i gde se penzije smatraju za glavni izvor prihoda penzionera u starosti i zavise od visine uplaćenih doprinosa po sili prirode moraju imati više fiskalno opterećenje zarada nego zemlje gde se isplaćuju niske socijalne penzije svima bez obzira na uplaćivanje doprinosa, jer se smatra da glavni nivo prihoda u starosti treba da potiče od individualne štednje pojedinaca, kao što je u Danskoj, Švedskoj ili Irskoj. Dakle, teško je da u ovako kompleksnim situacijama može da se odredi neko rešenje koje odgovara svima, a pogrešno rešenje može da izazove velike štete na nivou pojedinačnih država.

Cinici bi takođe rekli da je glavni razlog za postojanje ovakvog rešenja koje optimizuje poreske rashode kompanija to što nemačka ili francuska Vlada imaju previsoke poreske stope, pa njihove kompanije bilo domicilne, bilo inostrane, ne žele da tamo plaćaju porez. Umesto da smanje postojeće visoke poreske stope i tako povećaju poresku bazu eliminisanjem uzroka problema, ove Vlade koriste svoj međunarodni uticaj da prošire svoju jurisdikciju i na druge teritorije i iscede javne prihode i tamo gde to sada nisu u mogućnosti.

Da li će ova nova pravila biti usvojena i kako Evropska komisija planira do 2023. od kada treba da se počne sa njihovom primenom, ostaje otvoreno pitanje – dosta će zavisiti od mogućnosti drugih zemalja kojima ovo ne odgovara da se tome odupru, kao što su već ranije uspevale. Ali bez Velike Britanije među članicama EU balans snaga se možda pogoršao na štetu zemalja gde su digitalne kompanije registrovane, što bi značilo više poreske stope za njih, a veće cene za nas kao potrošače.

Pročitajte i: