Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

Prilazak centrizmu Zelenih najbolje se vidi u napuštanju njihovih nekadašnjih marksističkih korena i prihvatanju tržišne privrede kao osnove organizovanja ekonomskog života, uz snažnu socijalnu i ekološku politiku koje se finansiraju iz visokih poreza.

 

Nakon svežih istraživanja javnog mnjenja u vezi sa izlaskom na predstojeće savezne parlamentarne izbore u Nemačkoj, nemački Zeleni su privukli dosta međunarodne pažnje, jer su izbili na čelo, čak ispred do sada neprikosnovenih demohrišćana (partija CDU) trenutne kancelarke Angele Merkel i njenih koalicionih partnera socijaldemokrata (partija SDP). Zeleni su zabeležili podršku u anketama od čak 26% birača, što čini jako teškim kreiranje nove Vlade bez njih, naročio ako se nastavi dosadašnje neformalno obećanje svih političkih partija da neće sarađivati sa desničarima iz Alternative za Nemačku na nacionalnom nivou.

Imajući u vidu ovako dobar prognoziran izborni rezultat, bilo bi korisno pozabaviti se njihovim partikularnim politikama jer one mogu biti deo budućeg koalicionog sporazuma nove nemačke Vlade. Ne ulazeći u razloge njihovog ovako velikog rasta popularnosti tokom prethodnih par godina, što se poklopilo i sa promenama na čelu CDU i odlaskom Angele Merkel u političku penziju, odmah pada u oči da je jedan od razloga za ovako lep uspeh i usmeravanju partije ka centru koji su izvršili Analena Berbok i Robert Habek, novi ko-predsednici partije od 2018. godine. Barem za nemačke Zelene više ne važi šala da su „Zeleni kao lubenica – spolja zeleni, a unutra crveni“.

 

 Izvor: dw.com

 

Prvo, iako je aktivistički sentimen u partiji dosta jak, među Zelenima postoje regionalne razlike, kako ideološke tako i praktične prirode, imajuči u vidu da su Zeleni na vlasti kao deo širih koalicija u velikom broju nemačkih saveznih država i to u savezima sa gotovo svim drugim partijama, od liberala FDP u Šlezvig Holštajnu i Rajland – Palatinatu, do levih Linke u Tiringiji, Berlinu i Bremenu. Dok je u Berlinu snažan sentiment ekosocijalizma, dotle u zapadnim pokrajinama primetan i ekokonzervatizam.

Prilazak centrizmu Zelenih najbolje se vidi u napuštanju njihovih nekadašnjih marksističkih korena i prihvatanju tržišne privrede kao osnove organizovanja ekonomskog života, uz snažnu socijalnu i ekološku politiku koje se finansiraju iz visokih poreza. Ekonomska regulacija je ta koja treba da dovede do ispravljanja negativnih eksternalija, kao što je porez na emisije ugljendioksida, kao i da obezbedi konkurenciju na tržištu i ubrza digitalnu transformaciju.

Ovakva transformacija partije ka tržišnoj orijentaciji započela je sa „Zelenim ekonomskim dijalogom“, platformom za dijalog između predstavnika Zelenih i nemačkog poslovnog i ekonomskog sveta. Ove promene je ojačao i „Ekonomski savet Zelenih“ koji takođe okuplja političare i predstavnike nemačkog poslovnog sveta, što je dovelo do razmene mišljenja o ovim pitanjima i verovatno uplivu novog načina mišljenja u partiju. U Nemačkoj ćete teško uspeti da budete partija u vlasti, čak i sa dobrim izbornim rezultatom, ako vaše okvirne ekonomske politike nisu u skladu sa jakom nemačkom industrijom i socijalnim partnerima.

Ovo prihvatanje tržišnih principa kao osnove za organizovanje ekonomskog života ne znači da su Zeleni postali „neoliberali“ ili nešto slično – i dalje se zalažu za visoku minimalnu nadnicu, sa trenutno 9,5 evra po radnom času na 12 evra (a bili su i glavni zagovornici njenog uvođenja 2015, pre čega Nemačka nije imala jedinstvenu minimlanu zaradu, već su one bile određivane u pregovorima sindikata i poslodavačkih udruženja za svaku posebnu industriju); potom za uvođenje radne nedelje od 30 radnih časova i univerzalni osnovni dohodak (univeral basic income).

 

Postani Prijatelj Talasa

 

Zeleni pokušavaju da se prikažu kao pobornici startap scene, kao partija koja podržava tehnologiju. Jedan od predloga je osnivanje državnog inovacionog fonda koji bi investirao u nove startap poduhvate, kao i poreski krediti za kompanije koje investiraju u projekte održive inovacije. Zeleni se protive postojećoj politici „kočnice za dug“ – fiskalnom pravilu prema kome federalni budžeti treba da budu izbalansirani (dakle, bez deficita), ističući činjenicu koja je već postala mesto slaganja većeg dela stručne javnosti u Nemačkoj da se već godinama nedovoljno ulaže u javnu infrastrukturu. Investicije u novu javnu infrastrukturu biće veoma skupe i praktično ih je nemoguće ispuniti u obećanom obimu ako ne dođe do povećanja duga, što trenutno nije moguće usled postojanja ovog limita. Vlada Angele Merkel je zbog finansiranja programa protiv pandemije kovida privremeno suspnedovala ovu kočnicu za dug, ali sa ciljem da se do 2022. ovo pravilo vrati na staro. Zeleni umesto toga obećavaju investicije u iznosu od 500 milijardi evra tokom narednih 10 godina u „društvenu i ekološku transformaciju“.

Ekološka strana je verovatno najskuplji deo zelene računice. Dok se Vlada Angele Merkel obavezala da smanji emisiju ugljendioksida za 55% do 2030, Zeleni žele da se ove emisije smanje za 70%, što bi sa sobom moralo da dovede i do povećanja poreza na CO2 što će pasti na nemačku industriju i može da ima negativan uticaj na izvoz i zaposelnost. Dalje investicije u obnovljive izvore energije su takođe deo plana, sa ciljem da se ugase preostale nuklearne elektrane u zemlji i smanji korišćenje prirodnog gasa, nafte i ostalih fosilnih i goriva i potpuno pređe na obnovljive izvore energije. Ovo će biti veoma skup i dugotrajan proces, naročito uz obećanje Zelenih da se cena struje neće značajnije povećati, što samo znači visoke subvencije za proizvođače struje. Na ovo se nadovezuje i obećanje da će nakon 2030. biti moguća registracija samo vozila bez emisija CO2, bila Nemačka autoindustrija spremna za to ili ne. Ni transportna politika nije zaobiđena, sa obećanim porezom na avionske karte zbog visokog CO2 otiska i investicija u železnicu kao alternativnog prevoza avionskom.

Nove mere traže i nove izvore finansiranja. Na prvom mestu je uvođenje novog poreza od 1% na imovinu vrednosti preko 2 miliona evra, potom povećanje poreza za obveznike sa najvećim prihodima sa trenutnih 42% na 48% na prihode više od 100 000 evra. Ali postoji opravdana sumnja da to  neće biti dovoljno za finansiranje ovako velikih obećanja.

 

Potencijalni uticaj na Srbiju

Ulazak Zelenih u narednu nemačku Vladu imao bi veliki uticaj i na nas, imajući u vidu da je Nemačka najveća i najznačajnija zemlja u EU. Međutim, najveći deo ovog uticaja najverovatnije će ostati u domenu visoke politike – možda će nova nemačka Vlada da bude manje spremna da podržava stabilokratiju u Srbiji zarad mira i saradnje oko Kosova. Zeleni su i veoma kritični prema saradnji sa Rusijom i Kinom i više se bave demokratskim standardima i pravima manjina nego druge nemačke partije; iako sve nemačke partije podržavaju nezavisnost Kosova, verovatno će ovde Zeleni biti tvrđi i glasniji u odnosu na obaveze Srbije nego što je to do sada bila koalicija CDU i SDP. U ekonomskoj sferi Vlada u kojoj učestvuju Zeleni može dovesti do većeg interesa nemačkih kompanija za relokaciju nekih svojih pogona iz Nemačke, pa shodno tome i njihov dolazak u Srbiju. Opasnost bi predstavljao granični porez na CO2 (CO2 border tax) koji bi praktično bio neka vrsta carine na proizvode proizvedene u zemljama koje nemaju porez na CO2 – za sada ovo nije deo izborne platforme, ali se takva politika može očekivati u budućnosti kako bude dolazilo do relokacije nemačke industrije i rasta uvoza, jer bi inostrani proizvodi uživali veliku cenovnu prednost zbog nepostojanja takvog nacionalnog poreza. Ovo je povezno i sa našom energetskom politikom i prvenstveno EPS-om i proizvodnjom struje iz lignita, jer je moguće instiranje i pritisak na Srbiju da se smanji barem veliko zagađenje vazduha koje nastaje radom termoelektrana. Ovo, na sreću, i dalje ostaje u domenu mogućnosti i prvenstveno će zavisiti od rezultata izbora u septembru, kao i mogućnosti Zelenih da sebe predstave kao dobrog i kooperativnog člana koalicione Vlade.

Pročitajte i:

Talas se u svom radu oslanja i na vašu direktnu podršku. Podržite nas za više ekonomskih, političkih i društvenih analiza.