Novinarka dnevnog lista "Danas"

Vreme čitanja: 6 minuta

Foto: iStock

Čitate li nekada „njihove“ vesti? Vesti sa druge strane babla iliti mehura sačinjenog od naših stavova, interesovanja, pa i predrasuda, u koji nas najčešće stavljaju algoritmi društvenih mreža, ali i izbori koje više ili manje svesno pravimo. 

 

Od aplikacija za praćenje vesti, preko portala, do jednostavnih klikova i lajkova na vesti na društvenim mrežama – informacije su svuda oko nas i izbor je, čini se, nikada veći. Ali isto tako čini se da taj izbor više nije naš, već medijski sadržaj koji ćemo pratiti za nas biraju algoritmi, na osnovu naših stavova, sklonosti, pa i predrasuda. U moru sadržaja, kao da ostajete „zarobljeni“ u jednom mehuru sličnih stavova, zajedno sa istomišljenicima, često nesvesni šta oni „sa druge strane“ političkog ili vrednosnog spekta misle i govore.  

A čitate li nekada „njihove“ vesti? Vesti sa druge strane babla iliti mehura sačinjenog od naših stavova, interesovanja, pa i predrasuda, u koji nas najčešće stavljaju algoritmi društvenih mreža, ali i izbori koje više ili manje svesno pravimo. 

Da li bi vam palo na pamet da „otpratite“ stranice koje obično otvarate, portale i medije koje volite i kojima verujte, samo da bi zapratili neke druge, sa kojima se možda i ne slažete, da vidite njihove argumente i svetonazore? Da li biste barem na kratko zakoračili u neki drugi mehur?

O fenomenu filter bubble (filtriran/pročišćen mehur) dosta je već rečeno i napisano i sada postoje studije i istraživanja koja potvrđuju da smo svi mi u nekom filtriranom mehuru. Ukratko, termin “filter bubble” je plasirao Ilaj Parizer (Eli Pariser), internet aktivista i osnivač sajta Upworthy, objavivši knjigu pod ovim nazivom. Pročišćen ili filtiran mehur, kako bismo preveli ovaj termin, odnosni se na pojavu da informacije dobijamo i tražimo unutar jednog socio-političkog, ideološkog i vrednosnog sistema, pročišćenog od različitiosti, u kome često informacije biramo tako da podupiru naše postojeće stavove (što se u psihologiji naziva pristrasnost potvrđivanja) ali za nas ih bira algoritam koji je podešen da servira sličnosti, radi više klikova. 

Funkcionisanje ovog fenomena već je manje-više dobro opisano, ali pitanje je – kako da iz svog mehura izađemo? 

 

 

Kako da znamo šta čitaju levo i desno od nas?

Projekat „Their news“ je jedan novi način da se „izađe“ iz medijskog i političkog babla i razmišlja o ponudi na tržištu informacija. 

Klikom na „Their news“ ili – njihove vesti – ulazite na sajt na kome možete da pretražujete vesti prema zadatom pojmu (slično kao što biste radili i u Gugl pretraživaču) ali uz mogućnost da odaberete ideološku boju vesti koje ćete čitati, na spektru od levice do desnice. To znači da, ako na ovom sajtu želite da pretražite vesti o Donaldu Trampu, možete ukucati „Tramp“ u pretragu, staviti kursor na skroz levi pol i videti šta su o bivšem američkom predsedniku proteklih dana pisali mediji koji su pretežno levičarski orjentisani. Ako odete skroz desno na spektru, dobićete potpuno drugačije vesti iz medija koji zastupaju ekstremnije desne stavove. Tako se mogu pretraživati pojmovi kao što su politike imigracije, ratovi, korona virus, subvencije ili bilo koji drugi. 

Dakle, većina vesti koje se pojave u vodećim američkim medijima na ovom sajtu se mogu naći ali će one biti filtrirane u zavisnosti od vrednosne orjentacije medija u kome su se pojavile. 

Projekat Their News je pokrenut u novembru 2020. godine od strane Newscatcher News API – jednog od brojnih servisa za pretraživanje vesti na internetu, a za razvrstavanje sadržaja koristi analizu o pristrasnosti medija koju je izradio Ad Fontes Media.

Foto: Ad Fontes Media

Njihovi grafikoni sa koordinatnim sistemom vrednosti medija već su privlačili dosta pažnje a često su bili praćeni kritikama da su ovakve podele na ideološki „levo“ i „desno“ previše pojednostavljene, te ne mogu dovoljno da obuhvate kompleksnost medjskih sadržaja. Ipak, i svakom prosečnom čitaocu jasno je kada pogleda sadržaj ovih medija da među njima ima razlika u pristupu. 

 

Pristrasni mediji ili zdrava konkurencija

Praćenje medija preko ovakvih i sličnih alata, može biti put za izlaz iz balona predrasuda, ostrašćenosti ili konformizma u koji najčešće upadamo ako informacije dobijamo samo putem društvenih mreža ili čitanjem / gledanjem / slušanjem jednog određenog medija.

Sa druge strane, ovo bi neko možda iskoristio kao dokaz da mediji nisu objektivni, te da zastupaju određene ideološke kolone i takve kritike na račun rada medija obično dolaze uz ton prekora i rezignacije. 

Da, mediji nisu sasvim neutralni. Pa šta? Činjenica je da medijska izdanja, posebno u SAD, imaju sisteme vrednosti koje zastupaju, da se te vrednosti često međusobno razlikuju, a nekada podudaraju i sa vrednostima nekih političkih aktera. Ali medijsko tržište u Americi je dovoljno razvijeno da u svojoj ponudi ima po nešto za svakog, kao što se može uočiti upravo i ovim pregledom „njihovih vesti“. Osim toga, mediji u SAD su dovoljno ekonomski snažni i nezavisni da im se teško može prebaciti da vrednosne sisteme formiraju iz nekih sitno-političkih interesa, već pre to čine svojim izborom. A to se zove uređivačka politika. 

Sa različitim uređivačkom politikama stvara se zdrava konkurencija a publika odnosno kozumenti sadržaja imaju izbor kakve će vesti čitati, pa i u koji će „balon“ upasti. 

No, tako je u SAD. Ali u mnogim drugim, manje razvijenim zemljama, kakva je recimo i Srbija, situacija je drugačija i teško da se može naći veza između medijskog sadržaja i konzistentnog sistema vrednosti. 

 

„Naši“ i „njihovi“ mediji u Srbiji

Za medije u Srbiji poslednjih godina svuda se naglašava da su izrazito polarizovani, pristrasni, neprofesionalni, bez ikakvog sistema vrednosti. Ako bismo pokušali da zamislimo kako bi pretraživač „njihove vesti“ radio primenjen na sadržaj objavljen u Srbiji, mediji ne bi mogli da se razvrstaju po sopstvenim stavovima već prema tome da li su „režimski“ ili „opozicioni“ – kako ih veći deo javnosti doživljava. Onaj deo medija koji nije pod nekom vrstom kontrole vlasti, mogao bi da se razvrsta po nekakvim vrednosnim kategorijama ali takvi su u manjini. I ako u Srbiji hoćete da pročitate / čujete kako razmišlja neko ko ima drugačije političke stavove od vas, teško da ćete uopšte naći sadržaj sa jasnom vrednosnom argumentacijom. 

Nasuprot mogućnosti izbora, koji kada postane preveliki postaje i problem jer nas uljuljka u balonu sličnih stavova i mišljenja, u Srbiji je izbor drastično sužen, pa ćete ostati u svom bablu jer sve ono što je van njega šokira i odbija svojom različitošću. 

Praktično gledano – ako vam je recimo omiljeni sadržaj za čitanje portal Peščanik i jedan dan odlučite da provirite u druge medije i vidite „njihove vesti“ pa odete recimo na sajt Informera – od naslova koji šokiraju i skandalizuju poželećete da se vratite nazad u svoj babl i ne izađete više nikada iz njega. 

To je sasvim u redu i razumljivo. 

 

Izlazak iz medijskog balona 

Ali nije razumljivo da ne postoji mogućnost da se proširi ponuda informacija i sadržaja koji dobijamo i da među njima postoji raznolikost. Neko bi rekao i da je medijsko tržište u Srbiji prezasićeno i da sada nema interesa za pokretanje bilo kakvih novih medija. To je možda tačno ali moramo se i zapitati čime je prezasićeno? Da li nam zaista treba pet tabloida sličnog formata? Da li nam trebaju tri medija u državnom vlasništvu, sa nacionalnom pokrivenošću, koji su nacionalno i konzervativno obojeni? 

Možda i ne, ali to nikada nećemo saznati prostim zakonima slobodnog tržišta, jer ono bi ovakve medije do sada već „profiltriralo“. To ne može da se desi dokle god neki drugi interesi, a ne poslovni i načelo javnog interesa, upravljaju kompanijama iza većine medija. 

Njihove uređivačke politike ne diktiraju vrednosni sistemi sa početka ove priče, već stranačke politike i to one bez vrednosnog okvira. 

Zato bi jedan od prvih koraka za izlazak iz medijskog balona u Srbiji trebalo da bude i privatizacija svih državnih medija, odnosno stvaranje nekakvog slobodnog i tržišnog koordinatnog sistema medija u kome bi oni mogli da traže svoje vrednosne pozicije i publiku koja će takav sadržaj želeti da pročita. 

 

Kolika je naša mogućnost izbora? 

Informaciono doba i tehnološki razvoj donose nam pregršt mogućnosti da pravimo različite izbore o tome koji ćemo sadržaj konzumirati i na koje načine. Problem je što često ovog izbora nismo svesni, pravimo ga i ne razmišljajući o tome šta biramo, koje su posledice toga, i da li ćemo zaista biti potpuno informisani o svemu što nas zanima, iz različitih uglova. Zato je dobro s vremena na vreme, izaći iz svog balona, a još je bolje što postoje jednostavni alati za to. 

Nije dobro, što nemamo svi uvek taj izbor, kao što je slučaj sa medijskim tržištem u Srbiji, gde nemamo ni kanale kojima bismo došli do šire slike, raznolikog sadržaja jer ni takva raznolikost ne postoji. Ona bi mogla da se postigne većom konkurencijom među medijima, ali bez upliva različitih političkih interesa, sa jasnim pravnim i profesionalnim okvirima kojih će se svi akteri pridržavati. 

U tome – standardima zakona i profesije, mediji kao i bilo koja druga struka ili oblast delovanja, mogu i treba da budu izjednačeni i rade po istim principima. U redu je zahtevati od njih da budu objektivni, ali to ne mora nužno da znači da su neutralni, da nemaju sistem vrednosti koje brane, baš kao što ga imamo i mi. I na osnovu njega formiramo neki svoj „balončić“.  

Pročitajte i: