Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto:  Vladsinger at English Wikipedia

Pored sportskih pitanja najnoviji teniski turnir u Rimu (Italian Open) iznova je u javnosti otvorio i važno ekonomsko pitanje oko koga često postoje zablude. Naime i ovoga puta je uočeno da postoji velika razlika u nagradnom fondu između muških i ženskih pobednika. Za osvajača u muškoj konkurenciji nagrada iznosi 245,085 evra, a u ženskoj 178,630 evra. Zašto postoji ovakva nesrazmera u nagradama između muških i ženskih sportista i da li je to diskriminacija?

Ekonomska teorija razlike među zaradama objašnjava razlikama u produktivnosti. Međutim, ako se produktivnost meri količinom roba i usluga proizvedenih u jedinici vremena, onda ovo nije faktor koji može da objasni razlike u zaradama između muškaraca i žena u sportu. I muški i ženski finalisti odigrali su isti broj utakmica i pobedili isti broj protivnika na svom putu. Deluje da je njihova produktivnost ista.

Ali to je samo na prvi pogled. Ako produktivnost merimo malo drugačije, a to je vrednost proizvedene robe ili usluga, a ne samo njihova količina, odjednom nam sve postaje mnogo jasnije. Glavni novac u organizovanju sportskih događaja dolazi od prodaje prava na televizijski prenos i sponzorstava, pa potom od prodaje karata. Prvobitni iskaz o tome da su žene i muškarci nejednako plaćeni za svoj doprinos počiva na netačnoj pretpostavci da je zainteresovanost gledalaca podjednako raspoređena između muškog i ženskog tenisa. Naravno da postoje ljudi koji gledaju i muški i ženski tenis podjednako, ali je mnogo veći broj onih koji preferiraju muški sport.

To posledično znači da su karte za mečeve muškog tenisa skuplje nego karte za ženski tenis, mada je ovo teško jasno videti jer se karte prodaju po danima ili po sesijama (dnevna i večernja), što omogućava da se gledaju svi mečevi koji se igraju u tim terminima. Na primer, u slučaju već pomenutog Italian Open-a, tokom dnevne sesije 14. maja igra se 1 meč muškog polufinala i 2 meča ženskog polufinala. Tokom večernje sesije igra se preostali meč muškog polufinala, i 1 meč polufinala u dublu. Obe sesije koštaju 495 USD – ako napravimo matematičku jednačinu vidimo da dva meča ženskog polufinala vrede koliko i jedan meč polufinala dubla. Ovo je naravno potpuno netačna računica koja služi samo za ilustraciju, ali nam ukazuje na to da karte za mečeve u muškoj kategoriji jesu skuplje.

Sa nejednakom zainteresovanošću gledalaca za praćanjem muškog i ženskog tenisa dolazi i nejednaka zainteresovanost sponzora i televizijskih producenata. Sa manje novca od sponzora i prodaje prava na televizijski prenos ide i manje novca za nagradni fond iz koga se isplaćuju sportisti. Sve dok je manje gledalaca zainteresovano za ženski u odnosu na muški sport stvari će ostati ovakve kakve su sada – sume će se možda promeniti, ali će muški sportisti i dalje biti u proseku bolje plaćeni od ženskih sportista.

 

Postani Prijatelj Talasa

 

Isto važi i za dubl u tenisu, ali i druge sportove

Teniseri koji igraju dubl takođe se suočavaju sa značajno nižim nagradama na teniskim turnirima. Iz istog razloga kao i teniserke: dubl se manje gleda, i privlači manje sponzorstava i novca od prenosa. U prethodnom tekstu zamenite reč ’’teniserke’’ sa ’’igrači dubla’’ i ceo mehanizam će isto važiti i za njih.

Ali ova pravila važe i van tenisa. Ne samo u dihotomiji muški ili ženski sport, već i u razlikama između različitih sportova. Svi znaju da su fudbaleri mnogo bolje plaćeni od fudbalerki, ali su takođe fudbaleri mnogo bolje plaćeni i od svojih muških kolega rukometaša, odbojkaša ili vaterpolista. Opet je glavni razlog to što više ljudi pasionirano prati fudbal od ovih sportova. Dok svaku utakmicu Lige šampiona možete da pratitie u lokalnom kafiću, ovakvo praćenje utakmica retko se pravi za navedene sportove, osim ako je u pitanju turnir na kome igra reprezentacija.

Ovakve razlike u zaradama između različitih sportova, ili između muških i ženskih sportista, nisu posledica neke diskriminacije, zle namere ili latentnog šovinizma, već jednostavno navika gledalaca. Iako se sportu obično pridaju i neke druge karakteristike, vrhunski sport danas je prvenstveno zabava – a gledaoci svojim odlukama o tome koji sport i koje sportiste žele da gledaju odlučuju o tome ko će od njih i koliko biti nagrađen. Oni sportisti koji najviše zabavljaju svoje gledaoce su oni koji će najviše novca od toga i zaraditi.

 

Zašto ljudi više prate muški sport?

Ovo je komplikovano pitanje na koje nemam konačni odgovor. Možda je muški sport atraktivniji jer postoji viši nivo konkurencije među igračima (ako se profesionalnim sportom bavi više muškaraca nego žena, posledica toga je i veća konkurencija među njima za ograničeni broj mesta u jakim timovima koja rađa kvalitet). Možda je stvar u latentnom šovinizmu pa ljudi manje gledaju ženski sport jer je ’’manje vredan’’ od muškog, ili jer se devojke obeshrabruju da se bave sportom što smanjuje dostupan broj talenata od kojih će kasnije nastati vrhunski sportisti, pa je ženski sport zato manje atraktivan. Možda se sve svodi na biologiju – možda se muški sport više prati jer su igrači fizički izdržljiviji (ovo ne znači da prosečan muškarac fizički jači ili izdržljivi od prosečne žene, normalna raspodela ovde nam govori da će ove dve populacije najvećim delom da se preklapaju, ali da će u malom procentu onih najboljih sportista, na krajnjoj desnoj strani raspodele, verovatnije da se nađe više muškaraca nego žena pa će se tu i primećivati veće razlike). Dok svi mi ne budemo više pratili ženski sport, ovakvi dispariteti u zaradama će ostati.

Pročitajte i:

Talas se u svom radu oslanja i na vašu direktnu podršku. Podržite nas za više ekonomskih, političkih i društvenih analiza.