Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

Dok vlast poziva da sačekamo reagovanje i odgovor nadležnih institucija, sistemska zaštita žrtava maltene i da ne postoji. 

 

Više od 15 godina u medijima se periodično pojavljuje tema podvođenja maloletnih lica i posredovanja u vršenju prostitucije. U tim vestima obično se navodi da je ovaj fenomen u porastu, da je sve više devojčica ušlo u posao, ali i da makroi često izmiču pred zakonom. Utisak je da se samom pojavom kao društvo nikada nismo dublje bavili, verovatno pod izgovorom da se to nama ili ljudima u našoj okolini ne dešava, te da su žrtve same krive ili traže određenu medijsku pažnju.

„Ukoliko takve događaje nemamo u repertoaru iskustava, teže nam je da razumemo doživljaje žrtava i empatišemo. Ukoliko smo pak doživeli nešto slično, nastojimo da umanjimo i zaboravimo, jer je isuviše bolno“, objašnjava za Talas socijalna psihološkinja i asistentkinja na Fakultetu političkih nauka Ivana Jakšić.

Međutim, svaki put kada neki od slučajeva seksualnog zlostavljanja dođe u medijski fokus, ispostavlja se da je to bila „javna tajna“, te da su ljudi „na lokalu“ ili okolini bili upoznati sa zločinima, ali da se o tome nije naglas govorilo.

„Činjenica da su ovi problemi ukorenjeni u našem društvu i da se na njih retko ili uopšte nije reagovalo, doprineli su njihovoj normalizaciji i anestezirali su javnost. Uvek kada su u pitanju „javne tajne“, možemo se zapitati da li je postojala difuzija odgovornosti, odnosno uverenje da će neko drugi reagovati, ili pak efekat posmatrača, gde svedoci zločina na osnovu pasivnog ponašanja drugih svedoka procenjuju da je nereagovanje verovatno najispravnija reakcija“, kaže Jakšić.

 

Slučaj Palma

Ove godine tema podvođenja vratila se u fokus medija kada je Marinika Tepić optužila Dragana Markovića Palmu za organizovanje privatnih žurki na kojima su podvođene žene i devojčice. U iskazu svedoka čulo se da su pomenute žurke organizovane periodično više godina i da se dešavalo da su devojčice koje su tu dovođenje imale između 15 i 18 godina.

Pre sagledavanja ovog pitanja u širem društvenom kontekstu važno je za početak da se osvrnemo na zakonsku regulativu. Po srpskim zakonima, a i po konvenciji Ujedinjenih nacija, osobe mlađe od 18 godina nisu u stanju da donesu informisanu odluku da se bave prostitucijom ili drugim vidom pružanja seksualnih usluga. Svako ko bi ih primorao na sličan čin bio bi gonjen po slovu Krivičnog zakona. Propisana kazna za onog ko omogućava vršenje obljube maloletnog lica kreće se od 6 meseci do 5 godina zatvora, dok se onaj ko podvede maloletnika radi vršenja polnih radnji, kažnjava zatvorom od jedne do osam godina, uz novčanu kaznu. Ovo je pre svega bitno da bismo mogli da stavimo u kontekst ozbiljnost optužbe koju je iznela Tepić.

 

Postani Prijatelj Talasa

 

Maloletnička prostitucija ne postoji

Da se podvođenje maloletnih osoba smatra trgovinom ljudima za Talas objašnjava Hristina Piskulidis iz organizacije ASTRA.

„Kada su u pitanju odrasle osobe može da se desi da je bilo posredovanja u vršenju prostitucije, ali kada se neko bavi podvođenjem maloletnih lica radi se o trgovini ljudima“, objašnjava Piskulidis.

U javnosti se i često pogrešno upotrebljava izraz maloletnička prostitucija, jer kada se radi o maloletnim osobama pristanak na seksualnu ili drugu vrstu eksploatacije ne menja činjenicu da se radi o trgovini ljudima i da je to krivično delo. U izveštaju Saveta Evrope kao najčešći razlog zbog kojeg bi se neko našao u lancu trgovine ljudima navodi se ekstremno siromaštvo kojem su najčešće izložene žene i deca. Takva svedočenja mogli smo da vidimo u medijima još 2013. godine. Međutim, pokazalo se da to nije jedini motiv, te da su uzroci i nasilje, nezaposlenost, korupcija i stalni pad osnovnih moralnih vrednosti.

„Pored siromaštva često se dešava da su žrtve i osobe koje imaju iskustvo nasilja u prošlosti, bilo ono vršnjačko, porodično ili partnersko. Prema našoj statistici, a i svetskoj, procenat osoba koje imaju tu vrstu iskustva, a završile su u lancu trgovine ljudima je između 70 i 80%“, kaže Hristina Piškulidić.

Dok vlast poziva da sačekamo reagovanje i odgovor nadležnih institucija, sistemska zaštita žrtava maltene i da ne postoji. U takvim slučajevima žrtve su obično prinuđene da se oslanjaju na pritisak i zaštitu javnosti, za šta mnoge nisu spremne. To nam pokazuju i istraživanja UNDP-a, jer se tek 10% žena odluči da prijavi nasilnika. Da rodno zasnovano nasilje ne jenjava potvrđuju i iz organizacije ASTRA i dodaju da su žrtve seksualne eksploatacije sve mlađe, te su u ovim lancima nalaze i deca od nepunih 12 godina.

„Prošle godine je od zvanično 57 identifikovanih žrtava, bilo je 18 devojčica i 6 dečaka koji su bili žrtve seksualne eksploatacije i prinude na vršenje drugih krivičnih dela“, ističe Piskulidis.

 

Pričajmo o posledicama

Događaji kao što su podvođenje ili seksualno zlostavljanje neretko ostavljaju ozbiljne posledice po mentalno zdravlje žrtve, koje se u najgorem slučaju mogu završiti i fatalnim ishodom. Ukoliko uzmemo u obzir da se među žrtvama pored maloletnih osoba nalaze i deca, situacija postaje u toliko ozbiljnija.

„Podvođenje i prisiljavanje dece na prostituciju spada ne samo u seksualno zlostavljanje, već i fizičko i psihičko. Dete menja svoje ponašanje, za njega svet postaje opasno mesto, uplašeno je, nesigurno, zabrinuto, bez poverenja u druge i u sebe. Mogu se javiti i ozbiljni problemi sa mentalnim zdravljem, kao što depresija, agresija itd.“, navodi za Talas profesorka i klinička psihološkinja Jelena Radosavljev Kirćanski ističiću da se žrtve od ovakvih stanja brane uzimanjem droge, alkohola, samopovređivanjem ili pokušajem samoubistva.

 

Šta da učinimo?

Od početka godine slučaj Palma je treći medijski propraćeni događaj koji se odnosi na optužbe za seksualno uznemiravanje žena i devojčica. Iako je ljudima na višim pozicijama moći dostupnije više strategija za zataškavanje ovakvih priča, utisak je da se žene sve češće odlučno mobilišu i donose odluku da stanu na crtu sa nasilnicima.

„Rodna hijerarhija u našoj zemlji pretrpela je tektonski poremećaj – devojčice i žene su poručile da više neće ćutke trpeti muško nasilje i time su potencijalni predatori zastrašeni“, ističe Ivana Jakšić.

Doprinos žena koje su do sada istupile i progovorile o svojim iskustvima je veliki, jer je talas koji su napravile zahvatio i Srbiju van Beograda. Suprotstavljanje konformizmu, rušenje ustaljenih patrijarhalnih normi i pozivanje na odgovornost je prvi korak ka izgradnji jakog, zdravog i demokratskog društva. Ono što mi sigurno možemo da uradimo jeste da pružimo podršku i poverenje žrtvi, ali i da joj damo prostora da o svom iskustvu govori na način koji je najmanje bolan i onda kada proceni da je pravo vreme za to.

„Poruka da nisu same, da nisu krive i da nisu zaslužile, ženama vraća ono što im nasilje oduzima – samopoštovanje koje su izgubile verujući da nisu bile dovoljno mudre, hrabre ili snažne da se nasilju odupru. Neke od njih će prvi put, nekad i nakon više godina ili decenija aktivnog pokušavanja da takva iskustva ostave iza sebe umanjujući im značaj ili gurajući ih u zaborav, primeniti i alternativni i zdraviji način suočavanja i prevladavanja – deljenje svoje priče i/ili prijave počinioca“, zaključuje Ivana Jakšić.

Pročitajte i:

Talas se u svom radu oslanja i na vašu direktnu podršku. Podržite nas za više ekonomskih, političkih i društvenih analiza.