Sutra je 13. april - i?
Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Glasanje na izborima je nesporno omiljena demokratska aktivnost naših građana, te skoro polovina ispitanika smatra da su izbori najdelotvorniji metod stvaranja promena.

 

Da su građani Srbije nepoverljivi prema demokratskim procesima, nije novost. Međutim, istraživanje koje je nedavno sprovela CRTA, pokazuje nam i da su podele u društvu sve dublje, te da građani smatraju da svojim angažovanjem ne mogu da promene mnogo toga.

Za političke teme zainteresovano je tek nešto više od trećine građana (37%), ali bi skoro dve trećine ispitanika izašlo na izbore. Namera za glasanjem značajno se razlikuje u odnosu na neke socio-demografske karakteristike, pa su tako za glasanje najviše zainteresovani građani stariji od 65 godina, oni koji žive u ruralnim mestima, kao i građani kojima su bliske partije na vlasti.

„Najveći deo ispitanika koji su rekli da bi glasali, čine to zbog građanske dužnosti (44%). Drugi najčešći motiv, kod trećine građana, je želja da se glasanjem utiče na politiku koja se sprovodi u Srbiji. Najmanji deo ispitanika kaže da glasa jer žele da daju podršku partiji i lideru (16%)“, ističe Darko Stojilović, istraživač Crte.

Naš sagovornik navodi i to da građani sa najmanje obrazovanja, koji žive van gradova i oni bliži partijama na vlasti u najvećoj meri glasaju na izborima kako bi dali podršku partiji koja im je bliska i lideru te stranke. S druge strane, više obrazovani, oni koji žive u gradovima i oni koji podržavaju opoziciju navode kao glavni motiv to što žele da utiču na politiku u zemlji.

 

Lokalne politike u fokusu

U istraživanju čitamo i to da, bez obzira što su nacionalne teme u fokusu medija, građane najviše interesuju lokalne politike.

„To je i očekivano, jer ti problemi najdirektnije utiču na kvalitet života građana. Ipak, samo trećina ispitanika misli da u njihovom mestu postoji neko ko radi na rešavanju problema. I to najčešće navode – lokalnu samoupravu, zatim političke pokrete, građane koji se sami organizuju kao i pojedince kojih se taj problem lično tiče“, kaže Stojilović.

Sa druge strane, oko dve trećine građana u proteklih godinu dana nije učestvovalo ni u jednoj akciji kako bi rešili neki problem u lokalnoj zajednici. Trećina njih navodi da je razlog za to što ne veruju da se time može nešto postići, a toliko je i onih koji su istakli da nemaju vremena za takav vid angažovanja.

Naravno, iako nam se ovakva statistika čini poražavajućom, moramo imati u vidu da je oko 10% građana u prethodnoj godini samostalno pokrenulo neki vid akcije, a čak duplo više je učestvovalo u inicijativama grupa građana. Neki od primera su obustava gradnje gondole na Kalemegdanu, akcije protiv seče šuma na Fruškoj gori ili izgradnji mini-hidroelektrana na Staroj planini.

„Moguće je da građani svojim udruživanjem nešto promene, ali se čini da je to maksimalno otežano i da ume da bude veoma dug proces, odnosno da je jedini način za postizanje cilja biti uporan po svaku cenu. Ta činjenica je verovatno većim delom odgovorna za to što se građani ne angažuju u većoj meri“, primećuje Stojilović.

 

Postani Prijatelj Talasa

 

Izbori kao najdelotvorniji metod

Glasanje na izborima je nesporno omiljena demokratska aktivnost naših građana, te skoro polovina ispitanika smatra da su izbori najdelotvorniji metod stvaranja promena. Zanimljivo je i to da opoziciono orjentisani građani više vere polažu u neinstitucionalne puteve političkog angažmana, kao što su alarmiranje medija, učestvovanje u protestima ili povezivanje sa organizacijama civilnog društva.

„Važno je istaći da građani koji inkliniraju strankama u vlasti u većoj meri misle da mogu da utiču na promene učlanjenjem u političke partije, nego građani kojima su bliže partije u opoziciji. Ovaj vid uključivanja u demokratski proces je najmanje primamljiv građanima koji ne inkliniraju ni jednoj ni drugoj političkoj strani“, kaže Stojilović.

 

Polarizacija je ključni problem

Izražena polarizacija u našem društvu oslikava se i kroz bliskost građana političkim opcijama, odnosno otuđenosti od njih. Kako je to najvažnija varijabla po kojoj se građani dele, bitan je i podatak da skoro polovina ispitanika pravi otklon od svih političkih opcija.

„Ispitanici koji su bliži vlasti ili opoziciji ne razlikuju se samo u oceni zadovoljstva radom prethodne Vlade ili Skupštine, što je očekivano, već se razlikuju i prema zainteresovanosti za politiku, stavovima o demokratskim institucijama, razlozima zbog kojih izlaze na izbore i po tome u kojim načinima angažovanja vide mogućnost za promenu stvari u državi. Njihovi stavovi su često dijametralno suprotni, pa je smanjivanje razlika između ove dve grupe od velike važnosti kako se one ne bi još više produbile i potpuno onemogućile razgovor“, ističe Stojilović.

Dodatni problem čini to što je čak polovina građana neopredeljena, odnosno ne naginje nijednoj postojećoj partiji.

 

Demokratija na izmaku snage

Konačan zaključak istraživača Crte je da je „demokratija saterana u ćošak i da je na izmaku snage“. Podele u društvu su iz dana u dan sve dublje, pluralizma je sve manje, a institucije su sve disfunkcionalnije. Zbog svega toga Srbija je i u poslednjem izveštaju Fridom Hausa označena kao delimično slobodna zemlja u kojoj se u izbornoj godini menja izborni zakon, gde se tokom protesta beleži neopravdana policijska brutalnost, gde se medijski radnici susreću sa direktnim pretnjama i gde se bilo kakva kritička misao uporno sputava.

Da bi se to promenilo bitno je ojačati lokalna udruženja i uključiti građane u procese donošenja odluka u mestima u kojima žive. Sa druge strane, moramo biti svesni da su ključni akteri za stanje u državi ipak partije na vlasti, koje uporno odbijaju odgovornost za sve lošije ocene demokratije u Srbiji.

 

Pročitajte i: