Konsultantkinja za komunikacije i marketing

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock

Ako su građani letargični i imaju za cilj puko preživljavanje sa motivacijom da “odžive to što imaju”, budućnost nije svetla za one koji ostaju u društvu takvog mentaliteta.

 

Ne može svako da bude preduzetnik, ali svi mogu da usvoje bar deo preduzetničke upornosti da se izbore za svoje ciljeve. Razvijenost jednog društva se meri ekonomskim parametrima, a preduzimljivost građana je predispozicija za potencijal njegovog razvoja. Ako su građani letargični i imaju za cilj puko preživljavanje sa motivacijom da “odžive to što imaju”, budućnost nije svetla za one koji ostaju u društvu takvog mentaliteta. O letagiji su mnogi pisali, a moja generacija je samo jedna od onih koje krive komunizam za sva zla koja su nas snašla u novijoj istoriji Srbije, te tako i za opštu pasivnost građanstva, ako ga danas tako možemo i zvati. 

Rečenica jedne preduzetnice mi danima odzvanja u glavi: “Kao osnivač, moraš biti okej sa time da kreneš iz početka”. Pisala sam o tome da svako sanja da bude svoj gazda, iako malo njih zna koliko je truda, rada, stresa i rizika iza osnivanja i vođenja jedne kompanije u Srbiji. U tehnološkom sektoru, svaki drugi programer sanja da jednog dana postane preduzetnik, da mu se ukaže na javi ili u snu upravo ta ideja koja će rešiti neki od aktuelnih problema, a njega lansirati u uspešne preduzetničke vode. Ako se ideja ne ukaže, šta onda? 

 

Dodatno, beneficije rada u IT kompanijama su toliko lukrativne da ne podstiču delatnike na osnivanje sopstvenih kompanija, već ih čine inertnijim. Kancelarije su pre pandemije imale sve što je moglo da zatreba njihovim zaposlenima, prostor za odmor, teretanu, sobu za igru i kantinu, i zašto bi bilo ko poželeo više od toga, osim ako nema taj poriv da se ostvari kroz pokretanje preduzetničkog biznisa. 

Ostavimo po strani za trenutak ambiciozne preduzetnike i udobne živote delatnika u tech industriji i vratimo se na početnu rečenicu: “Kao osnivač, moraš biti okej sa time da kreneš iz početka”. Ako bismo želeli da je promenimo i započnemo sa: “Kao građanin, moraš biti okej sa time da…” kako bismo je završili?  

 

Kao građanin, moraš biti okej sa time da se ništa neće promeniti ako ćutiš 

U biznisu je zona komfora stanje iz kog želite da izađete, a u našem društvu bi paralela zoni komfora bila letargija u kojoj doduše, nije tako udobno. Lakoća ostajanja u neugodnoj internosti se najlakše pravda nemogućnošću za promene, uglavnom zbog presudnog uticaja stranih faktora ili komunističnog nasleđa i korupcije za koju se smatra da je sada toliko narasla da ju je nemoguće nadići. 

U budućnost možemo zakoračiti beznadežno ovom logikom, a sigurna sam da nismo svi spremni da odustanemo. Stoga, prva lekcija je da treba da naučimo da iskažemo svoje mišljenje pravovremeno i za dobrobit zajednice u kojoj živimo, ćutanje nije opcija. Ovde govorim o malim, lokalnim zajednicama, o porodici gde se uče prvi koraci, o susretu u prodavnici, na pijaci… 

Kada prestanemo da ćutimo, videćemo koliko oko nas ima istomišljenika, ali i onih iz suprotnog tabora i lako ćemo naći inspiraciju da nastavimo dalje. Što je veći otpor, znate da ste na pravom putu, ostalo je samo da raskrčite šumu i utabate put za one koji dolaze. 

Ipak, ako ste spremni da novim generacijama odreknete mogućnost za promene, nastavite da ćutite. 

 

Kao građanin, moraš biti okej sa time da nije sve okej 

Još jedna od logika preduzetničkog razmišljanja je i ono kritičko, propitujuće. Ništa nije dato, ništa nije kao što deluje da jeste i ni u šta sa sigurnošću ne možemo da verujemo, kada govorimo o fenomenima današnjeg savremenog društva. I ključno, preduzetnici uvek gledaju u budućnost, kažu da uvek može bolje bez obzira na to kako je danas. 

Ukoliko ste se oprobali u tome da ne ćutite, sigurno ste se već susreli sa onima koji govore: “Imate previsoka očekivanja, ranije je bilo mnogo gore, treba svi da budemo zadovoljni što je situacija sada bar za nijansu bolja”. Porazno je što je grupa sklonija da se prikloni upravo tom internom stavu “ne treba ništa menjati”, jer rizikujemo da izgubimo i taj maleni boljitak. 

Sada izazov postaje još veći, te se preduzetnik u vama tek zahuktava i shvata “da nije sve okej” i da postoji puno stvari koje treba reći i popraviti. Pustite ga da se igra!

 

Kao građanin, moraš biti okej sa time da se građaninom postaje

Ne rađate se kao građani, to je status koji vam može pripasti, a koga se dobrovoljno odričete – ćutanjem. Pustite preduzetnika da govori. 

Biti građanin znači uživati slobodu da govorite, kritikujete i hvalite, vođeni opštim interesom. Pustite preduzetnika da dela. 

Pasivnost i letargija su kao saučesništvo, nemate opravdanje. Zato, naoštrite svoja pera i oslobodite um i krenite u borbu za društvo u kom živite i u kom će živeti vaša deca.

Pročitajte i: 

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.