Foto: iStock
Potencijal koji imaju kriptovalute da izmene tržište novca i kapitala prepoznale su i državne vlasti širom sveta.
Kriptovalute – zamišljene i kreirane su kao savršeni decentralizovani novac koji ne podleže kontroli nijedne države, već isključivo svojih vlasnika, a uz to i garantuje anonimnost tih vlasnika. Upravo kao takve uspele su da steknu popularnost, sve veći broj korisnika i, što je možda i još važnije za ovu priču, veliki obrt novca.
Potencijal koji imaju kriptovalute da izmene tržište novca i kapitala prepoznale su i državne vlasti širom sveta, pa dok neke pokušavaju da ih zauzdaju i usmere zakonskim rešenjima, one druge države su otišle korak dalje i rešile da prave svoje kriptovalute.
Države koje imaju nacionalne kriptovalute
Ekvador, Kina, Senegal, Singapur i Tunis su zemlje koje su među prvima pokrenule svoje kriptovalute.
Na kreiranju državnih kriptovaluta još rade i Japan, Palestina, Rusija, a među retkim evropskim zemljama koje žele da naprave svoje tokene su Estonija i Švedska.
Članice evrozone nemaju pravo da pokušaju da se upuste u ovaj poduhvat jer sporazumi o korišćenju evra kao jedine valute to ne dozvoljavaju.
Ipak, i one države koje nemaju nameru da prave digitalni novac, krenule su da postavljaju regulativne okvire za legalno plaćanje, posedovanje i trgovinu kriptovalutama. Evropska unija još uvek nema jedinstvenu pravu regulativu za digitalne valute, a Srbija je u ovoj oblasti jedna od prvih država u Evropi koja je usvojila Zakon o digitalnoj imovini, čija primena treba da počne krajem juna ove godine.
Put kojim je Srbija krenula, a stručnjaci za ovu oblast ocenili su zakonsko rešenje kao dobro za kripto tržište, zapravo bi mogao biti i najumerenije rešenje za problem neizvesnosti u vezi sa kriptovalutama – s obzirom da bez ikakvih zakona dolazite u situaciju da ne možete da dokažete poreklo i tokove novca ni pravo vlasništva nad tokenima. Legalizovanje kriptovaluta dovoljno je da se njima bezbedno trguje a da se sa druge strane ne naruše principi deregulacije na kojima počivaju bitkoin, etereum i drugi.
Ti principi umnogome su narušeni načinom na koji se kriptovalute postavljaju u Ekvadoru, Kini ili kako su zamišljeni u Rusiji.
Zabranama do preuzimanja tržišta
Ekvador je zemlja koja je prva lansirala nacionalnu kriptovalutu 2015. godine a tada je ujedno i vlada ove zemlje zabranila upotrebu bitkoina i drugih digitalnih valuta. Ovakav vid zabrane, ne samo što je ograničenje za građane, već je mnogima od njih moglo pričiniti materijalnu štetu. Na primer, ako je jedan Ekvadorac posedovao 10 bitkoina 2015. godine, kada su vredeli ukupno tek 2000 dolara, on bi mogao da ih proda za 550.000 dolara da ih je sačuvao do danas. Ipak, zbog odluke svoje vlade, on nije mogao na legalan način da zadrži ove bitkoine i da zaradi na njihovoj vrednosti.
Poznata po zabranama ove ali i svih drugih vrsta, jeste i Narodna republika Kina, koja je proterala sve slobodne i deregulisane kriptovalute sa tržišta, na sličan način kako je banovala zapadne društvene mreže ili proteruje političke neistomišljenike, samo da bi napravila digitalnu valutu pod državnom kontrolom. Digitalni juan mogao bi potpuno da istisne i zameni papirni novac u Kini već u narednih nekoliko godina, posebno zato što je u Kini veoma razvijeno tržište onlajn trgovine koje će biti predvodnik prelaska sa klasičnog na digitalni novac. Kompanije kao što su Alibaba ili J.D. počele su da uvode plaćanja digitalnim juanom krajem prošle godine. Ono što je glavna razlika između digitalnog juana i bitkoina, recimo, jeste što je nacionalna kriptovaluta centralizovana – njenu vrednost, oscilacije kursa i inflaciju može da kontroliše Centralna banka Kine, a korisnici nisu anonimni, njihovi identiteti su poznati kako bi moglo da se prati kuda novac ide.
Formiranju nacionalne virtualne valute prethodila je odluka Kine da zabrani trgovinu kriptovalutama i njihovo plasiranje na berze 2017. godine. Do tada je 90% svetskog prometa bitkoinom dolazilo upravo iz Kine, a onda se samo desio „shutdown“. Jedno od glavnih obrazloženja za ovo je bilo da će se tako sprečiti prevare i ostali bezbednosni rizici. Ubrzo je postalo jasno i očigledno da su namere vlasti bile da pokrenu državne projekte u oblasti blokčejn tehnologije kao i nacionalnu valutu, što se i obistinilo.
Rusija je do sada ograničavala promet digitalnih valuta na različite načine i govorilo se o nametanju potpune zabrane upotrebe ali se za sada stalo na zabrani upotrebe za kupovinu dobara i usluga kao i ograničenju da državni zvaničnici nemaju pravo da poseduju kriptovalute.
Početkom ove godine i indijska vlada predložila je zakon koji bi zabranio bitkoin, etereum, ripl i sve druge decentralizirane kriptovalute. Ovaj zakon bi omogućio i uvođenje nacionalne kriptovalute koju bi izdavala nacionalna banka Indije.
Švedski model
Ako je već neizbežan prelazak celog sveta na digitalne valute u narednim decenijama, onda je svakako bolje da se to dešava po švedskom modelu, a ne prethodno pomenutim.
E-kruna je digitalna valuta na kojoj rade vlasti u Švedskoj i prema dosadašnjim najavama, završetak kompletne studije o prelasku sa klasične na digitalnu valutu očekuje se u novembru 2022. godine. Šveđani sa ovim postupkom ubrzavaju od kada je počela pandemija jer je primetan značajan pad upotrebe papirnog novca, a kada se već većina plaćanja obavlja elektronski, zašto to ne bi bilo u digitalnoj valuti koja koristi tehnologije koje omogućavaju jednostavnije i bezbednije transakcije, kao što je kriptografija. Ipak, ni ovde se ne žuri više nego što procedure dozvoljavaju i od švedskih vlasti konstantno stižu uveravanja da se ispituju svi aspekti tako velike i izazovne promene kao što bi bio potpuni prelazak na digitalne valute. Posebno je važno da se utvrdi da će svi građani moći da imaju pristup ovim valutama.
Švedski model dokazuje i da se sve ovo može raditi bez zabrana za decentralizovane kriptovalute. Švedska nije uvela nikakva ograničenja u smislu trgovine i plaćanja bitkoinima, eterom i drugim digitalnim valutama.
Umesto borbe za novac i kontrolu
Ukupni obim prometa kriptovalutama na svetskim berzama u jednom danu iznosi oko 300 milijardi dolara u proseku za poslednjih mesec dana, prema podacima Tradingview.com. Vrednost tržišta kriptovaluta na svetskom nivou procenjuje se na 1,8 hiljada milijardi dolara. Kako bi se bolje razumele ove brojke, dovoljno je reći da dnevni obrt kriptovaluta iznosi približno koliko godišnji BDP jedne Danske u 2020. godini (ili kao šest BDP-a Srbije), dok se za vrednost ovog tržišta može kupiti, na primer, cela industrija elektroprivrede u Sjedinjenim Američkim Državama.
Promet kriptovaluta na svetskim berzama u poslednjih sedam meseci. Izvor: Tradingview.com; pristupljeno 11. 3. 2020.
Sa ciframa u ovom kontekstu, jasnije je zašto su se i vlade različitih zemalja namerile da osvoje tržište digitalnih valuta.
Većina vlada će kao najveću prednost prelaska na digitalni novac isticati to što je mnogo jednostavnije prebacivanje novca u inostranstvo i prekogranična plaćanja, koja su zbog dosadašnjih regulativa često bila veoma skupa i praćenja komplikovanim procedurama provere. Ovo je prednost i za korisnike, u odnosu na dosadašnje načine za prenos tradicionalnog novca. Pitanje koje ipak izaziva podozrenje prema namerama države jeste zašto je bilo potrebno da se pojavi jedna decentralizovana valuta koju korisnici biraju zbog jednostavnijih i jeftinijih prekograničnih transakcija, kako bi vlade shvatila da treba da olakšaju ovakve procedure svojim građanima? Tek konkurencija u vidu digitalnog novca ih je naterala na ovaj korak koji je svima u interesu.
Osim toga, naglašavaju se i bezbednosni rizici koji idu uz valute bez regulatora, koje su još i anonimne, pa države često pravdaju zabrane vezama između kriptovaluta i finansiranja terorizma i drugih nelegalnih aktivnosti. Zabrane zapravo ne doprinose tome, samo guraju one koji i dalje žele da se bave bitkoinom, eterom i drugim „nedržavnim“ valutama u potpuno crnu zonu poslovanja.
A kada je neka zabrana potpuno iskorenila upotrebu bilo čega? Samo je sprečila i korisnike i nadležne organe da imaju uvida u ove tokove novca i bilo kakvu pravnu zaštitu.
Zato je stvaranje pravnog okvira za upotrebu digitalnih valuta jedno od najprihvatljivijih srednjih rešenja između potpune anarhije – valute koja počiva na tehnološkim prinicipima deregulacije, i sa druge strane potpune zabrane nečega što nam je novo, nepoznato, van kontrole, samo da bismo to zamenili sa tehnički istim rešenjem koje možemo da kontrolišemo.
Države, dakle, priznaju da su digitalne valute budućnost, a borba se vodi za kontrolu nad njima.
Ipak, umesto da se fokusiraju na tu želju za kontrolom, vlade bi za početak mogle da rade na zakonskim rešenjima, ali i mogućnostima za primenu blokčejn tehnologije za čuvanje podataka kojima države raspolažu jer bi to moglo da poveća transparentnost i poverenje građana u javnu upravu. Onda bi možda građani imali dovoljno poverenja i u državni novac i nacionalne kriptovalute.