Foto: iStock
Kako ćemo da stvaramo okruženje u kom će inovacije moći da nastaju, ako ne radimo na razvijanju kulture mentorstva?
Često se busamo u grudi govoreći da su mladi ljudi iz Srbije izuzetno talentovani. Hvalimo se i da imamo “teške škole” te da je našoj deci uspeh zagarantovan svuda u inostranstvu. U novije vreme smo čuli da se veliki broj školovanih srpskih medicinara seli u Nemačku, a u cilju podsticanja odliva mozgova, Nacionalna služba za zapošljavanje je organizovala i besplatan kurs nemačkog jezika. “Školuju se besplatno u Srbiji, a onda svoje znanje primenjuju u inostranstvu” je još jedan od narativa koji anesteziraju i polarizuju umesto da nas motivišu na akciju. Zar nismo i ranije tokom istorije slali mlade na školovanje u Beč, London, Pariz, Berlin?
Većina sistema koji danas funkcionišu u Srbiji su nasleđeni iz perioda zajedničke jugoslovenske države. Sistem obrazovanja, najvažniji od svih sistema za ekonomiju znanja, je glomazan i težak, a njegova reforma bi značila decenije promena i modernizacije, za šta nije moguće adekvatno isplanirati resurse. Umesto dugogodišnjih i složenih procesa, zemljama u razvoju poput naše je potrebna prečica, jer smo priliku za postepeni razvoj odavno propustili.
Kakav god bio naš aktuelni obrazovni sistem, i koliko god spremni ili nespremni naši diplomci bili kada se otisnu u profesionalne vode, postoje prakse deljenja znanja i razvijanja leadership tehnika koje im mogu pomoći da ostvare svoje pune radne i obrazovne kapacitete.
Zašto je građenje kulture mentorstva važno?
Kultura mentorstva počiva na spremnosti i otvorenosti za deljenje znanja. Mentor nije isto što i profesor, iako se u našem jeziku ove dve uloge izjednačavaju. Mentor može biti i neko ko ne zna da prenese znanje, dok je ta kvalifikacija ključna za profesorsko zanimanje.
Mentor može da vam prenese određena učenja, zakonitosti i savete iz oblasti koja vas interesuje, a znanja koja deli sa vama su iskustvena. Mentorstvo uglavnom podrazumeva senioritet i hijerarhijski tip odnosa, posebno ako se radi o višim stepenima obrazovanja, međutim kada govorimo o kulturi mentorstva, ne fokusiramo se na domenski specifične oblasti, već na deljenje znanja i iskustava koje ovaj odnos implicira.
Ekonomija znanja podrazumeva mogućnost kreiranja, modifikacije, transfera i upotrebe znanja, a bazira se na vođstvu, sposobnosti za inovacije kao i na raspoloživim resursima, finansijskim, tehnološkim i ljudskim. Kako ćemo da stvaramo okruženje u kom će inovacije moći da nastaju, ako ne radimo na razvijanju kulture mentorstva?
Mentorstvo i odmerenost idu ruku pod ruku
Mentori nisu oni koji svakoga dana pročitaju po jednu knjigu i misle da su najobrazovaniji i najinteligentniji, te da svi treba da ih slušaju. Naprotiv, to su profesionalci koji su dovoljno odmereni da svoje znanje ne nameću, već da ga diskretno dele onoliko koliko je neko pokazao interesovanje za isto.
Mentor možete da budete na ulici, u gradskom prevozu i u kafani. Potrebno je da budete dovoljno otvoreni da ono što znate podelite bez zadrške, ali ne sa bilo kime! Vaše iskustvo neće biti svakome dragoceno, ali kada pronađete slušaoce, pažljivo sa njima, oni će vaše znanje uvezati sa svojim i napraviti sopstveni amalgam.
U poslovnom kontekstu, prenoseći dalje ono što smatrate važnim će omogućiti da vaša struka napreduje, dok će vaša profesionalna načela ostati utkana u načelima vaših kolega ili sledbenika.
Mentor i učenik su uvek na istoj polaznoj tački
Nije važno koliko ste stariji ili koliko godina iskustva više imate u karijeri, hijerarhija nije i ne treba da bude ključna kada govorimo o kulturi mentorstva i njenom značaju u kreiranju okruženja za inovacije. Kao i u komunikacionim procesima uvek krećete sa istog nivoa – preko puta vas je čovek, ego ostavite kod kuće. Kroz analizu sopstvenog razvojnog puta, zapitajte se kako bi on izgledao da ste imali nekoga ko bi vam pomagao pri navigaciji ili jednostavnom deljenju tog iskustva i dokle biste mogli da stignete.
Okruženje koje stvaramo i kao mentori i kao učenici predstavlja zajedničko polje delovanja za buduće generacije, a ako tražimo prečice zbog propuštenih razvojnih prilika, onda je kreiranje klime za inovacije kroz razvijanje kulture mentorstva jedini put koji nam preostaje.
Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.