Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Stvar je prilično prozaična: smanjenje prihoda od PDV-a naplaćenog u zemlji nije posledica rasta sive ekonomije, laganja statistikom ili uništenja domaće privrede, već prvenstveno računovodstva.

 

Dok ukupni poreski prihodi od naplate poreza na dodatu vrednost (PDV) rastu, suma PDV-a naplaćena od proizvoda u zemlji već gotovo jednu deceniju stagnira ili opada.

Kako se ovo može pomiriti sa podacima koji govore da bruto domaći proizvod (BDP) raste, što bi trebalo da znači da raste i proizvodnja u zemlji?

Porez na dodatu vrednost jedan je od najizdašnijih javnih prihoda: gotovo svaki četvrti dinar koji država prihoduje dolazi od PDV-a. Udeo prihoda u republičkom budžetu još je veći, i u 2019. je iznosio oko 45%.

Porez na dodatu vrednost se na uvoznu robu naplaćuje prilikom uvoza, na granici prilikom carinjenja. Na robu proizvedenu u zemlji, porez se naplaćuje prilikom njene prodaju kupcu (bilo da je to krajnji kupac, bilo da je samo naredni u lancu proizvodnje). Tako se vodi i evidencija o primljenim prihodima: da li je PDV naplaćen na robu iz uvoza ili na robu proizvedenu u zemlji.

 

Raste prihod iz uvoza, ali manji od robe u zemlji

Prihodi od PDV-a značajno rastu tokom prethodne decenije, da bi 2019. godine dostigli gotovo 550 milijardi dinara. Međutim, upadljiv je trend rasta prihoda od PDV-a na robu iz uvoza, a pad prihoda na PDV naplaćen na robu proizvedenu u zemlji.

Prihodi od PDV-a 2008-2019, u milijardama dinara. Izvor: Ministarstvo finansija

 

Ovaj trend još je vidljiviji kada pogledamo udeo PDV naplaćenog u zemlji u ukupnim prihodima od PDV-a.Dok je domaći PDV imo udeo od preko 40% u ukupnim prihodima od PDV-a tokom 2009. godine, taj udeo se nakon jedne decenije smanjo na ispod 13%.

Udeo različitih vidova PDV-a u ukupnim prihodima od PDV-a. Izvor: Ministarstvo finansija

 

Kako je ovo moguće, imajući u vidu podatke o rastu ekonomije? Ako imamo privredni rast (što se vidi po kretanju BDP-a),  on se bazira na povećanju proizvodnje, a sa njom bi onda trebalo da rastu i prihodi od naplaćenog PDV-a. Ukupni prihodi od PDV-a rastu – u skladu sa ovim očekivanjem – ali njegova struktura nam govori nešto drugo, pošto ne rastu prihodi od domaće proizvodnje već samo od uvoza.

 

Siva ekonomija ili loša statistika?

Da li ovo znači da raste siva ekonomija, koja je u Srbiji već jako visoka (za 2013. je izmerena u nivou od oko 30% BDP-a)? Rast sive ekonomije u potrošnji bi svakako trebalo da smanji prihode od PDV-a naplaćenog u zemlji, time što deo prometa ostaje izvan evidencije preko fiskalne kase. Međutim, neki podaci (na primer, PDV jaz: razlika između naplaćenog PDV-a i projektovanog prihoda od PDV na osnovu podataka o potrošnji) ukazuju na to da se siva ekonomija malo smanjila nakon 2014.

Onda možda nešto nije u redu sa zvaničnim ekonomskim podacima? Naša zvanična statistika ima sijaset problema. što se videlo u nepouzdanosti podataka o tržištu rada u prethodnim godinama koji se nisu podudarali sa podacima o ostvarenom ekonomskom rastu – ovo je izazvalo i javnu raspravu između Zavoda sa statistiku sa jedne, i Fiskalnog saveta, sa druge strane. Ali ovolika razlika u podacima između privrednog rasta i prikupljenog domaćeg PDV-a jednostavno je prevelika da ne postane široko primećena.

Međutim, stvar je prilično prozaična: smanjenje prihoda od PDV-a naplaćenog u zemlji nije posledica rasta sive ekonomije, laganja statistikom ili uništenja domaće privrede, već prvenstveno računovodstva.

 

Podrži Talas

Podrži Talas

 

Gde „nestaje“ deo novca?

Kao što smo naveli, prilikom uvoza robe PDV-a se plaća prilikom carinjenja. Ali nije sva ova roba namenjena konačnoj potrošnji u zemlji – dobar deo robe ulazi dalje u lanac proizvodnje, pa se onda ti novi proizvodi izvoze dalje.

Tako na primer, Fijat u Kragujevcu uvozi automobilske delove koje potom sklapa u konačni proizvod (auto Fiat 500l) koji onda izvozi u inostranstvo. Pošto se PDV plaća po destinaciji, to jest u zemlji gde se ta roba koristi, proizvođači imaju pravo povraćaja na prethodno plaćeni PDV za svu robu koju izvezu. Kada Poreska uprava vrši povraćaj ovog novca, ona to radi sa računa razdela prihoda od naplate PDV-a na domaću robu.

Na primer, ako je neko preduzeće uvezlo robu određene vrednosti i tom prilikom platilo 100 dinara PDV-a; a potom dalje obradilo te sirovine i izvezlo gotove proizvode po većoj ceni i tada platilo 150 dinara PDV-a, ono će kasnije tražiti povraćaj za tu robu u iznosu od datih 150 dinara. Pošto će im se ova sredstva isplatiti sa razdela PDV-a naplaćenog u zemlji, deluje kao da se ukupan PDV naplaćen u zemlji smanjuje.

O ovome govore i podaci o rastu trgovinske razmene Srbije sa inostranstvom. Tokom zadnje decenije značajno su porasli kako uvoz sa 18,3 na 28 milijardi evra, tako i izvoz, sa 9,6 na 23,3 milijarde. Srbija kao mala i otvorena privreda nema mogućnosti da konkurentno proizvodi veliki broj proizvoda za izvoz isključivo od domaćih sirovina – veliki deo inputa u proizvodnji silom prilika mora da dođe iz izvoza. Tako da je rast izvoza praćen i rastom uvoza, i eto tu nastaje računovodstveni poremećaj usled čega deluje da se prihodi od domaćeg PDV-a smanjuju.

 

Međunarodna trgovinska razmena Srbije, u milionima evra. Izvor: RZS

 

Pročitajte i: