Foto: iStock
Koliko god ideja da bi Kina zaista mogla da nacionalizuje kompaniju kao što je Alibaba, deluje nestvarno i daleko, ne bi bilo zgoreg zamisliti se nad namerama Kine u pravcu jače regulacije tržišta.
Pretnja da će jedna od najvećih i najuspešnijih kineskih kompanija Ant grupa povezana sa poznatijom kompanijom Alibaba, biti nacionalizovana od strane Narodne republike Kine još uvek provejava tržištem nakon sukoba miljardera Džeka Ma sa kineskim vlastima.
Ukoliko bi došlo do nacionalizacije o kojoj se spekuliše, to bi bio najveći direktni udar na slobodno tržište koje je Komunistička partija Kine izvela u poslednjih nekoliko decenija.
Ko je Džek Ma i zašto smeta kineskim vlastima?
Kineski milijarder Džek Ma krajem januara izašao je u javnost posle tromesečnog ćutanja i medijske izolacije u koju se, izgleda svojevoljno, povukao nakon što su vlasti njegove zemlje otvoreno stale na put širenju kompanije čiji je vlasnik.
Džek Ma je treći najbogatiji čovek u Kini, 20. na svetu po Forbsovoj listi a svoje bogatstvo izgradio je u najvećoj meri na imperiji Ant grupe koja je po vlasničkoj strukturi povezana sa svetski poznatim kompanija za trgovinu Alibaba i Aliekspres. U vlasništvu Ant grupe je i kompanija „Alipay“ koja je najveći provajder finansijskih transakcija u Kini – plaćanja više od milijardu stanovnika vrše se preko njih – uporošćeno rečeno, sav novac između banaka i korisnika putuje preko žice Aliplay-a. U ovome se nazire i deo razloga zašto Kina želi da ima ovu kompaniju pod svojom kontrolom.
Sukob između privatne Ant grupe i kineskih vlasti zaoštrio se krajem prošle godine kada je Ant grupa najavila prvo emitovanje svojih deonica na berzi u vrednosti od 34.4 milijarde dolara što bi bio najveći i najvredniji izlazak neke kompanije na berze u Šangaju i Hong Kongu ikada zabeležen.
Ipak, regulatori u Kini zaustavili su inicijalnu javnu ponudu Ant grupe i počeli da preispituju poslovanje kompanije po nalogu predsednika Kine Si Đinpinga lično, razljućenog zbog jednog govora u kome je tehnološki mogul Ma kritikovao način na koji Kina reguliše tržište.
A kako je Kina do sada regulisala poslovanje
Kina je krajem prošle godine završila sa petogodišnjim planom za razvoj ekomonije (koji se donose po uzoru na sovjetske petoletke), i sada je čeka novi ciklus razvoja. Do sada su ovi planovi od Kine stvorili zemlju sa najvećim ekonomskim rastom na svetu i ekonomijom koja je mešavina socijalističke i tržišno orjentisane, koliko god to nespojivo zvučalo. Kina je uspevala da stvori prostor za neke od globalno najuspešnijih privatnih i konkurentnih kompanija (kakva je i Ant group) iako postoje mehanizmi državne regulacije kao i kompanije u državnom vlasništvu. To znači da je poslovanje slobodno dokle god se odvija pod strogim i detaljnim pravilima Državne uprave za regulaciju tržišta što znači da su ove smernice, oblikovane od strane države i partije, do sada kreirale poslovni ambijent. One su očigledno i zgodan mehanizam pritiska na sve aktere koji ne poštuju i ne rade u skladu sa državnim petogodišnjim planom. I bilo kojim drugim planom regulatora.
Sledeći petogodišnji plan – od 2021. do 2025. godine predviđa da će na međunardnom nivou doći do velikih promena te se zbog toga planira da se kineska ekonomija više okreće unutrašnjem tržištu i razvija domaću ekonomiju, što ćemo detaljnije razjasniti ispod.
Akcenat na spoljnoj trgovini do sada je bio najveći u oblasti e-trgovine. Već osam godina zaredom Kina je najveće tržište onlajn maloprodaje na svetu, dok je onlajn prodaja na malo činila 24,9 odsto ukupnog obima maloprodaje u zemlji prošle godine uz rast od 14,8 odsto u odnosu na prethodnu godinu.
Slobodno e-tržište u državi neslobode
Opšte je poznato dokle doseže državna regulacija interneta i onlajn platformi u Kini te da kineskim korsnicima nisu dostupni mnogi zapadni servisi – od potpune zabrane Fejsbuka do ograničenja pristupa servisima Amazona. Poznato je i da sve što postoji na Zapadu, Kina može da „iskopira“ i proizvede u neuporedivo većim količinama. Tako je nastao kineski pandan Amazonu – Alibaba, pod čijim se okriljem razvio i Aliekspres, u vlasništvu i pod kontrolom Džeka Ma. Ove kompanije za e-trgovinu postale su globalni giganti, njihovim akcijama se uveliko trguje na globalnim berzama te im kineske vlasti ne mogu mnogo, ali ipak su poslali revizore i inspekcije u prostorije Alibabe.
Sporne su druge kompanije koje su se razvile pod okriljem Alibabe, kasnije prerasle u Ant grupu koja je takođe postala gigant ali u najvećoj meri na kineskom tržištu. Osim pomenutog servisa za finansijske transakcije, u vlasništvu Ant grupe je i najveći investicioni fond u Kini kome je svoj novac poverila oko trećina stanovnika ove države.
Ant grupa je u ovim oblastima potpuno dominantna na kineskom tržištu pa su kineske vlasti počele da ih optužuju za monopol, govore o antimonopolskim zakonima protiv „big-tech“ kompanija koje posluju u njihovoj zemlji ali i mnogo šire od nje, i sve u svemu, smišljaju kako da ograniče uspeh onih koji svakog trenutka mogu da se otrgnu kontroli Partije.
Sama Narodna banka Kine ukazala je da je za njih najproblematičnije poslovanje servisa za plaćanje sa kojim mora tesno da sarađuje. Oni su svoju želju za kontrolom ovog servisa obukli u izjavu da žele da spreče finansijske rizike u oblasti plaćanja.
Anti-trust zakoni i cirkularna ekonomija – jačanje protekcionizma
Spekulacije o mogućoj nacionalizaciji, kako Ant grupe i Alibabe, tako i drugih velikih tehnoloških kompanija koje Kina pokušava da kontroliše, dolaze usled dve aktuelnosti u ekonomskoj politici koje Kina sprovodi.
Prva se tiče pomenutog „antitrust“ zakona kojima pokušava da smanji uticaj velikih tehnoloških kompanija. Antimonopolski zakon nije novina u Kini, on postoji i reguliše tržište od 2008. godine. Ipak, sa jačanjem tehnoloških kompanija, kineske vlasti su procenile da bi ove zakone trebalo pooštriti i usmeriti tako da onemogućuvaju predominaciju giganata u jednoj oblasti. Ovo bi najviše koristilo samoj državi Kini i kompanijama u njenom vlasništvu koje ne uspevaju da se izdignu iznad konkurentnih privatnih kompanija po postojećim pravilima. U primeru Ant grupe, to znači da Kina želi da država, a ne privatnik, ima kontrolu nad tokovima novca i servisima koje koristi milijardu njihovih građana.
Krajem prošle godine kineske vlasti donose i Smernice za primenu antimonopolskog zakona na onlajn tržištu koji će nametnuti veća ograničenja za funkcionisanje upravo ovih najvećih kompanija.
Drugo je aktuelni plan cirkularne ekonomije baziran na domaćoj tražnji koje su kineske vlasti najavile u oktobru prošle godine kao novi, izmenjeni pravac ekonomske politike. Kina će se udaljavati od modela ekonomije zasnovanog na izvozu koji je do sada podsticao ubrzani rast, predviđa ovaj plan koji je izneo Si Đinping. Pojedini analitičari tumače da će se zbog ovog plana od kineskih vlasti očekivati da donesu i određene izmene u dosadašnjem sistemu vlasništva nad imovinom, i to u pravcu nacionalizacije većih kompanija.
Ako gledamo političku motivaciju ovakvih poteza može se zaključiti da je ideja o nacionalizaciji došla usled straha KKP od narastajuće moći koju bogatstvo pruža tehnološkim gigantima. Posebno kada su neki od njih već koristili svoju moć da zaobiđu strogi diktat partije, kao što je Džek Ma činio kada je obezbedio studentima u Kini da zaobiđu „veliki kineski zaštitni zid“ na internetu i pristupe aplikacijama i servisima sa Zapada. Dodatno ulje na vatru ovakim političkim potezima Kine moglo je da dolije i globalno zaoštravanje odnosa između ove zemlje i Amerike, a time moglo bi se reći i ostatka zapadnog sveta.
Nacionalizacija u Kini, globalizacija problema
Koliko god ideja da bi Kina zaista mogla da nacionalizuje kompaniju kao što je Alibaba, deluje nastvarno i daleko, ili samo kao još jedno odmeravanje političke i ekonomske moći u kome će se postići konsenzus pre ili kasnije, ne bi bilo zgoreg zamisliti se nad namerama Kine u pravcu jače regulacije tržišta. U zemlji koja odiše neslobodom, makar su se u nekim sferama osećale čari ekonomskih sloboda što je pokretalo razvoj, kako Kine i Azije, tako i drugih delova sveta, a posebno tehnološkog sektora u kome su inovacije neodvojive od konkurencije. Bez te konkurentnosti, sa Kinom kao regulatorom i kreatorom svih politika, koja određuje tempo i dinamiku razvoja, ali i način na koji će kompanije u državnom vlasništvu funkcionisati na globalnom tržištu, mogle bi da nas očekuju ozbiljne posledice koje mogu da dosegnu do onih najmanjih biznisa zasnovanih, recimo, na preprodaji robe sa Aliekspresa.