Foto: iStock
Kako bi zaista iskoristili krizu (“kriza je šansa” nije samo obična floskula), moguće je izvesti nekoliko dobrih reformskih poteza, koji će se svakako diktirati od predstavnika međunarodne zajednice, prije svega MMF-a.
2020. godina bila je veoma izazovna za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Prije svega u kontekstu postojeće Covid-19 krize, koja je razotkrila sve strukturne nedostatke zemlje, ali i ostavila strašne ekonomske posljedice. Pad ekonomije od 6.5%, preko 30.000 nezaposlenih, pad izvoza, izostanak podrške dijaspore i opšti pad svih drugih parametara bitnih za ekonomiju, posljedično i život građana. Ovo je bila i izborna godina, što obično prati visok stepen političke nestabilnosti, te budžetske potrošnje u svrhu dobivanja glasova. Covid-19 nije usporio građevinske radove lokalnih (grado)načelnika sa ciljem kupovine naklonosti birača. Posebno je interesantno značajnije prisustvo međunarodnog faktora ili moguće samo malo veća eksponiranost istog krajem ove godine. Afera u vezi ukrajinskih ikona je odličan primjer navedenog, što je skupo koštalo člana predsjedništva BiH, gospodina Milorada Dodika. U narednoj godini ćemo vidjeti da li ovo znači Dodikov politički pad, kako najavljuju pojedinci.
Godina naplate starih problema
Svi problemi prethodne godine će doći na naplatu u 2021. godini. Najveći izazovi u 2021. godini su ekonomske prirode, što nije ništa neobično za BiH. Prvi kvartal ne nudi nadu, niti optimizam i to iz više razloga. Tradicionalno ovo je period godine kada se ekonomski život uspori, odnosno kada je nizak stepen ekonomske aktivnosti, naročito u uslužnom sektoru. Vidjeli smo da klasični instrumenti potrošačkog optimizma, poput novogodišnjih praznika, jednostavno ne funkcionišu i to sa razlogom. Apsolutna neizvjesnost vodi strahu za budućnost odnosno štednji, a ne potrošnji. Dalje, još uvijek se kasni sa vakcinama, tako da će se sa vakcinacijom, u najboljem slučaju, vjerovatno krenuti na proljeće. Pored COVAX mehanizma koji je zbog kašnjenja sa uplatom oko 6 miliona eura entiteta Federacija BiH (FBiH) u jednom trenutku bio ugrožen, BiH nije obezbjedila alternativne mehanizme dostave vakcina. Posljednji pregovori sa predstavnicima MMF-a koji su vođeni u decembru su pokazali da se kreditni aranžman od 750 miliona eura može očekivati tek sredinom 20201. godine. To znači da će izvršenje budžeta biti posebno problematično u mjesecima prije toga. Uz sve ovo, tu je i niz drugih ekonomskih problema – Svjetska banka procjenjuje da je najveći rizik za BiH vezan za manju podršku dijaspore; brojne “zombi” kompanije koje su se naslanjale na podršku države će u 2021. krenuti sa opravdanim otpuštanjem; sporiji oporavak EU znači manje šansi za domaće izvoznike itd.
Šta se može uraditi?
Kako bi zaista iskoristili krizu (“kriza je šansa” nije samo obična floskula), moguće je izvesti nekoliko dobrih reformskih poteza, koji će se svakako diktirati od predstavnika međunarodne zajednice, prije svega MMF-a. Potrebno je promjeniti fiskalni okvir u FBiH, sa ciljem spuštanja zbirne stope doprinosa. Na ovaj način će se stvoriti pretpostavke za veću zaposlenost i više plate (barem kada krene oporavak). Zakon o elektronskom potpisu je nešto što već decenijama stoji u političkim ladicama, a sada bi se tim zakonom napravio pravi iskorak. Ovo bi stvorilo mogućnosti za digitalnu transformaciju društva po uzoru na Estoniju, ali i iz nafatalina izvuklo neke druge, zaboravljene, reforme, poput uvođenja one-shop-stop šalterskog sistema (prvi put navedeno 2015. godine pri pripremi Reformske agende). Tu su svakako i izmjene radnog zakonodavstva. Zakoni o radu su se pokazali zastarjelim u jeku krize i rada od kuće što se mora mijenjati čim prije. Sve ovo treba da omogući dvocifrene stope rasta pri opravku 2022. godine. U suprotnom će BiH nastaviti sa “puzajućim rastom” od 2-3% godišnje, što je nedovoljno da građani vide bilo kakav progres.
Šta ne raditi?
Prva stvar koju ne treba raditi u 2021. godini, niti bilo kada do ulaska u EU, jeste ugrožavanje stabilnosti monetarnog sistema kroz ukidanje institucije valutnog odbora. Ako se domaća politika želi dokazati na polju ekonomije onda ima klasične alate makro-politike tipa fiskalne politike, politike dohotka i vanjskotrgovinske politike. Neka monetarna politika ostane na kraju kao nagrada za dobro upravljenje makro-politkom, odnosno neka se ne dira kao kazna. Potrebno je minizimirati uticaj politike na ekonomiju i to konkretnije kroz stabilizaciju političkih odnosa. Ovo je možda i izvodljivo u 2021. godini jer nije izborna godina. Međutim, nikada ne treba potcjeniti kapacitete za izazivanje političkih kriza i blokada u BiH. Svakako ne bi trebalo dizati poreze, po bilo kojem osnovu, naročito ne PDV jer se tako destimulira potrošnja, ali niti one koji se odnose na rad (npr. namete na ugovor o djelu što se pokušalo uraditi u FBiH ove godine) jer nas očekuje povećan broj nezaposlenih. Naročito ne treba nastaviti sa tradicionalnim praksama manipulacije budžetskim sredstvima, od čega se nažalost nije odustalo ni tokom krize, što pokazuje afera „respiratori“.
Štednja, dug i optimizam
2021. godina je godina štednje. Iako kejnzijanski makro-ekonomisti preporučuju javnu potrošnju u krizi, ovo neće biti slučaj jer su bosanskohercegovački ministri finansija previše oprezni da bi se tek tako kladili na neizvjesne ekonomske teorije. Izostanak monetarne politike znači da nema tih “leđa” koja će preuzeti njihovu odgovornost za vođenje budžetom. Ovo će biti godina i kada će se naglo povećati ukupni dug od oko 6 milijardi eura – kako inostrani, tako i domaći. Najveći korisnici duga će biti entiteti, posebno entitet Republika Srpska koji je u relativnom odnosu duplo više zaduženiji od FBiH. Dug je opravdan u ovoj krizi ukoliko se sredstva iskoriste kako bi se provele bolne, a u isto vrijeme nužne ekonomske reforme. U suprotnom nema efekta. Na kraju, razumijevajući skriveni, ali postojeći i konstantni optimizam građana BiH, moguće da će 2021. godina na kraju ispasti godinom optimizma. Država je, u postojećem uređenju od 25 godina, prilično stabilna, svaka godina je čini otpornijom na krize. Realni sektor se pokazao posebno otpornim. Nakon pobjede nad Covid-19 pandemijom ili simbolički prirodom, svaki čovjek će imati neki razlog za optimizam, pa tako i oni u BiH. Ovo treba iskoristi, jer optimizam ima svoju cijenu u ekonomiji (i zbog toga ga ekonomisti vole forsirati). Zato koristim priliku da zaželim sretnu, štedljivu, ali ipak optimističnu novu 2021. godinu.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.
Direktor udruženja “Multi”