Informacioni haos 2020: Godina u kojoj smo izgubili poverenje

Konsultantkinja za komunikacije i marketing

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Godina koja je iza nas je izrodila najstrašniju od svih teorija, a to je da su veliki izgledi da se zapravo nikome ne može verovati u trenutku nastupanja i trajanja velike svetske krize.

 

Sećate li se slika koje su kružile društvenim mrežama na početku pandemije u Evropi? Vojna vozila koja okupiraju deo po deo starog kontinenta, dok je stanovništvo zaključano u svojim domovima. Zatim smo mogli da otkrijemo iz sumnjivih izvora na internetu da je za pandemiju korona virusa kriva 5G mreža, da je Treći svetski rat počeo te je korona virus bojni otrov ili čak da korona virus zapravo ne postoji već da je po sredi globalna vojna vežba. Čak i da niste pobornik teorija zavere, ne možete ostati hladnokrvni kada se suočite sa mišljenjima dragih i bliskih osoba koje su svoje utočište od strašne stvarnosti pandemije našle upravo u tim narativima. Međutim, godina koja je iza nas je izrodila najstrašniju od svih teorija, a to je da su veliki izgledi da se zapravo nikome ne može verovati u trenutku nastupanja i trajanja velike svetske krize.

Poslednjih nedelja svi razgovaramo o vakcinama protiv korona virusa, te sam imala prilike da čujem razmišljanja koja iskazuju visoki stepen nerazumevanja prema osobama koje nisu sigurne da bi se vakcinisale u prvim mesecima 2021. godine. Ovde ne govorim o pripadnicima antivaks pokreta, već se radi o onima koji jasno kažu da nisu sigurni šta se to tačno ove godine desilo i koji potcrtavaju informacioni haos kom su bili izloženi, te stoga smatraju da nemaju na osnovu čega da donesu odluku o vakcinisanju.

Citiram jednog sagovornika:

„Ja bih da se život vrati u normalu, kao i svi, naravno da to želim. Ali ja tokom cele ove godine nisam shvatio šta se zapravo desilo i toliko sam kontradiktornih informacija upio da više i ne znam protiv čega treba da se vakcinišem i koliko puta i da li će to biti dovoljno.“

 

Puškama protiv virusa, medijima protiv razuma

Nakon proglašenja vanrednog stanja, vojnici su izašli na ulice lica prekrivenih maskama. Vojne patrole su tokom marta bile čest prizor u širem centru grada, a ono što je zbunjivalo građane su puške na gotovs. Imajući u vidu da je “bapska medicina” popularna i da se smatra da većinu bolesti leče beli luk i rakija, jasno je da je prisustvo naoružanih pripadnika vojnih snaga trebalo da zastraši narod. Usledio je policijski čas, zabrana kretanja tokom vikenda, najave za zatvaranje prestonice i vrhunac politike zastrašivanja Vlade Srbije i Kriznog štaba je bio SMS u kome nas upozoravaju da se približavamo španskom i italijanskom scenariju.

U međuvremenu, štampani mediji u Srbiji su pompeznim naslovnicama napajali uverenja teoretičara zavere i ponašali se prema smernicama aktuelne vlasti. Kao da je bio cilj što više uplašiti čitaoce, a što manje ih informisati.

Neutralno izveštavanje i ono u interesu javnosti je daleka prošlost, ako se uopšte složimo da je postojalo poslednjih decenija. Ipak očekivali bismo da velika svetska kriza i opasnost kakvu pandemija virusa donosi nadilazi partikularne interese, jer smo „svi u istoj čorbi“.

 

Kome ste verovali do junskih izbora i gde ste se informisali?

Krizni štab i struka su (bili) u svađi. To je znao onaj ko je pratio objave na Twitteru i trzaj organizacije “Ujedinjeni protiv kovida”. Ipak, Kriznom štabu smo verovali do izbora, a nakon izbora više nikome.

Setite se diskusije na društvenim mrežama da li treba nositi masku ili samo rukavice, ili i jedno i drugo. Da li nam treba i vizir? Ako razumete bilo koji jezik osim srpskog, sigurno ste konsultovali sajt Svetske zdravstvene organizacije (SZO) na kom ste u prvoj polovini godine mogli da pročitate da je masku preporučljivo nositi, ali ne i obavezno i da vas ona zapravo ne štiti. U drugoj polovini godine, verovatno poučeni kineskim iskustvom i (navodno) uspešno suzbijenom epidemijom, SZO menja ploču, maske su obavezne, rukavice dobrodošle.

Što smo više znali o virusu, prilagođavali smo prevenciju i zaštitu, taj argument je validan za svakoga ko želi da uključi logiku. Ono što je teže razumljivo jeste upravo komunikacioni aspekt – ako SZO nije bila sigurna da maske mogu da spreče brže širenje virusa, zašto je zauzela tako čvrst stav da one nisu obavezne tokom proleća i da su od koristi samo ako se pravilno nose? Jednako važno pitanje, ako Vlada Srbije prati neke od smernica SZO i savetujući se sa Kriznim štabom donosi odluke o novim epidemiološkim merama, zašto su toliko loše komunicirali tokom ove godine?

 

Alternativne činjenice i teorije zavere su manji problem od gubitka poverenja

Upitajte vaše poznanike i članove porodica šta misle da se ove godine desilo i kako oni razumeju život koji žive danas. Iznenadićete se kada čujete spektar različitih mišljenja. Dalje ih pitajte na osnovu čega su doneli te zaključke, probajte da saznate gde se informišu. Sasvim sigurno će zajednički sadržalac vaših razmišljanja biti nesigurnost u izvore informacija i delimičan ili potpuni gubitak poverenja.

Francuski magazin L’OBS je nedavno objavio istraživanje u saradnji sa Ipsos-om, u članku „U glavama teoretičara zavere“ („Dans la tête des complotistes“) gde su ispitanici govorili o tome šta misle o vakcinama, pandemiji koronavirusa, 5G mreži i ostalim temama iz ovog spektra. L’OBS čak navodi tezu da sveopšte nepoverenje koje građani pokazuju prema zvaničnim medijima i vladama evropskih država zapravo pokazuje granice aktuelnih demokratskih režima.

 

Da li i vi sumnjate?

Ako pokušavate da razumete šta nam se desilo u 2020. godini, možete da izaberete dva laka puta. Prvi je da uskočite u brod teorija zavere, a drugi je da verujete svim zvaničnim informacijama koje stignu do vas. Velika saturacija ljudi je zapravo između ova dva pravca i to su oni koji sumnjaju.

Bez obzira na to koji ste put izabrali, malo zdrave sumnje nije na odmet. Pročitajte ponekad i one medije koje inače ne čitate, prošetajte kroz evropske, američke i azijske onlajn dnevnike i nedeljnike, a posebno obratite pažnju na balkanske. News sekcija na Google pretrazi vam takođe može biti korisna.

Za vas koji sumnjate, jasno je da ste već odustali od domaćih medija, press konferencija Kriznog štaba i njihovih nepotrebnih monologa, ali ono što možete da uradite za ostale koji su izabrali druga dva puta jeste da podelite vaš način mišljenja, potkrepljen činjenicama.

Nije vreme za nove podele i osuđivanja, već za razumevanje da je pored pandemije korona virusa, ova godina i godina informacionog haosa u kom je država Srbija pokazala da ne drži uzde, a mediji da ne poznaju instituciju poverenja javnog mnjenja.

 

Pročitajte i: 

Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.