Šta nova predsednica Maja Sandu donosi Moldaviji?
Vreme čitanja: 10 minuta

Foto: iStock 

Tekst je deo serijala „Atlas slobode – političke razglednice iz sveta“ koji će uskoro biti dostupan svima koji odluče da podrže Talas

 

Sredinom novembra, u Moldaviji je održan drugi krug predsedničkih izbora. Maja Sandu, nekadašnja premijerka i liderka PAS-a (Partija akcije i solidarnosti), osvojila je 57% glasova i time pobedila aktuelnog predsednika Igora Dodona. Dodon je od 2011. bio na čelu Partije socijalista Republike Moldavije (PSRM), sve do 2016. kada je izabran za predsednika Moldavije, zbog čega je morao da se odrekne funkcije u partiji.

Pobeda Maje Sandu predstavljena je kao pobeda pro-EU nad anti-EU i proruskim kandidatom, a njena kampanja bila je zasnovana na obećanjima borbe protiv endemske korupcije. Korupcija, međutim, nije jedini veliki problem sa kojim se Moldavija suočava – njena geopolitička pozicija je dodatno zakomplikovana istorijom konflikta i spornim statusom Pridnjestrovlja (Transnistrije), autonomne teritorijalne jedinice unutar Moldavije koja je proglasila nezavisnost 1990. godine. Bez međunarodnog priznanja (kao nezavisnu državu priznaju je samo Abhazija, Arcah – Nagornokarabaška republika i Južna Osetija, i same uglavnom međunarodno nepriznate), Pridnjestrovlje danas ima sopstvene državne institucije, a procesi poput izbora ostaju komplikovani. Moldavija ne otvara biračka mesta na teritoriji Pridenjstrovlja, pa birači moraju da putuju na desnu obalu Dnjestra kako bi glasali, što je u proteklim izbornim ciklusima praćeno optužbama o kupovini glasova i drugim izbornim nepravilnostima.

Ove izbore, kao i sve prethodne od 2009. godine (a bilo ih je mnogo – čak 21 ciklus do danas), posmatrao je Promo-LEX, organizacija osnovana 2002. koja se bavi zaštitom ljudskih prava građana Moldavije, uključujući one koje žive u Pridnjestrovlju. Od 2009, Promo-LEX posvećuje deo svojih resursa praćenju izbora kroz program Monitoring demokratskih procesa.

U razgovoru za Talas, programski koordinator u Promo-LEX-u Nikolaj Panfil govorio je o održanim predsedničkim izborima, njihovom epilogu, kao i dubljim pitanjima koja danas obliku politički, društveni i ekonomski život u Moldaviji.

Novoizabrana predsednica je izjavila da će graditi dobre odnose kako sa EU, tako i sa Rusijom, iako je jasno da će se uglavnom oslanjati na podršku EU i SAD

Talas: Maja Sandu, liderka PAS-a, pobedila je na predsedničkim izborima. Da li neko osporava rezultate izbora i očekujete li mirnu smenu vlasti?

Nikolaj Panfil: Situacija je prilično interesantna. Aktuelni predsednik Igor Dodon je „preliminarno“ čestitao gospođi Sandu na izboru za predsednicu, ali je naglasio da će njegov tim osporavati rezultate pred sudom – pred Ustavnim sudom i Centralnom izbornom komisijom (CIK). Osnov za osporavanje su, kako tvrdi Dodon, navodi o transportovanju birača iz zapadnih zemalja, kao i nametnute prepreke za glasanje građana Moldavije koji žive u transnistrijskoj oblasti. Kako u Transnistriji ne postoje biračka mesta, birači moraju da putuju na desnu obalu reke, pa je u prošlim izbornim ciklusima bilo mnogo navoda, čak i dokaza, o pritiscima na birače da glasaju za određene kandidate. Pred poslednje izbore, CIK je uveo novo pravilo – u automobilu, minibusu ili kombiju može putovati najviše 8 ljudi ukoliko idu na glasanje.

Glavni problem je u tome što je transnistrijska oblast „zaključana“ – političke partije nemaju pristup ovom delu zemlje, a nemaju ga ni mediji. Međutim, pojedini kandidati su na prethodnim izborima nalazili nekakav ulaz i pravili dogovore o transportu birača, što je u nekim slučajevima praćeno kupovinom glasova. Zbog toga je CIK i uveo novo pravilo, a sada se Dodon žali da nisu svi koji su želeli da glasaju dobili tu priliku. Do sada ovi sporovi nisu bili uspešni, ali će Dodon verovatno pokušati da produži ovaj period i malo oteža život Maji Sandu.

Ipak, imajući u vidu veliku razliku između broja osvojenih glasova dva kandidata, kao i čestitke koje je Sandu dobila od lidera različitih zemalja (uključujući američke i ruske zvaničnike), očekuje se mirna smena vlasti.

Međutim, Dodon je već najavio da će se vratiti na mesto lidera socijalista (PSRM) kada mu se završi predsednički mandat, a PSRM ima veliki broj poslanika u Parlamentu i trenutno kontroliše Vladu. Stoga se očekuje da će politička konfrontacija u narednim mesecima eskalirati.

 

Dakle, postojaće kohabitacija kada Sandu postane predsednica države?

Trenutno socijalisti kontrolišu Vladu i zbog toga Sandu i drugi akteri traže prevremene parlamentarne izbore. Situacija u Parlamentu je komplikovana, nije najjasnije kakva većina trenutno postoji. Više stručnjaka smatra da postoji neproglašena većina koju čine socijalisti, partija Šor i grupe poslanika koji su izašli iz poslaničke grupe demokrata (Demokratska partija Moldavije – PDM). Ilan Šor, lider partije Šor, je kontroverzna ličnost – prvostepeni sud osudio ga je u slučaju krađe 1 milijarde dolara od moldavskih banaka, pa je sada neka vrsta begunca i verovatno se nalazi u Izraelu.

Što se tiče Maje Sandu, njena partija je ranije bila deo bloka “Sada” (ACUM), zajedno sa strankom Andreja Nastasa, Dostojanstvo i istina. Nakon što je izgubila poziciju premijerke, njihova politička veza se ohladila, ali se i dalje međusobno podržavaju u pogledu inicijativa u Parlamentu.

Tu je i Renato Usati, lider Naše stranke, koji nije otvoreno podržavao Sandu, ali jeste aktivno vodio kampanju protiv Dodona i u tom smislu pomogao njenu pobedu. Usati je osvojio oko 17% glasova u prvom krugu predsedničkih izbora i Sandu je ovo razumela – veliki broj Usatijevih birača govori ruski, pa se i Sandu trudila da u drugom krugu izbora više priča na ruskom.

Imajući sve ovo u vidu, Maja Sandu nema podršku većine u Parlamentu i to je još jedan od razloga zbog kojih želi prevremene parlamentarne izbore. Ni u jednoj kombinaciji ne može da formira većinu bez socijalista.

 

Parlamentarne izbore na stranu, Sandu će uskoro postati predsednica. Šta to znači za Moldaviju kada je reč o velikim političkim pitanjima poput odnosa vaše zemlje sa EU i Rusijom?

Novoizabrana predsednica je izjavila da će graditi dobre odnose kako sa Evropskom unijom, tako i sa Ruskom Federacijom, iako je jasno da će se uglavnom oslanjati na podršku EU i Sjedinjenih Američkih Država. U pogledu Ruske Federacije, očekuje se da će promovisati pragmatičan odnos zasnovan na nacionalnim interesima Republike Moldavije.

Videćemo da li će uspeti u ovom poduhvatu ili će biti jasno da Rusija neće tek tako odustati od postojećih mehanizama političke i ekonomske kontrole nad Moldavijom. Teške teme za pregovore biće rešavanje transnistrijskog koflikta i pitanja u vezi sa ekonomijom i izvozom.

 

Da li biste rekli da je Transnistrija i dalje jedno od najvažnijih političkih pitanja u Moldaviji?

Definitivno je jedna od najvećih tema u političkom životu Modlavije i jedna od tema koje definišu političare. U zavisnosti od rešenja koje predlaže, političar/ka će biti označen/a kao pro-EU, pro-Rusija ili nešto između. Ali problem je u tome što transnistrijski konflikt nije u vrhu prioriteta građana. Obični građani ne razumeju koliko je ovo pitanje važno kada je reč o nacionalnoj bezbednosti.

Sandu je rekla da će zagovarati povlačenje ruskih trupa iz Transnistrije, a Dodon je pozvao da bude opreznija sa takvim izjavama. Dodon je inače jedan od zagovornika uvođenja neke vrste federalizacije u Moldaviji. To je veoma kontroverzna ideja jer je već jednom promovisana za vreme predsedničkih mandata Vladimira Voronjina (2001-2009) – Putin je već bio u avionu za Moldaviju da potpiše sporazum, ali je Voronjin odustao. Tada nam je zabranjen izvoz, uveden je embargo na proizvode iz Moldavije. Od tada niko nije uspeo da predloži održivo rešenje za ovaj politički konflikt, budući da federalizacija više nije moguća.

Ovo će biti veliki problem za Sandu, ali treba napomenuti da predsednici Moldavije nemaju toliku moć – većina leži u Parlamentu. Zbog toga će joj ruke biti vezane u nekim pitanjima ukoliko ne pobedi na parlamentarnim izborima. Ono što je sigurno je da će rešenje za transnistrijski konflikt morati da bude dogovoreno sa Rusijom.

 

Moldavija je u poslednjim izveštajima Fridom hausa ocenjena kao tranzicioni ili hibridni režim i delimično slobodna zemlja. Kako biste opisali stanje demokratije u vašoj zemlji – šta su najveći problemi u tom smislu?

Moldavija ima konkurentno izborno okruženje i može da bude označena kao izborna demokratija, uz opštu zaštitu slobode okupljanja i slobode govora. Međutim, veoma je teško govoriti o demokratiji u širem smislu uz odsustvo zaista nezavisnog pravosudnog sistema, kao i u kontekstu sveprisutne korupcije koja uglavnom pogađa javni sektor.

Iako je nekadašnji oligarh Vladimir Plahotnjuk (bivši lider demokrata – PDM) napustio zemlju u junu 2019, u Moldaviji je i dalje prisutan uticaj starih i novih oligarha. Imaju veliki uticaj na političke strukture, i na centralnom i na lokalnom nivou, čime podrivaju političku odgovornost i izlažu državne institucije riziku od korupcije i lošeg upravljanja.

Dakle, tri najveća problema naše demokratije su korupcija, pravosuđe i mediji.

 

Sandu je tokom kampanje obećavala da će se boriti protiv korupcije i izgleda da je to imalo veliki uticaj na rezultate izbora. Koja su žarišta korupcije u Moldaviji?

Da, korupcija je bila jedna od ključnih tema u njenoj kampanji. Konkretno, obećala je da će se pozabaviti korupcijom u pravosuđu, u naporu da ga očisti od korumpiranih sudija i tužilaca koji su doprineli izvršenju kriminalnih šema kao što su „ruska perionica novca“ (Russian Laundromat) ili krađa milijarde dolara iz moldavskog bankarskog sistema.

Izgleda da je većina građana Moldavije koji su izašli na biračka mesta u prvom i drugom krugu izbora dugo čekala i cenila ovu poruku. Suprotno tome, poruke gospodina Dodona protiv korupcije bile su slabe, a njegova ličnost se u velikoj meri povezuje sa endemskom korupcijom koja opstaje u državi. Politički suparnici dali su mu nadimak Kuljok, što znači plastična kesa – to je referenca na video koji je procurio iz Plahotnjukove arhive, a na kojem Dodon uzima kuljok od Plahotnjuka, navodno sa velikom količinom novca, kako bi isplatio zarade ljudima u svojoj stranci.

Ako se malo udaljimo od konkretnih političkih aktera, kako izgleda biračko telo u Moldaviji – koje su osnovne linije podele ili socijalni rascepi i kako se oni preslikavaju u glasove?

Poslednja kampanja za predsedničke izbore bila je pod uticajem nekoliko sada već tradicionalnih rascepa. Jedan od njih je razlika između zapadne i istočne orijentacije države. Maja Sandu je probala da se bori protiv ovog rascepa obećavanjem da će uspostaviti dobru komunikaciju i saradnju sa glavnim međunarodnim akterima – Evropskom unijom, SAD-om i Ruskom Federacijom. Takođe je naglasila potrebu da se poprave odnosi sa susednom Ukrajinom i Rumunijom, i time istakla da administracija Igora Dodona nije bila u stanju da održava dobre odnose sa našim najbližim susedima.

S druge strane, iako je Dodon obećavao uravnoteženu spoljnu politiku, on je zapravo govorio u korist boljih odnosa sa Rusijom. U istom kontekstu, pokušavao je da nametne ideju da će pro-EU kandidat promovisati ponovno ujedinjenje Moldavije sa Rumunijom, oko čega postoji još jedan snažan rascep u moldavskoj politici.

Tu je i geografska perspektiva – Dodon i socijalisti imaju veću podršku u severnim delovima zemlje gde ima mnogo poljoprivrednih proizvođača koji se oslanjaju na izvoz na rusko tržište. Mi trenutno imamo dozvole ili kvote za izvoz u Rusiju – i dalje nismo na nivou spoljne trgovine i izvoza na kojem smo bili do 2003, a Dodon se uvek predstavljao kao ličnost koja može da reši ovaj problem sa Ruskom Federacijom. Međutim, ako Sandu uspe da ukine ograničenja koja postavlja Rusija, i ako svi budu mogli slobodno da izvoze, socijalisti će vremenom izgubiti ovaj deo biračkog tela.

Druga oblast u kojoj su socijalisti jaki je Gagauzija, još jedna autonomna oblast u južnom delu zemlje, u kojoj je Dodon osvojio oko 94,59% glasova. Gagauzija je tradicionalno blika Rusiji i Dodon je uvek imao njihovu podršku.

Dakle, ove dve oblasti, severna i južna, u velikoj meri glasale su za socijaliste, dok je Maja Sandu imala većinu u ostatku države.

 

Koliko je postkomunističko nasleđe relevantno u Moldaviji i gde je najvidljivije?

Postkomunističko nasleđe može da se posmatra i komentariše iz dve perspektive. Jedna je povezana sa sovjetskim mentalitetom ljudi koji i dalje očekuju da neko drugi – jak lider – treba da reši sve njihove probleme. Ovo je vidljivo i kroz veliko poštovanje prema autoritarnim liderima poput Vladimira Putina ili Aleksandra Lukašenka.

Drugo, postkomunističko nasleđe može da se primeti i u fenomenu partijskog preletanja koje je ozbiljno oštetilo poverenje prema političkim elitama, posebno u poslednjih pet godina. Iz ove perspektive, treba pomenuti da je većina aktuelnih poslanika, gradonačelnika i lokalnih odbornika ranije bila u Partiji komunista Moldavije (PCRM) koja je izgubila vlast 2009. godine. Od tada, neki od njihovih viđenijih članova uspeli su da promene partije i po nekoliko puta. Kulminacija ovog fenomena vidljiva je u sazivu Parlamenta 2014-2019. kada je negde oko 38% poslanika prešlo u druge partije ili frakcije zastupljene u zakonodavnom telu.

Nažalost, nakon parlamentarnih izbora 2019, sprovedenih u okviru mešovitog izbornog sistema (koji su 2017. uveli Plahotnjuk i Dodon), ovaj fenomen opstaje i do sada je oko 19% poslanika već promenilo pripadnost u parlamentu. Veoma često je preletanje praćeno navodima o političkoj korupciji.

Treba istaći i da je podela partija na levicu i desnicu u Moldaviji, nažalost, više deklarativna nego zasnovana na klasičnim ideologijama koje su karakteristične za ove političke orijentacije. U Moldaviji, leva ili desna orijentacija se uglavnom ogleda u geopolitičkim vizijama partija. Tako će neka partija, ukoliko je proruska, automatski biti označena kao levičarska i obrnuto – proevropske partije se smatraju desničarskim.

Iako većina našeg izvoza odlazi u zemlje EU, veliki broj građana i dalje misli da je rusko tržište najveći konzument našeg voća, povrća i vina, i zbog toga vide Rusku Federaciju kao jednog od najvećih ekonomskih partnera Moldavije, što više nije tačno

A šta je sa ekonomijom – koji su najveći problemi u tom domenu, a koji politički akteri žele promene?

Moldavija je siromašna zemlja i naša privreda u velikoj meri zavisi od spoljnih odnosa koje gradimo i održavamo sa našim glavnim partnerima. U tom smislu, Moldavija veoma zavisi od ruskih energetskih resursa, dok većina naših finansijskih sredstava dolazi iz Evropske unije – kako zbog velike orijentacije našeg izvoza prema zemljama EU, tako i usled zajmova i grantova koje nude EU i druge zemlje.

Iako većina našeg izvoza odlazi u zemlje EU, veliki broj građana i dalje misli da je rusko tržište najveći konzument našeg voća, povrća i vina, i zbog toga vide Rusku Federaciju kao jednog od najvećih ekonomskih partnera Moldavije, što više nije tačno. Imajući to u vidu, Rusiji je, na primer, mnogo lakše da prekine izvoz gasa u Moldaviju ili da demonstrativno uništi izvezeno voće iz Moldavije ukoliko nije zadovoljna političkim dešavanjima u našoj zemlji. S druge strane, EU ne podržava pojedinačne političke partije, već podržava sprovođenje različitih reformi potrebnih za razvoj države.

Glavni takmičari u poslednjim predsedničkim, ali i u ranijim parlamentarnim izborima, usklađivali su svoje stavove u pogledu ekonomske perspektive države sa ovom realnošću. Na primer, Maja Sandu je pokušavala više da govori o malim i novim preduzećima, startapima i slično, dok se Dodon nije bavio ovim pitanjima.

 

Da se vratimo na aktuelna dešavanja – kako se trenutna Vlada do sada ponašala u kontekstu krize izazvane pandemijom?

Vlada se do sada prilično loše nosila sa pandemijom Covid-19. Do kraja prošle nedelje registrovano je preko 125.000 obolelih, a umrlo je preko 2.500 ljudi. Lično mislim da usvojene mere nisu bile dovoljne ili čak kontroverzne, a što je najgore – njihovo sprovođenje nije bilo transparentno, mere zaštite su primenjivane selektivno.

Tako je, na primer, sin premijera organizovao svadbu, iako su takvi događaji tokom pandemije zabranjeni zakonom. Takođe, tokom izborne kampanje neki od kandidata nisu nosili maske dok su okupljali građane u zatvorenom prostoru, a čak su i organizovali velike skupove na otvorenom iako je bilo zabranjeno okupljanje više od 50 ljudi. Nažalost, niko od zvaničnika nije kažnjen za kršenje zakona i davanje lošeg primera građanima.

Već sada nema dovoljno bolničkih kreveta za kovid pacijente, suštinski moramo sami da brinemo o sebi, a primena zakona očigledno ne funkcioniše. Krajem novembra ponovo je uvedeno vanredno stanje u celoj zemlji koje će biti na snazi do 15. januara 2012. Odluku je donela Nacionalna vanredna komisija za javno zdravlje.

 

Imajući u vidu sve o čemu smo pričali, šta će biti najvažnija politička i ekonomska pitanja Moldavije u narednom periodu?

Najveći izazov za opoziciju i novoizabranu predsednicu biće raspuštanje Parlamenta i organizovanje prevremenih parlamentarnih izbora. Očekuje se da će ta mera „resetovati“ Skupštinu u pokušaju da se uklone politički korumpirani poslanici i snage koje se protive reformama protiv korupcije i za evropske integracije.

Iz ekonomske perspektive, a imajući u vidu i političke posledice tog pitanja, trebalo bi razgovarati o isteku ugovora sa Ruskom Federacijom o izvozu energetskih resursa krajem ove godine. Očekuje se da će pregovori o novom sporazumu biti kamen temeljac političke karijere Maje Sandu u novoj ulozi predsednice. Zvanično, pregovori ove vrste nisu u primarnoj nadležnosti predsednice već Vlade, ali još uvek ne znamo kako će se to odvijati. Kao što sam ranije pomenuo, Rusija veoma lako može da „zavrne ventil“ i izazove političke i ekonomske turbulencije u Moldaviji. Nadajmo se da će Sandu biti sposobna ili da ispregovara sporazum ili da učestvuje na način koji neće doneti dodatna ekonomska ili politička opterećenja.

 

Pročitajte i: