Obračun države sa frilenserima – prispele obaveze, ne i prava

Novinarka dnevnog lista "Danas"

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

Stihijske, nekonzistentne i ograničavajuće politike prema poslovanju frilens zajednice u Srbiji unose dodatnu nesigurnost onima koju privređuju u tom sektoru i odvraćaju svakoga ko ima želju da se upusti u preduzetničke vode. Pored toga, pokazuju potpuno nerazumevanje i nezainteresovanost države da zadovolji potrebe svojih građana.

 

Dok poreske vlasti nastavljaju obračun sa frilenserima, postavlja se pitanje kakvu pravnu (ne)sigurnost dobijamo za namete koje neosporno moramo da platimo i ima li država kapaciteta da razume izazove ali i rešenja privatnog sektora.

U pismu koje je Udruženje frilensera i preduzetnika Srbije uputilo ministru finansija Siniši Malom još jednom se naglašava da je ovaj deo IT sektora najviše pogođen krizom koju izaziva pandemija, da će zabeležiti najveće gubitke zato što posluju bez ikakve pravne sigurnosti i u nepredvidivim okolnostima, a da bi naplata potraživanja zaostalih poreza bila stavka koja bi ih dovela na rub egzistencije. Ako plate dugovanja odjednom, od države zauzvrat ne dobijaju ništa. Odnosno dobijaju samo diskriminaciju, kako tvrde oni u pismu.

„Posebno, to što frilenseri nisu prepoznati kao zanimanje, odnosno kategorija radnika, predstavlja diskriminaciju nad njima, budući da im pravni poredak Republike Srbije nije garantovao i ne garantuje ista prava kao i drugim radnicima: pravo na radni staž, pravo na penziono, socijalno i zdravstveno osiguranje, pravo na bolovanje, pravo na porodiljsko odsustvo, pravo na zaštitu od mobinga i eksploatacije na radnom mestu itd.“ ističe se kao jedan od argumenata zašto pritisak države nije dobar ni za jednu ni za drugu stranu.

Od druge strane za sada nije bilo odgovora koji bi pokazao volju da se radi na zajedničkim rešenjima i kreiranju pozitivnijeg poslovnog ambijenta.

Da je položaj frilensera zaista ugrožen usled krize izazvane korona virusom, potvrđuje i „Skener digitalne privrede u doba pandemije covid-19“ koji je Inicijativa Digitalna Srbija objavila u septembru ove godine.

Rezultati istraživanja pokazuju da je polovina digitalnih kompanija i frilensera već beležila pad prihoda veći od 30%, a 46% frilensera misli da će se situacija još pogoršavati.

Među frilenserima koji su doživeli negativne efekte 85% njih misli da će zbog posledica pandemije morati da traži alternativne načine prihoda. Incijativa Digitalna Srbija ovo je izdvojila kao posebno zabrinjavajuće imajući u vidu da zaposlenost opada širom sveta, a da je Srbija među prvim zemljama u svetu po udelu stanovništva koji zarađuje na internetu, sa čak četiri frilensera na 1.000 stanovnika. Ipak, stručnjaci predviđaju ciklično negativan uticaj na frilensere uz strukturalno pozitivan uticaj koji se može očekivati na dugi rok.

Zanimljivo je i to što istraživanje pokazuje da je ovo sektor koji se najbrže prilagodio novim zahtevima tržišta i već 22% frilensera radi na projektima koji odgovaraju na novonastalu krizu. U tom smislu još je pogubnije ukoliko nadležni organi, insistirajući na naplati zaostalih poreza, onemoguće ove ljude da rade na osmišljavanju novih rešenja za prevazilaženje krize.

Inače, svi podaci navedenog istraživanja dobijeni su pre nego što je država objavila rat frilenserima što govori i da su predstavnici vlasti mogli da vide u kakvom je položaju zajednica frilensera u Srbiji – koji su njeni izazovi i kako može da joj pomogne. Umesto toga, vlast je odlučila da se razračuna sa ovim sektorom bez temeljnog pristupa i obzira prema potencijalima za razvoj i dobrobit za zajednicu koji to može da donese.

 

Rešenje u otplati na rate i borbi za bolje zakone

Da je država imala nameru da pristupi sa sistemskim rešenjima za obostranu korist, dopustila bi otplatu potraživanja na rate, kao što pravi ustupke prema nekim drugim, subvencionisanim poslovnim akterima. Mogli su se uzeti u obzir i pozitivni primeri iz sveta i okruženja kao mogući odgovor na izazove krize.

Nekoliko država, kao što je Velika Britanija recimo, napravile su predlog mera pomoći koje su usmerene ka frilenserima. Ovim radnicima je omogućeno da imaju zaštitu prihoda ukoliko su ugovore izgubili usled uticaja Covid-19, plaćeno bolovanje i podršku za opšte zdravlje.

Upravo ove stavke su one zbog kojih se srpski frilenseri osećaju diskriminisano – nijedan od oblika pravne sigurnosti i zaštite ne dobijaju.

Zato su i u odgovorima na istraživanje Incijative Digitalna Srbija isticali da je jedna od mera kojima država najviše može da im pomogne – umanjenje poreza i doprinosa.

Kao i za 78% digitalnih kompanija, smanjenje poreza i doprinosa za zaposlene je među najvažnijm merama i za startape i frilensere, ali u nešto manjim procentima i obe ove grupe navode i druge mere koje su im izuzetno važne. 70 % frilensera traži odlaganje Testa samostalnosti. Ovo se odnosi na one koji jesu registrovani kao preduzetnici i oni su u boljem položaju od potpuno slobodnih i neevidentiranih radnika digitalne industrije.

Nema idealnog rešenja kojim bi bile zadovoljne obe strane i ispoštovani trenutni propisi, smatra poreski savetnik Milan Trbojević. Najviše što je u ovom trenutku moguće jeste otplata dugovanja na rate, kaže on u razgovoru za Talas, dodajući da treba raditi na budućim zakonskom rešenjima kako bi se status frilensera poboljšao.

– U trenutnim zakonskim okvirima ne postoji rešenje da se porez ne naplati. Sa te strane poreska uprava je apsolutno u pravu jer zakon dozvoljava da se naplate ova dugovanja, i to pet godina unazad. U trenutnim okvirima moguće je samo dobiti plaćanje na rate za fizička lica – bez ikakve garancije do 200.000 dinara preko toga mora da se ima neki zalog. U trenutnim predlozima zakona i o porezima za građane i socijalnim doprinosima ne postoje nikakve dodatne pdredbe koje regulišu status frilensera. Postoji zakon koji je na javnoj raspravi i može da se izmeni, ukoliko se oni organizuju i reaguju brzo, naveo je Trbojević.

Jedan od konkretnih predloga u kom smeru treba menjati propise ima Centar za istraživanje javnih politika. Suosnivačica Centra Branka Anđelković za Talas je govorila o ideji uvođenja statusa samozaposlenog radnika.

– Sada je najveći problem što je kod nas status samozaposlenog moguć jedino u formi preduzetništva a mi kažemo da bi trebalo omogućiti i nezavisnim radnicima, slobodnim radnicima da imaju ovakav status. To nema veze samo sa frilenserima već obuhvata i veliki broj radnika u nestandardnim formatima, ima tu raznih delatnosti i formi rada a oni imaju udeo od 25% celokupnog radno aktivnog stanovnivštva, istakla je Anđelković.

Ona naglašava da je ovo prilika da država sistemski reši problem koji zahvata veliki broj ljudi i izmeni namete koji su za pojedine poslove sada preveliki u pravcu ravnopravnijeg oporezivanja.

– Predlažemo da se regulator pozabavi ovim jer bi to omogućilo i frilenserima da ostvare radna prava kao i različite poreske stope u zavisnosti od delatnosti. Neverovatno je da su sada stope opterećenja manje kada se registrujete kao preduzetnik nego za frilensere, ističe Anđelković.

 

Posebna politika prema digitalnim nomadima

Vlast u Srbiji posebno se obračunava i sa još jednom specifičnom grupom frilensera – digitalnim nomadima. Ipak, u ovom segmentu najave zakonskih izmena su vrlo nekonzistentne, pa ostaje nejasno koje će biti primenjene. Krajem prošle godine premijerka Srbije najavljivala je vizne i poreske olakšice za digitalne nomade – tj. da neće morati da plaćaju nikakav porez ako u Srbiji ostaju do 90 dana. Ali to je bilo pre pandemije. U jeku ekonomske krize država je počela da traži nove načine za ubiranje novca pa je u julu ove godine iz Ministarstva za rad došla poruka da će se strancima rad na daljinu iz Srbije posebno oporezivati. Ova ideja verovatno je inspirisana pisanjem svetskih medija o Srbiji kao vrlo atraktivnoj destinaciji za digitalne nomade pa se tu video dodatni potencijal za punjenje budžeta. Te izmene zakona još uvek nisu došle na red za odlučivanje, ali dodatno su problematične jer interese stranaca nema ko da zastupa a ograničavanje rada digitalnim nomadima i uspostavljanje visokih nameta bi nepovoljno uticalo na liberalizaciju tržišta u Srbiji.

Ovako stihijske, nekonzistentne i ograničavajuće politike prema poslovanju digitalne, frilens zajednice u Srbiji unose dodatnu nesigurnost onima koju posluju u tom sektoru i odvraćaju svakoga ko ima želju da se upusti u preduzetničke vode. Pored toga, pokazuju potpuno nerazumevanje i nezainteresovanost države da zadovolji potrebe svojih građana.

 

Pročitajte i:

Kako je država svalila teret krize na male preduzetnike