Kako je Bajden pobedio i desne i leve populiste

Programski direktor Novog trećeg puta

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

Džo Bajden i njegova administracija imaće veliki izazov da u narednim godinama pomire podeljenu Ameriku, ali su početni koraci u pobedi radikalnih snaga koje polarizuju društvo uspešno učinjeni u istoj godini.

 

Pre četiri godine, delovalo je da se tada aktuelni zapadni politički poredak u potpunosti raspada. Britanci su tankom većinom izglasali izlazak iz Evropske unije. Neokonzervativni establišment republikanaca poražen je od desnog populiste i rijaliti zvezde Donalda Trampa. Demokratski establišment je postao ozbiljno ugrožen usponom levog populiste Bernija Sandersa, a gubitkom Hilari Klinton protiv Trampa gubio je legitimitet. U svim zapadnim zemljama porasla je izrazita desnica, koja je svojom polarizujućom retorikom dodatno zatrovala javno mnjenje.

Četiri godine nakon tih događaja, bivši potpredsednik Amerike, u poznim godinama, zaustavio je u ključnoj državi Zapada mogućnost da se ove snage etabliraju i možda trajno promene svet. Džo Bajden je uspeo da zaustavi dva trenda koji su delovali neizbežno.

 

Ko su populisti?

U prethodnim godinama u zapadnom svetu desio se uspon demagoga različitih profila, koji svoje utemeljenje baziraju na protivljenju elitama i korišćenju polarizujuće retorike.

U vrlo opasnom desničarskom formatu, on se bazira najčešće na eksploataciji strahova od kulturoloških promena koje su se desile u prethodnih 30 godina. Ovu poziciju prati autoritarizam kroz relativizaciju institucija, nativizam kroz protivljenje imigraciji i antielitizam kroz definisanje društva kao borbe između „dobrog naroda“ protiv „pokvarenih i sebičnih“ elita.

U levičarskom formatu, ova pozicija se bazira na eksploataciji ekonomskih nesigurnosti građana koje su se javile kao posledica stagnacije srednje klase na Zapadu. Iako su pripadnici ovog populističkog pola vrlo uspešni u evidentiranju problema, rešenja koja nude su maksimalistička, ekonomski neutemeljena i bazirana na veri da će ljudi delovati isključivo dobronamerno, a ne na principima obostrane odgovornosti. Ovu retoriku „klasnog rata“, često prati i među populacijom nepopularna leva identitetska politika.

Rast oba populistička pola bio je vrlo oštar u prethodnom periodu, gde je na Trampovu polarizujuću retoriku levica odgovarala dodatnim pomeranjem ulevo. Ova napetost eksalirala je u međusobno nasilje u nekoliko mesta poput Šarlotsvila, kao i kroz više politički motivisanih masovnih pucnjava širom Amerike.

 

Bajdenov poduhvat protiv populista

Od samog početka kandidature Džoa Bajdena u unutarpartijskoj trci kod demokrata, glavna poruka je bila jasna. Radilo se o „jedinstvu“ naspram sadašnje društvene polarizacije, koju je kampanja bivšeg potpredsednika Amerike definisala kao „borbu za dušu Amerike“. Cilj Bajdenove kampanje je bio da kroz politički centrizam ujedini sve protivnike Trampa, koje je njegova polarizujuća desničarska retorika i proizvela u prethodne četiri godine.

Takvih protivnika je bilo mnogo, te se Trampova prihvaćenost u javnosti kretala između 38% i 45% u proseku. Ti protivnici su dolazili sa različitih pozicija. Od demokratskog establišmenta koji je bio nezadovoljan gubljenjem pozicija, preko sve jače izrazite levice do nezadovoljnih republikanaca neokonzervativaca i Trampovih bivših saradnika. Bajdenovo političko pozicioniranje i retorika imali su cilj da bivšeg potpredsednika postave kao ujedinjujuću ličnost, za koju svako ko je protiv Trampa može da glasa.

Međutim, prva prepreka u takvoj borbi bili su unutarpartijski izbori i jaka frakcija levih populista unutar partije.

 

Bajdenova pobeda nad levim populizmom

Unutar Demokratske stranke od 2015. krenuo je rapidno da jača levi populizam na čelu sa Bernijem Sandersom. U još tvrđoj formi pojavio se među novim mladim kongresmenkama poput Ilhan Omar iz Minesote ili Aleksandrije Okasio Kortez iz Njujorka, kao i među još mlađim aktivistima. Ovo krilo sve je jače krenulo da pritiska stari establišment, a svoju tezu legitimisali su ekonomskim nejednakostima i gubitkom Hilari Klinton protiv Donalda Trampa.

Međutim, ova retorika pokazala se kao malo efikasna van tvrdo demokratskih izbornih jedinica. Progresivci su jedva uspeli da od republikanaca preuzmu bilo koje kongresno mesto 2018, dok su to umereniji centristi uradili u preko 30 vrlo neugodnih izbornih jedinica za demokrate.

Zastupanje „socijalizma“, otvorene granice za imigraciju prema Meksiku ili ukidanje privatnog zdravstvenog osiguranja pokazali su se kao predlozi nepopularni u gotovo svim kolebljivim državama (swing states) i kao dobri mobilizatori protivnika. Kongresni kandidati centristi koje je u kampanji obilazio Bajden uglavnom su pobeđivali, dok su oni koje je obilazio Sanders najčešće gubili. Nakon ove trke, centristički strateški argument protiv republikanaca u praksi je pobedio levopopulistički.

Bajdenov tim takođe nije mogao da ignoriše probleme na koje je levo krilo partije ukazivalo, ali nije mogao ni da njihove maksimalističke predloge prihvati, s obzirom na to da bi uništili tek stečenu većinu u Predstavničkom domu i verovatno celu predsedničku kandidaturu. Iz tog razloga Bajden je najvećim delom priznao probleme, ali je za njih ponudio dosta umerenija rešenja, koja su opet bila ambicioznija od Obamine administracije.

Ovo je značajno umanjilo otpor prema njemu nakon pobede na unutarpartijskim izborima te je, za razliku od otpora u odnosu na Hilari Klinton, partija delovala jedinstveno. Manji ustupci su na miran način otupeli oštricu levih populista unutar Demokratske partije, pa je ovo krilo pacifikovano uz apsorpciju i razvodnjavanje njihovih ideja.

 

Bajdenova pobeda nad desnim populizmom

Nakon osvajanja predsedničke nominacije kod demokrata, Džo Bajden je imao teži zadatak, a to je pobeda nad Donaldom Trampom i desnim populizmom koji predstavlja. Za razliku od klasičnih republikanaca sa kojima su demokrate imale iskustva i neke od proverenih načina za pobede, trampizam je bio novina u Americi. Eksploatacija kulturoloških ratova sa levicom, širenje dezinformacija, fanatični i entuzijastični podržavaoci na mitinzima koji liče na stendap šou, bilo je nešto novo za demokrate.

Za razliku od levih protivnika, koje je Bajden pobedio apsorpcijom delova njihove agende i priznavanjem problema kojima se obraćaju, desni su bili veći problem. Tramp i njegovo okruženje širili su strah od propasti Amerike kakvu građani poznaju ukoliko demokrate pobede, a Bajdena predstavljali kao trojanskog konja koji će na vlast dovesti „leve ekstremiste“ poput Aleksandrije Okasio Kortez, Ilhan Omar i Bernija Sandersa. Trampov tim je konstatno poturao kontroverzna „wedge“ kultorološka pitanja, u kojima bi pri debati dobili simpatije birača iz obostrane ciljne grupe.

Međutim, kampanja Džoa Bajdena vešto je izbegavala da upada u ove zamke i laserski fokusirano se držala svoje poruke jedinstva. Zahvaljujući trapavom pristupu tokom pandemije korona virusa, koji je za rejtinge ostalih svetskih lidera mahom bila poklon, Bajdenov tim je još uspešnije cele izbore pretvorio u referendum o Trampu i haosu koji proizvodi. S obzirom na to da je u pitanju bio najnepopularniji predsednik od Niksona, a Bajden nije bio polarizujući kandidat, visoka izlaznost Trampovih protivnika ove izbore je presudila u korist demokratskog kandidata. Kombinacija pametno usmerenog rada u ključnim kolebljivim državama i strateškog pridržavanja centralne poruke, pomogla je da Džo Bajden iz Bele kuće otkloni i desni populizam.

 

Budućnost populizma

Pobeda Džoa Bajdena na predsedničkim izborima u SAD zaustavila je ogroman prodor desnog populizma u svetu, koji je blago posustao nakon izbora za Evropski parlament. Nakon dva velika neuspeha, izrazita desnica imaće teži posao da se legitimiše kao uspešna politička snaga. Serija poraza širom Zapada pokazala je da snage establišmenta mogu da pobede desne populiste, ako se bitka ne vodi u polju kontroverznih kuturoloških pitanja i ako je establišment dobro organizovan i bez arogancije.

Pobeda Bajdena je opovrgla i tezu da centristi više ne mogu da pobede republikance. Džo Bajden osvojio je, kako sada stvari stoje, preko 300 elektora i 5 miliona glasova više od Trampa. Sa druge strane, u kongresnim jedinicama gde su levičari trčali svoje trke bio je bolji od njih, negde čak i sa dvocifrenim razlikama, poput 16% više od Ilhan Omar u njenoj jedinici. Apsorpcijom programskih crta i problema kojima se ova grupa obraća, zadovoljeni su i njihovi birači, a ozbiljniji rast izrazite levice je zaustavljen.

Džo Bajden i njegova administracija imaće veliki izazov da u narednim godinama pomire podeljenu Ameriku, ali početni koraci u pobedi radikalnih snaga koje polarizuju društvo su uspešno učinjeni u istoj godini. Međutim, populizam kao pojava neće nestati dok god postoji značajan deo društva nezadovoljan statusom quo. Rešavanje tog pitanja ipak ostaje najteži zadatak koji prevazilazi izbore i kampanjske strategije.

 

Pročitajte i:

 

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.