Radikalne struje protiv prava na abortus – šta se zapravo desilo u Poljskoj

Novinarka dnevnog lista "Danas"

Vreme čitanja: 7 minuta

Foto: iStock 

Rešenje koje se sada osmišljava u Poljskoj nije ni blizu one liberalizacije koja postoji u drugim evropskim zemljama, niti bi garantovalo potpunu slobodu izbora žene šta će raditi sa svojim telom. Ali izgleda da bi za shvatanja Poljaka to mogao biti dovoljan napredak u pravcu slobode.

 

To što je Vlada Poljske odložila, ali ne i zvanično odustala od sprovođenja spornog zakona o pobačaju, posle serije protesta stotina hiljada građana i građanki, nije razlog da borci za slobodu i pravo žene na izbor odahnu i počnu da se raduju. To otvara prostor da još jednom postavimo pitanje – kako je do ovoga došlo?

Kako je moguće da u srcu sekularne Evrope u 21. veku, još uvek imamo pokušaje da se građanima i građankama nametnu tradicionalne, konzervativne vrednosti i učenja dominantne religijske institucije?

Zašto je baš Poljska pretila da postane najrestriktivnija zemlja Evrope po zakonskoj regulativi pitanja abortusa?

Odgovori na ova pitanja moraju se tražiti dalje od aktuelnih dešavanja i protesta koji su privukli pažnju svetske javnosti, oni se nalaze duboko u korenima geneze jednog društva i sukobima različitih ideoloških struja unutar njih.

Vest da Vlada Republike Poljske odlaže sprovođenje Zakona o pobačaju koji je izveo stotine hiljada demonstranata na ulice i izazvao pažnju i negodovanje velikog dela svetske javnosti, stiže u trenutku kada je delovalo da situacija može da preraste u nasilne sukobe.

Prvo je Ustavni sud Poljske doneo odluku da se izmeni već strog zakon i zabrani prekid trudnoće u slučaju deformiteta ploda i ostavio mogućnost pobačaja samo u slučaju incesta, silovanja ili ozbiljne ugroženosti zdravlja trudnice. Onda su građani Poljske dve nedelje uzastopno protestovali po trgovima i pred crkvama tražeći pravo na izbor. Pod tim pritiskom vladajuća konzervativna partija Pravo i pravda odložila je stavljanje na snagu odluke koju je doneo Ustavni sud i kupila sebi vreme da nađe zakonsko rešenje koje bi zadovoljilo širi sloj društva.

Procedura je takva da Ustavni sud donese odluku, a onda postoji obaveza Vlade da u što kraćem roku  usvoji odnosno javno objavi tu odluku, čime ona stupa na snagu. Taj rok je u Poljskoj istekao u ponedeljak, a odluka nije objavljena.

 

Promenjeni uticaj, uloga i interesi Katoličke crkve u Poljskoj

Vlasti u Poljskoj na ovaj način izbegle su dalje nemire, ali Bogdan Zavadevič, doktorand i istraživač na Univerzitetu Ludvig-Maksimilijan u Minhenu u razgovoru za Talas objašnjava da to nije učinjeno samo pod pritiskom građana, već i da sama vlast ni njoj bliska Katolička crkva, nisu želele ovako rigorozan zakon. Incijativu za preispitavanje ustavnosti Zakona o Pobačaju u Poljskoj pokrenule su radikalne desničarske grupe, okupljene oko organizacija koje su deo globalne mreže „Pro life“, to jest zagovornika „prava na život“, otkriva nam Zavadevič.

Situacija u Poljskoj mnogo je kompleksnija od onoga što se moglo videti u medijskim napisima ovih dana. U Poljskoj je na snazi Zakon o pobačaju iz 1993. koji smo nazivali „abortusni kompromis“ jer je sačinjen tako da zadovolji sve društvene grupe, u njegovoj izradi učestvovali su svi najuticajniji akteri uključujući i Crkvu. On je definisao tri vrste slučaja u kojima abortus može da se izvrši – u slučaju silovanja, ugroženog života žene – a tu postoje interpretacije o fizičkom i psihičkom aspektu, ili ako plod ima neki ozbiljan deformitet za koji je pouzdano da će mu narušiti kvalitet života. Ovaj treći aspekt se sada osporava. To kompromisno rešenje je izglasano u Skupštini u kojoj su većinu činile  antikomunističke stranke – desničari i liberali, tada je u Vatikanu sedeo Papa iz Poljske a Crkva je imala neverovatno važnu ulogu u slomu komunizma i zbog toga je imala veliki uticaj. Generacija tadašnjih intelektualaca i boraca za slobodu i demokratiju dozvolila je da Crkva učestvuje u izradi zakona jer su im dosta dugovali i nisu smeli da uđu u sukob. Isti je bio odnos i naredne postkomunističke Vlade prema Crkvi – trebala im je njihova podrška za ulazak u EU te se politike prema abortusu nisu menjale, objašnjava Zavadevič.

On ističe da, iako izgleda da je Crkva i danas predvodnik i glavni zagovornik ograničenja prava na abortus, to nije slučaj jer su se njena uloga, uticaj i interesi promenili.

– U Crkvi danas postoje različite frakcije – od onih ekstremnih sekti do nekih liberalnijih, te podele su sada mnogo dublje nego ranije. Ona i dalje ima ogromno poverenje i legitimitet u društvu, ali Katoličkoj crkvi u Poljskoj danas mnogo je važnija njena ekonomska moć, koja je od devedesetih godina na ovamo znatno ojačala, i moje mišljenje je da su oni spremni da izgube deo društvenog uticaja i prihvate sekularizaciju kako bi zadržali tu ekonomsku moć. Oni su uvek spremni, možda ne zvanično, da se dogovore sa vladajućim strukturama kako bi zadržali svoje privilegije, naglasio je Zavadevič.

Naš sagovornik kaže i da Poljaci jesu prilično konzervativni, cene porodične vrednosti, ali po pitanju abortusa su ipak liberalniji nego što je odluka koja se nameće. On ističe da ni predsednik države Andžej Duda ni vicepremijer Jaroslav Kačinjski nisu konzervatnih shvatanja koliko deluje, bez obzira na to što poštuju institiciju i autoritet Katoličke crkve.

– Pre par godina u Parlament su stigli nacrti zakona koji su potpuno zabranjivali abortus – Kačinjski je tada rekao ljudima iz svoje stranke da ne smeju da glasaju za taj predlog i on nije ni došao na glasanje iako je to bila obaveza. Ni Crkvi nije u interesu da ulazi u otvoreni rat sa građanima gurajući takva rešenja, oni znaju da mogu mnogo da izgube. Ono što se desilo jeste da su radikalne struje u zemlji – nekakvi mladi advokati, umreženi u globalnu „Pro life“ organizaciju, koji zastupaju marginalan pogled na stvari, ali su odlični lobisti, pridobili podršku 119 poslanika u Parlamentu i podneli žalbu na Zakon o abortusu Ustavnom sudu. Obaveza Ustavnog suda, koji je inače sačinjen od sudija koje je vladajuća većina izabrala, jeste samo da proveri da li je neki Zakon u skladu sa Ustavom. Obavljajući svoju funkciju, sud je utvrdio da ovaj zakon nije dovoljno dobro definisao slučajeve abortusa. Mnogi pravnici kažu da Sud nije imao izbora osim da donese ovakvu odluku, navodi Zavadevič.

On naglašava da istraživanja javnog mnjenja pokazuju da se 92% Poljaka ne slaže sa odlukom Ustavnog suda, 50% građana podržava dalju liberalizaciju prava na abortus i da su zbog toga oni bili na ulicama ovih dana.

A šta će se dešavati sada kada je vlast našla način da odloži izmene zakona? Zavadevič kaže da očekuje da predlog potpuno novog nacrta zakona stigne od predsednika.

– Duda je uputio incijativu i postoji predlog da se oformi odbor u Parlamentu koji će pripremiti novo rešenje i da tu bude navedeno koji su slučajevi koji ugrožavaju život majke, koji su to deformiteti deteta zbog kojih je dozvoljen abortus i da na taj način zadovolje i konzervativne struje – da se ne može koristiti pravo na abortus pod argumentom da bi rađanje deteta sa nekim poremećajem prishički ugrozilo život majke, objašnjava Zavadevič.

Ovakvo rešenje opet nije ni blizu one liberalizacije koja postoji u drugim evropskim zemljama, niti bi garantovalo potpunu slobodu izbora žene šta će raditi sa svojim telom. Ali izgleda da bi za shvatanja u Poljskoj to mogao biti dovoljan napredak u pravcu slobode.

 

Poljska bi mogla da uči iz primera Irske

Pre novih ograničenja koja je propisao Ustavni sud, Poljska se nalazila na trećem mestu po restriktivnosti pitanja abortusa među zemljama Evrope. Da je ovaj zakon prihvaćen, verovatno bi izbila na prvo mesto.

Na ovoj neslavnoj listi evropskih država koje su znatno ograničile pravo žene da bira kako će se odnositi prema svom telu nalaze se još i Irska, koja je od 2018. godine ublažila svoju politiku prema abortusu nakon brojnih kontroverzi, zatim Malta, kao i Severna Makedonija.

Ono što je zajedničko za sve ove države bio je jak uticaj crkve i konzervativnih struja u društvu pri procesu donošenja zakona o abortusu.

Prodor slobode izbora u Irskoj se desio na referendumu koji je održan u maju 2018. godine kada je većina Iraca glasala za legalizaciju abortusa. Pre toga, abortus je u Irskoj bio zabranjen zakonom u svim slučajevima – pa čak i u slučaju silovanja, incesta ili teškog malformiteta ploda. Zabrana je bila propisana 8. amandmanom Ustava koji je uveden 1983. godine pod jakim uticajem katoličke crkve i tek je na referendumu 2018. u okviru predizbornih obećanja premijera Lea Varadkare izglasana liberalizacija sa 66,4% podrške Iraca.

Do promene u Irskoj nisu dovela samo obećanja političara i potreba za boljim rejtingom – već pritisak građana posle nekoliko kontroverznih slučajeva.

Bilo je „potrebno“ da četrnaestogodišnja devojčica bude silovana, ostane trudna i utvrdi se da bi joj porođaj ugrozio život – da bi Vrhovni sud Irske dozvolio samo da otputuje u Englesku gde može legalno i bezbedno obaviti prekid trudnoće. Ipak, ovaj slučaj poslužio je da se i drugim ženama amandmanima zakona dozvoli da prekinu trudnoću u drugim zemljama i dobiju potrebne informacije o takvoj proceduri.

U Irskoj još uvek nije bilo govora o legalizaciji. Sve do drugog slučaja koji je izazvao bes i pobunu javnosti – smrt trudnice Savite Halapanavar koja je preminula u 31. godini usled sepse zato što joj nije bilo dozvoljeno da prekine trudnoću. Usled komplikacija i utvđenog spontanog pobačaja u 17. nedelji trudnoće, Savita je ležala nekoliko dana u bolnici zadobivši infekciju samo zato što lekari nisu mogli da izvrše abortus jer je beba još uvek imala otkucaje srca. Iako se znalo da beba neće preživeti, umrla je majka, da bi se ispoštovao zakon. Ipak, nakon ovog slučaja, mlade žene izborile su se za pravo da u zakon bude uveden izuzetak kojim se dozvoljava pobačaj u slučaju da je život majke ugrožen.

Paradoksalno, Poljska je baš na ovom pitanju – prekida trudnoće u slučaju ozbiljnog deformiteta ploda, pooštrila svoje zakonodavstvo.

 

Gde je još konzervativizam i uticaj crkve oblikovao politike kontrole rađanja

Jedina restriktivnija država koja u potpunosti zabranjujuje abortus jeste Malta. Pobačaj se na Malti kažnjava sa 18 meseci zatvora. Ova ostrvska država je tradcionalno pod jakim uticajem Katoličke crkve.

Ipak, kao i u svim drugim zemljama gde je abortus u nekoj meri kriminalizovan, kao i sa mnogim drugim zakonskim zabranama, građani nađu način da ih zaobiđu. Veliki broj žena, kako na Malti tako i u pomenutim državama sa restriktivnim politikama, odlazi u susedne i liberalnije zemlje da obave pobačaj ili to čine u svojoj zemlji na nelegalan i po zdravlje nebezbedan način.

Jedna od zemalja iz našeg okruženja koja je takođe uvela ograničenja i na sporan način donela Zakon o prekidu trudnoće jeste i Severna Makedonija. Makedonski parlament je 2013. godine po ubrzanom postupku, bez javne rasprave, dodao tri nove procedure u proces abortusa. Da žena pismeno zatraži abortus, zatim savetovanje u kojem doktor mora pokazati trudnici sliku fetusa i ultrazvuk kucanja srca i obavezni period od tri dana između savetovanja i pobačaja.  Zakon je predložila vlada na čelu sa konzervativnom strankom VMRO-DPMNE.

To je dovelo do kontroverznog slučaja kada je žena u sedmom mesecu trudnoće posavetovana da abortira zbog deformiteta deteta – ona je zbog novih procedura morala da čeka zasedanje i odobrenje komisije koja se sastaje jednom nedeljno.  U periodu čekanja od četiri dana, stanje trudnice se znatno pogoršalo i, prema rečima lekara, spašena je u poslednjem trenutku.

U Srbiji su danas na snazi znatno liberalnija pravila o prekidu trudnoće od pomenutih zemalja. Ipak, 2018. godine postojala je ideja najvišeg vrha vlasti da se uvede procedura komisije slična onoj u Severnoj Makedoniji, koja, srećom, nije usvojena.

Tada je država, pod okriljem borbe za povećanje nataliteta koju je najavljivao predsednik Aleksandar Vučić, predlagala formiranje komisije koju bi činili psiholozi, sveštenici i lekari i sa kojom bi žena trebalo da razgovara pre abortusa. Još jedan problematičan predlog bio je da žena mora da ide na ultrazvuk pre abortusa, kako bi čula otkucaje srca. U okviru ove kampanje za preispitivanje politike abortusa, oglasio se i sada pokojni mitropolit Amfilohije nazivajući „čedomorkama“ žene koje se odluče da prekinu trudnoću.

Najviše kritika u javnosti povelo se oko ideje da u sekularnoj državi svešteno lice sedi u medicinskoj komisiji. Takođe, problematično je svako usložnjavanje procedure u trenucima kada je vreme od presudnog značaja za pitanje između života ili smrti žene.

Ipak, u moru drugih izliva ekstremizma i ograničenja slobode, na sreću svih žena u Srbiji, nadležni su odlučili da borba za natalitet ne mora da počne od ograničavanja prava koje zapravo spašava hiljade života onih žena koje mogu da biraju šta će raditi sa svojim telom.

 

Pročitajte i: