Borba protiv mafije u državi kriminala

Istraživačka novinarka / Urednica na portalu Balkan Insight

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock 

Ne možemo da ignorišemo činjenice koje pokazuju da aktivne borbe sa kriminalom praktično – nema, te da se od poslednjeg puta kada je objavljen rat mafiji nije promenilo baš ništa.

 

Niti smo usred izborne kampanje, niti se u pitanje dovodi ko ima apsolutnu kontrolu nad novim parlamentom, ali je predsednik Aleksandar Vučić osetio potrebu da nam se obrati i ponovi obećanje dato još u vreme kada su se naprednjaci borili za vlast.

Iako je njegovo zvanično obraćanje medijima bilo zakazano za dan kasnije, predsednik je iskoristio da putem Instagrama, iako po sopstvenom priznanju nije preterani fan društvenih mreža, pošalje jasnu poruku: država će se obračunati sa mafijom. Neki su ovu poruku videli kao najavu za strategiju nove Vlade čiji bismo sastav, nakon više od tri meseca od izbora, konačno trebalo da čujemo u nedelju. Drugi su ovo videli kao još jedno lepo-zvuči-obećanje bez mnogo vere u njegovo ispunjenje, dok su treći pokušali da u njemu vide skrivene poruke za one koji su se možda “osilil” te zaneli i zaboravili ko je “šef.”

Poruka je došla za vikend u kojem je bačena bomba na restoran u centru Beograda, desila se tuča u kafiću u drugom delu grada, a posetioci šoping centra prisustvovali sceni iz trilera kada je u pripadnika kriminalne grupe u glavu pucao maskirani napadač. Imena učesnika i nazivi lokala i nisu toliko bitni, jer se po istom šablonu vesti pišu godinama unazad, samo se učesnici i lokacije menjaju.

Šta se to promenilo, pa je predsednik još jednom ponovio da do sada nije bilo snage da se obračunaju sa kriminalom – dajući prioritet stabilnoj ekonomiji itd – te da li su baš ovi događaji isprovocirali predsednika, i zašto baš oni, ako ne svi koji su im prethodili, i dalje ne znamo. Zbog čega bi, čak i ako pravi obračun sa kriminalom jeste namera, predsednik poslao ovu poruku – da zastraši ili da upozori one na koje se poruka odnosila?

Daleko sam od želje da odem u fatalizam u kojem se poredimo sa zemljama Južne Amerike, jer Beograd, a ni Srbija nisu ni blizu tom nivou (ne)bezbednosti. Međutim, ne možemo da ignorišemo činjenice koje pokazuju da aktivne borbe sa kriminalom praktično – nema, te da se od poslednjeg puta kada je objavljen rat mafiji nije promenilo baš ništa.

 

To su samo reči

Kada bismo radili pres kliping izjava ljudi na najbitnijim funkcijama u poslednjih 20 godina, jedna od verovatno najizgovorenijih floskula bila bi “borba protiv korupcije i kriminala”. 

Nema političara koji ovo ne bi prioritizovao među svojim obećanjima, ali retki bi sa reči prešli na dela. O kriminalu i Srbima pisane su priče, pa čak i knjige. Aktivnosti kriminalnih grupa sa Balkana prostiru se čak do drugih kontinenata. U godinama iza nas, novinari su zbog svojih otkrića u oblasti kriminala dobijali nagrade, ali im je bezbednost bivala ugrožena. Institucije bi se pravile da rade svoj posao, kada bi se tek za neki od tih slučajeva pokrenuo i postupak.

U realnosti, najave hapšenja su krasile naslovne strane tabloida, o velikim akcijama zaplene lakih droga slala su se pompezna saopštenja, ali ključni slučajevi za koje postoje javno dostupni dokazi neretko nisu došli ni do suda. Veze ljudi iz kriminalnih krugova i ljudima iz vlasti odavno nisu tajna, a izgleda kao da više ni ne pokušavaju da ih sakriju.

Poslednja u nizu najava mogla bi se još jednom shvatiti kao mamac, za koji smo se uhvatili, jedni da hvale, drugi da kude, dok svakodnevno živimo posledice blage politike prema kriminalcima, a mnoge teme nam provejavaju ispred nosa.

Kriminal je kod nas široko rasprostranjen i na njega se sporadično deluje. Statistički podaci možda pokazuju brojčani pad stope kriminala, zahvaljujući zaplenama droge i broju uhapšenih. Međutim, kada se u obzir uzme da su najveći slučajevi ostali bez epiloga, postavlja se pitanje koliko verodostojno ti brojevi opisuju realnost. Istraživanja pokazuju da je poverenje građana u policiju i dalje visoko, ali je rastuća i percepcija korupcije i utisak da je rad policije politizovan. Tužilaštvo je u senci, a njegov posao odrađuju političari najavljujući hapšenja i iznoseći detalje istraga.

Tu realnost živimo decenijama unazad, a dok se bavimo izjavama bez pokrića, živimo posledice oronulog pravosuđa.

Samo u ovoj nedelji imamo zakazana dva “protesta” desničarskih organizacija. Jedan usmeren na migrante, a drugi na festival “Mirdita, dobar dan”. Grupa ljudi sa indirektnom podrškom mnogih političkih aktera daje sebi za pravo da javno poziva na linč. Da li će i na koji način institucije reagovati, saznaćemo ubrzo. Kriminal u Srbiji nisu samo velike organizovane grupe, zvučna imena, navijači, ubice i slično, ali sve dok se oni ignorišu, nećemo rešiti ni one iz senke. 

Vera u to da će buduća Vlada dotaći ijednu od pomenutih grupa ostaje samo nedosanjan san dok se ne vide prvi rezultati te dugo najavljivane borbe.

 

Pročitajte i:

Stavovi izneti u ovom tekstu ne predstavljaju stavove Balkanske istraživačke mreže (BIRN)

Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa