Autorka

Vreme čitanja: 7 minuta

Foto: iStock

O uzgajanju i potencijalu industrijske konoplje u Srbiji za Talas su govorili Dr Maja Timotijević, predsednica udruženja Konoplja i Aleksandar Belevski, CMO brenda Healina.

 

Više od 10.000 godina čovečanstvo je koristi na različite načine. Može biti lek za anksioznost i bolove, stočna hrana, energent i građevinski materijal. Jugoslavija je nekada bila njen najveći evropski proizvođač, a u Srbiji je nedavno bila u centru velike kontroverze. U pitanju je biljka industrijska konoplja, najpoznatija po tome što se iz njenog cveta dobija supstanca kanabidiol, poznatija kao CBD.

Pre nego što uđemo dublje u to kako se industrijska konoplja gaji u Srbiji, treba razrešiti jedno dilemu: šta je je razlika između industrijske konoplje i marihuane, odnosno kanabis indike? Industrijska konoplja pripada porodici biljaka kanabis, kao i kanabis indika, a one se razlikuju po komponentama koje sadrže. U industrijskoj konoplji nalazi se mnoštvo kanabinoida od kojih je jedan CBD, dok kanabis indika sadrži i tetrahidrokanabinod tj. THC, koji je poznat po psihoaktivnom dejstvu. Upravo je THC razlog zabrane uzgajanja kanabis indike u velikom broju zemalja, zato što psihoaktivno dejstvo potencijalno otvara i prostor za razvijanje zavisnosti. S druge strane, CBD nema nikakvo psihoaktivno dejstvo. Još jedna razlika između ove dve biljke je i njihov izgled: kanabis indika je žbunastog izgleda i raste u širinu, dok industrijska konoplja raste u visinu i može da poraste i do 4 metra.

U pitanju je samonikla biljka koja ne zahteva mnogo đubriva i pesticida, a može da uspe u najrazličitijim klimama. Uprkos većinskom mišljenju, industrijska konoplja je mnogo više od kanabidiola – mogu se koristiti i njena stabljika, koren i vlakna, a u pitanju je biljka koja svojim postojanjem može da odgovori na najrazličitije potrebe i probleme današnjice. Upravo zbog njene široke upotrebe – kao medicinskog sredstva, biogoriva ili različitih materijala za proizvodnju – važno je upoznati se sa svojstvima industrijske konoplje, njenim potencijalima i proizvodnjom u Srbiji.

 

Gde je danas industrijska konoplja u Srbiji?

Dr Maja Timotijević, predsednica udruženja Konoplja, u razgovoru za Talas ističe da je pre šest godina krenula da više uči o konoplji i da je u pitanju biljka koja je potpuno neopravdano zapostavljena. ”Loš glas koji je prati zbog njene sestre marihuane doveo je ljude u zabludu da je to nešto što je zabranjeno i da gaje nešto što je van zakona. Mi smo osnovali naše udruženje pre sada oko sedam godina i, kada smo ga osnovali, bilo je samo 60 hektara pod industrijskom konopljom. Sada već pričamo o oko 1.500 hekatara pod industrijskom konopljom. Mislim da je to zaista veliki napredak, pogotovo što se zakonska regulativa zaista nije proimenila. Mi se vrtimo u krug sa ogromnim problemima zato što zakonska regulativa kaže da se industrijska konoplja koristi za vlakna i kao hrana za ptice”, priča Timotijević. Ona navodi da je ta formulacija potpuno prevaziđena u trenutku kada se od industrijske konoplje pravi oko 50.000 različitih proizvoda.

Kako zakoni u Srbiji uređuju uzgoj industrijske konoplje? Kao i u brojnim drugim slučajevima – kontradiktorno. Ministarstvo poljoprivrede dozvoljava uzgoj industrijske konoplje, a ova oblast je pokrivena samo jednim pravilnikom. U pitanju je Pravilnik o uslovima za gajenje konoplje, objavljen u „Službenom glasniku“ 2013. godine. Pravilnikom je uređeno da se u Srbiji mogu gajiti samo one sorte konoplje koje pripadaju vrsti konoplje (Cannabis sativa L), a u njima procenat pomenutog tetrahidrokanabinola mora biti manji od 0,3%. Dozvolu za gajenje izdaje Ministarstvo, a nju može dobiti samo lice koje je upisano u Registar proizvođača semena, rasada, micelija jestivih i lekovitih gljiva. Šta je uslov za dobijanje dozvole? Uslov je to da se uzgajana konoplja koristi isključivo u svrhe proizvodnje vlakana, proizvodnje semena za ishranu životinja, ispitivanja kvaliteta i promet semena. Poljoprivrednici imaju ograničenja i oko semena koje mogu da posade. Registar sorti poljoprivrednog bilja prepoznaje pet dozvoljenih sorti, ali se u Srbiji mogu pronaći samo tri: Fedora 17, Monoica i Helena. Za, na primer, džak od 25 kilograma semena Fedora 17 (koliko je potrebno ukoliko planirate da zasadite 1 hektar), nephodno je izdvojiti malo preko 40.000 dinara. Postoji mogućnost da se pokrene postupak za dodavanje novih sorti, ali je ovo dug i skup proces koji može biti zaustavljen svakog trenutka ukoliko procenat THC-a u sorti pređe 2%.

Iako sve ovo može stvoriti utisak da su širom otvorena vrata svima koji žele da proizvode industrijsku konoplju, nije tako jednostavno. Tokom prošle godine, postojale su indicije da će se CBD, jedan od kanabinoida u industrijskoj konoplji, naći na listi zabranjenih psihoaktivnih supstanci u Srbiji, a ne postoji ni zakonska regulativa koja potvrđuje da je dozvoljeno praviti i staviti u promet proizvode koji imaju u sebi CBD. Dodatno, u pomenutom pravilniku Ministarstva poljoprivrede nije navedeno da je moguće industrijsku konoplju koristiti u svrhe pravljenja proizvoda sa CBD-om, što proizvođače i potencijalne investitore ostavlja dodatno zbunjene. “Oko 80% svega što što oko sebe vidimo može da se napravi od industrijske konoplje, a naša zakonska regulativa poistovećuje industrijsku konoplju i marihuanu, s tim što industrijska konoplja može da ima do 0,3% THC-a”, ističe dr Maja Timotijević. Ona kaže da je povodom zakonske regulative pisala predsedniku, premijerki i svim resornim ministarstvima. Ipak, postoje i mali pozitivni pomaci na ovom polju. “Pre mesec dana, savetnik Ane Brnabić nas je zvao na sastanak i saslušao nas je za probleme koje imamo, ali se za sada ništa nije dogodilo”, rekla je Timotijević za Talas.

Odnos zakona prema CBD-u stvara velike probleme za sve koji žele da se upuste u proizvodnju sa ovom supstancom. “CBD nije psihoaktivna supstanca i ne nalazi se na listi nelegalnih supstanci. Sa druge strane, sam CBD nije regulisan kao takav, pa iz tog nedostatka proizilaze problemi. Na primer, ne može da se uveze CBD proizvod pod svojom šifrom, već se CBD proizvodi uvoze pod, takoreći, širim okvirom kojem pripadaju – kozmetika ili suplement”, navodi za Talas Aleksandar Belevski, CMO (chief marketing officer) brenda Healina. U pitanju je firma koja trenutno ima proizvodnju u Sloveniji, a posluje i na tržištima zemalja Zapadne Evrope. Namera ove kompanije je da se uskoro pojavi i na našem tržištu. “U Srbiji je, barem iz mog pregleda, uglavnom rasprostranjena prodaja malih proizvođača, u malom obimu prodaje. Koliko je meni poznato, još uvek nismo došli do nivoa gde CBD proizvodi mogu da se nađu u apotekama i na ostalim mestima koja bi mogla da znače malo masovniju prodaju, poput Lilija ili DM-a, na primer”, dodaje Belevski.

 

Konoplja – unosan biznis za srpske poljoprivrednike?

Srpski poljoprivrednici, uprkos zakonskim zavrzlamama, odavno su uvideli potencijal uzgoja industrijske konoplje, a Udruženje Konoplja je osnovalo i poljoprivrednu zadrugu koja pomaže svima poljoprivrednicima koji se upuste u uzgajanje ove biljke. Trenutno imaju preko 50 kooperanata sa kojima imaju ugovore o otkupu konoplje. “Za 5 godina imamo preko 20 svojih proizvoda, onlajn ih prodajemo zato što je potpuno nejasno zakonodavstvo i ljudi se boje da prodaju industrijsku konoplju”, kaže Timotijević i naglašava da su smernice Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravlja u koliziji sa regulativama o CBD-u. “Kako onda u prodavnici i apoteci nekog da ubedim da je to legalno i da je to okej?”, dodaje ona i naglašava da postoji veliko interesovanje domaćih preduzetnika. Nisu samo domaći poljoprivrednici zainteresovani, postoje i ljudi iz inostranstva koji bi da iskoriste svoje njive u Srbiji za uzgoj industrijske konoplje, ali ubrzo odustanu kada postanu svesni nesigurnosti koju uliva zakonska regulativa, naglašava ona.

Pored regulative o CBD-u, postoje dodatne prepreke koje sprečavaju poljoprivrednike u Srbiji da u potpunosti iskoriste potencijal industrijske konoplje. Tri dozvoljene sorte u Srbiji u proseku imaju niži nivo CBD-a od evropskih sorti. Poređenja radi, u Evropskoj uniji je dozvoljeno više od 40 sorti, od kojih neke imaju viši nivo CBD-a, što proizvođače u Srbiji stavlja u lošiju poziciju. Kako bi iz cveta industrijske konoplje dobili istu količinu CBD-a, srpski poljoprivrednici moraju da uberu cvet sa značajno veće zasađene površine nego drugi evropski uzgajivači, iako su im ulaganja gotovo ista.

Timotijević navodi da u ovom polju postoji mnogo potencijala za srpsku privredu. “Mi bismo mogli da zaposlimo sve ljude koji imaju manje površine obradivog zemljišta. Prosečna veličina poljoprivrednog gazdinstva u Srbiji je 3-4 hekatara. Na toj površini ne možete da zaradite na uzgoju bilo čega drugog, ali možete na konoplji. Mi ne tražimo pomoć, već samo da bude kao u Hrvatskoj i da postoji razumevanje”, naglašava ona.

Jasnija zakonska regulativa oko CBD-a potencijalno bi podstakla i razvoj dela srpske poljoprivrede. “To je jedna grana privrede koja u svetu neprestano raste već godinama, eksponencijalno, i pandemija u kojoj se trenutno nalazimo nije usporila taj rast, već je pokazala da tražnja za ovim tipom proizvoda raste u ovim vremenima zbog zdravstvenih benefita koje CBD proizvodi u ljudskom organizmu, naročito za imuni sistem”, ističe Aleksandar Belevski. On dodaje i da je njegovo mišljenje kako bi ovo iz aspekta javih finnasija bila svakako mudra politika.

 

Nije konoplja samo CBD

Iako je pitanje legalizacije marihuane i dalje predmet rasprave u medicinskim krugovima, veliki broj istraživanja pokazuje da CBD ima različite pozitivne efekte po zdravlje. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je u izveštaju iz 2017. godine navela da ne postoje dokazi o bilo kakvim problemima javnog zdravlja povezanim sa upotrebom CBD-a. Od različitih tipova epilepsije, insomnije, hroničnih bolova, pa sve do anksioznosti, dug je spisak prilika u kojima se CBD može koristiti. Ipak, lekari u Srbiji ne prepisuju upotrebu CBD-a upravo zbog nedostatka ispitivanja, kaže Maja Timotijević.

Osim lekara, mnogo treba da se uradi kako bi se javnost u Srbiji upoznala sa svim svojstvima CBD-a i industrijske konoplje. Ovo je prepreka ponajviše za sve koji žele da u Srbiji prozivode i prodaju CBD ulje, kreme i druge proizvode. “CBD je poprilično nov za ljude u Srbiji, i tek treba da udje u svest naših sugrađana na velika vrata. Iz mog iskustva se pokazalo da je najveća zabluda svakako vezana za marihuanu kao biljku, odnosno da ljudi koji odbacuju biljku zbog svojih psihoaktivnih svojstava i smatraju je narkotikom nisu previše spremni da se informišu podrobnije o njoj”, kaže Belevski.

Industrijska konoplja nije nešto što je u Srbiju došlo tek pre nekoliko godina kada je u svetu krenuo trend stavljanja CBD-a u različite proizvode. Još tokom Kraljevine Jugoslavije, na ovim prostorima se uzgajala konoplja, a pred Drugi svetski rat Jugoslavija je bila jedna od najvećih evropskih izvoznika industrijske konoplje.

Iako se razgovor o konoplji uglavnom fokusira na CBD i sve što se iz cveta konoplje može dobiti, gotovo svi delovi ove biljke mogu da se koriste za najrazličitije proizvode. Budućnost je u preradi stabljike, od koje je moguće, između ostalog, praviti tekstil, papir i čak građevinski materijal, ističe Timotijević.

Delovi konoplje mogu poslužiti i kao biogorivo, što je značajno u kontekstu klimatskih promena i potrebe da pređemo na održive izvore energije. Dodatna i skrivena prednost industrijske konoplje jeste i to što proizvodi dosta kiseonika i više celuloze nego što je moguće dobiti od uzgoja drugih biljaka, a da bi izrasla, potrebno joj je samo 4 meseca. “Konoplja je neverovatna i darežljiva biljka, koja je kroz istoriju slavljena od strane raznih kultura i naroda zbog svojih zdravstvenih svojstava, izdržljivosti i ostalih korisnosti koje nam pruža. Po meni je jako važno da se istakne ekološki aspekt same biljke. Konoplja obrađuje i do 5 puta više CO2 iz vazduha nego drvo na primer, a potrebno joj je mnogo manje vremena da izraste u svoju punu veličinu. U sve zagađenijem svetu bi tu mogao da leži odgovor na neke ozbiljne izazove koje nam budućnost nosi”, poručuje za Talas Aleksandar Belevski.

Industrijska konoplja je po svemu sudeći istinski biljka budućnosti. Može da pomogne ako se mučite sa insomnijom, pruži izvor zarade poljoprivrednicima i postane materijal koji nam pomaže da manje zagađujemo planetu. Uz malo veće razumevanje i prepoznavanje potencijala od strane nadležnih institucija, Srbija bi mogla višestruko da profitira od prozvodnje i izvoza svega što ova biljka može da ponudi.