Konsultantkinja za komunikacije i marketing

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock 

O komunikaciji se nikada nije toliko pričalo kao ove godine. Čak je i u žiži domaće javnosti tokom vanrednog stanja bila tema na koji način država i Krizni štab komuniciraju prema svojim građanima. O komunikaciji se govorilo i iz biznis perspektive sa osvrtom na rad na daljinu. Akcenat je i dalje na oporavljanju ekonomije i očuvanju javnog zdravlja, te teme i dalje figuriraju i u stranim medijima. Ono čemu se ne pridaje dovoljno pažnje i dalje, je kako danas, u doba pandemije, komuniciramo međusobno, bilo u porodičnom ili privatnom kontekstu. Na koji način su se već promenjeni modeli komunikacije prilagodili na pandemiju ili su prošli kroz još jednu transformaciju? 

 

U slučaju da vašu pažnju nije privukao Netfliksov dokumentarac The Social Dilemma, i da još uvek bez puno razmišljanja koristite društvene mreže i aplikacije za ćaskanje da biste se informisali, slali reakcije i pričali sa vašim prijateljima, onda verovatno niste razmišljali o ogromnom uticaju koji tehnologija ima na promenu interpersonalnih komunikacionih procesa. Uz toliko dostupnih načina da komuniciramo, došlo je do formiranja novih normi koje variraju od grupe do grupe. Da li je kulturno nekoga pozvati direktno telefonom ili je potrebno najaviti se porukom? Da li se šalje SMS ili se ipak koriste aplikacije za ćaskanje? Da li uopšte nekome dati broj telefona ili mu jednostavno “dati Instagram”, šta je manje intruzivno? 

 

Svi smo uhode

Danas se sve može smatrati intruzivnim, iako živimo u eri u kojoj smo svi onlajn i delimo informacije o sebi “šakom i kapom”. Kako ćete naći posao ako nemate nalog na LinkedInu? Da li znate da će većina poslodavaca potražiti vaše ime i prezime na Guglu pre nego što vas pozove na razgovor za posao? Biće u potrazi za vašim profilima na društvenim mrežama, gde bi mogao da prikupi informacije o vama. Kakva će biti reakcija ako upoznate nekog novog i kažete da nemate nalog ni na jednoj društvenoj mreži?

Ako govorimo o intruziji, možda je ispravnije reći da je danas intruzivno sve što podrazumeva stvarni kontakt u realnom vremenu i prostoru. Sve što podrazumeva radnje ispod žita u onlajnu i uhođenje se smatra očekivanim. Anksioznost nam prouzrokuje upravo mogućnost neposrednog kontakta, glasom ili uživo. Sve ostalo možemo da “fave-ujemo” i “seen-ujemo” bez posledica, sa puno potkonteksta koji nas niko neće terati da analiziramo. 

 

Toliko smo povezani, a komuniciramo samo svoj ego 

Živimo u svetu koji nikada ranije nije bio toliko povezan. Internet skraćuje prostor i vreme i omogućava nam da saznamo više o događajima koji se dešavaju na drugom kraju sveta. Pre samo 30 godina u Srbiji smo slali pisma, telegrame i koristili fiksni telefon, dok danas, sa priključkom za internet, možemo ne samo da komuniciramo sa celim svetom, već i da radimo u društvima koja imaju potpuno drugačije kulturološke odlike i poslovnu etiku. 

U svoj toj povezanosti bez presedana, najveći deo vremena provedemo na društvenim mrežama ili koristeći chat aplikacije, komunicirajući svoj ego ili konzumirajući tuđi. Umesto da nam globalna povezanost da i globalnu perspektivu, uvid u goruće probleme na svetskom nivou, naš pogled je sužen u jednu tačku. 

Oni koji danas dizajniraju digitalne proizvode koriste znanja iz psihologije ne da bi vas motivisali da se interesujete za izazove globalnog društva i da vas inspirišu na akciju, već da bi vaš pogled zalepili za ekran. Pažnja je tražena valuta, a vi birate da rasipate svoje vreme. 

 

Onlajn komunikacija i principi industrije brze hrane

Prvi restoran brze hrane je otvoren u Americi između dva svetska rata, a prava ekspanzija ovih restorana počinje u 40-im i 50-im godinama 20. veka. Ono što odlikuje ovu industriju je brzina spremanja hrane, gde je sve već unapred pripremljeno, a od porudžbine do preuzimanja ne protiče više od pola minuta. Druga odlika je standardizovana ponuda i isti ukus, pa se gosti uvek vraćaju jer znaju šta će tačno dobiti i koja će im potreba biti zadovoljena. I treće, u doba kada su fast food restorani počeli da se otvaraju u Americi, to je bila najjeftinija opcija za ukusan obrok van kuće. 

Povlačenjem grubih paralela sa fast food logikom, za pokretanje chat aplikacije ili Instagrama na vašem telefonu je potrebno manje od 30 sekundi. Za odgovor ili stupanje u komunikaciju je ponekad potrebno i manje vremena. Onlajn alati ukalupljuju našu komunikaciju i ograničavaju je na funkcionalnosti alata koji birate, zato se uvek vraćate tamo jer nema iznenađenja, uvek znate “ukus” i reakciju koju njegovo korišćenje prouzrokuje u vama. I na kraju, obično ne plaćate korišćenje tih aplikacija.  

Instant komunikacija je kao i svako rešenje “iz kesice” previše uprošćeno da bi bilo svrsishodno i zaista zadovoljilo vaše suštinske potrebe. Dodatno, otvara velika pitanja poput dodavanja značenja na akcije koje nisu zaista akcije već su uslovljene digitalnim proizvodom koji koristite – kako tumačite da je neko samo video vašu poruku, a nije odgovorio, da li pridajete značenje tome ko stalno prati vaše Instagram priče, da li lajk vaše stare fotografije znači vanredno interesovanje dotične osobe za vas ili je po sredi nešto sasvim drugo. 

 

Koronavirus: klinička smrt oflajna 

I pre pandemije koronavirusa, došlo je do promene načina na koji komuniciramo. Oberučke smo prihvatili nove alate i razumeli koje nam benefite donosi instant komunikacija. Ono što nismo razmatrali jeste činjenica da novi digitalni proizvodi, osim što nam pomažu da komunikacija bude brža, kreiraju i nove potrebe koje ranije nismo imali. Osim što stvaraju nove potrebe, njima svaki korisnik pridaje novi smisao, na primer, svajp na Tinderu čini da se osećate moćnim, jednim potezom prsta odlučujete ko vam se dopada, a ko ne. 

Izolacija i distanciranje su učinili da onlajn bude jedina moguća opcija za komunikaciju. Oni koji su pokazali otpor prema digitalnim alatima mogli su da biraju između potpune izolacije i adaptiranja na novu stvarnost. Ta situacija je ponovo kreirala nove potrebe i dala nam priliku da pridajemo nova značenja Zoom pozadinama i isključenim kamerama. 

Kuda dalje? Najlakši odgovor, a najteži za realizaciju – van zone komfora. Za direktnu komunikaciju nema, i nikada neće biti adekvatne, instant zamene. Komunikacija nije jednostavna i nijedan alat je ne može uprostiti, iako možda naše potrebe diktiraju pojednostavljivanje. Shvatanje onoga što druga osoba želi da nam kaže, koliko god trivijalna tema razgovora bila, povezano je sa suštinom njenog bića. Kako mislite da razumete suštinu, ako komunikaciju svedete na predefinisane reakcije unutar jedne aplikacije? 

 

 

Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.