Autorka

Vreme čitanja: 6 minuta

Foto: iStock

Umetnost diplomatije je u korišćenju indirektnih fraza iz kojih je ipak svima jasno na koga se odnose. Jedna od takvih fraza je i “nepouzdan operator” u oblasti telekomunikacija, koja se odnosi na jednu specifičnu kompaniju – kineski Huavej. U svetlu novog tehnološkog rata koji tinja između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, Huavej se zbog globalnog uspeha i veza sa Kineskom komunističkom partijom našao na meti kritika, a budućnost kompanije imaće veliki značaj i po budućnost tehnološkog razvoja u čitavom svetu.

 

Alat za špijunažu Kineske komunističke partije?

Prema nekim procenama, mobilni telefoni koje proizvodi Huavej čine preko 26% ovog tržišta u Srbiji, a kineski gigant je nedavno preuzeo vodeće mesto po broju prodatih mobilnih telefona u svetu. Mobilni telefoni su ipak samo deo onoga što Huavej proizvodi – veliki deo uspeha kompanije leži i u proizvodnji telekomunikacione opreme, naročito infrastrukture koja je neophodna za izgradnju 5G telekomunikacione mreže. Veća internet brzina koja dolazi sa 5G mrežom otvara brojne tehnološke mogućnosti, a Huavej za sada prednjači u razvoju ove tehnologije i konkurentnosti u pogledu cene.

U svetlu trgovinskog rata SAD-a i Kine koji traje već nekoliko godina, bilo je samo pitanje vremena kada će globalno prisustvo Huaveja doći na red, naročito zbog značaja izgradnje 5G infrastrukture. Počevši od 2018. godine, federalne američke agencije ne mogu da koriste opremu ove kompanije, a američkim kompanijama zabranjeno je da prodaju opremu Huaveju, što je stvorilo velike probleme u poslovanju. Razlog je sumnja američkih zvaničnika da pomoću Huavej tehnologije i podataka koje kompanija poseduje, Kineska komunistička partija može pristupiti informacijama od velikog značaja za američku bezbednost, pogotovo ukoliko Huavej bude gradio infrastrukturu za 5G mrežu. Ako Kina bude imala direktan pristup 5G mreži širom sveta, kakve garancije postoje da tu moć neće koristiti kao osnov snažne pregovaračke pozicije ukoliko se tenzije sa Amerikom povećaju?

Pored bezbednosti, problem je i to što kineski zvaničnici i kompanije ne prezaju od gotovo otvorene krađe intelektualnog vlasništva američkih kompanija – američka IT kompanija CISCO tužila je Huavej za krađu programerskog koda 2003. godine, a 2017. godine je američki sud doneo presudu prema kojoj je Huavej odgovaran i za krađu intelektualnog vlasništva IT kompanije T-Mobile. Neki od čelnika ove kompanije trenutno ne mogu da dobiju vizu za ulazak u SAD, a američki AT&T je odustao od saradnje sa Huavejom nakon pritiska od strane američkih vlasti. Veliki diplomatski skandal dogodio se 2018. godine kada je u Kanadi na zahtev SAD-a u pritvoru zadržana direktorka za finansije ove kompanije (uz to i ćerka osnivača Huaveja) zbog sumnji da je prekršila američke sankcije kojima se zabranjuje kompanijama da trguju sa Iranom.

Nisu samo špijunaža i krađa intelektualnog vlasništva razlozi za oštar pristup prema Huaveju. Neki ovo vide kao način da se izvrši pritisak kako bi konačno kineske vlasti krenule da poštuju neka od pravila koja se tiču međunarodne trgovine, ali i ljudskih prava. Od entuzijazma Zapada nakon ulaska Kine u Svetsku trgovinsku organizaciju 2001. godine, ređaju se primedbe i kritike da su kineski zvaničnici uspeli da dobiju “i jare i pare” – pokupili su sve pogodnosti postojanja pravila međunarodne trgovine, istovremeno ne poštujući brojna ograničenja koja sa tim dolaze, poput pravila o subvencionisanju domaće proizvodnje. Kako Kina postaje sve ekonomski snažnija, naročito u oblasti tehnologije, bojazan je da će biti gotovo nemoguće primorati ih da poštuju pomenuta pravila. Dodatno, kada je 1990-ih postalo očigledno da Peking želi da značajno otvori svoju privredu i učestvuje na svetskom tržištu, postojala je nada da će liberalizaciju ekonomije pratiti i politička liberalizacija, političke slobode i veće poštovanje ljudskih prava. Više od dvadeset godina kasnije, očigledno je da su ovo bila poprilično neosnovana predviđanja – demokratija nije došla u Kinu, građani nemaju pristup internetu koji mi uzimamo zdravo za gotovo, a nema ni pomaka na polju ljudskih prava. Stoga ne čudi da mnogi osećaju nelagodu kad pomisle da će kineska kompanija imati veliku ulogu u najnovijim razvojima internet povezanosti i infrastrukture.

Nakon američkog pritiska da brojne zapadne zemlje delimično ili u potpunosti isključe Huavej opremu iz izgradnje 5G infrastrukture, pod velikim pritiskom našle su se i evropske zemlje. Francuska je u julu donela odluku kojom je defakto zabranjeno korišćenje Huavej tehnologije – francuske telekomunikacione kompanije dobile su rok da do 2028. godine postepeno uklone svu Huavej opremu. U Nemačkoj je situacija malo drugačija. U svetlu prethodnih tenzija između Vašingtona i Berlina, ne postoji toliko političke podrške za oštriji obračun sa Huavejom. Dok su američki zvaničnici sankcionisali Huavej, nemačka kancelarka Anglela Merkel je prošle godine tokom zvanične posete Kini obišla i prostorije ove kompanije. Ovo je deo šire vizije koju Merkelova ima za budućnost nemačke ekonomije koja neće izgubiti korak sa najnovijim tehnološkim dostignućima. Nemačka nema Silicijumsku dolinu, pa je razumljivo da u Berlinu postoji veća zabrinutost da će bez saradnje sa Kinom ova zemlja izgubiti tehnološku trku. Ipak, nazire se promena ovog stava – mediji su krajem septembra izveštavali da je, nakon dve godine pregovaranja, nemačka Vlada postigla dogovor da se pooštri nadzor nad 5G tehnologijom, što neki vide kao indirektnu zabrana Huavej tehnologije. Tri najveća telekomunikaciona operatora u Nemačkoj koriste opremu Huaveja u svojoj mreži, što znači da će najverovatnije morati da pronađu alternativne dobavljače.

 

Huavej u Istočnoj Evropi – romansa na izdisaju?

U 2020. godini već je donekle postalo izlizano pričati o “sve većem angažmanu” Kine u regionu. Najveću pažnju privlače veliki infrastrukturni projekti na čijoj izgradnji uglavnom rade kineske kompanije, plaćene kineskim zajmovima, ali je tehnologija polje u kojem se kinesko prisustvo u Istočnoj Evropi naročito oseća. Na primer, za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, sarađivati sa Huavejom ima ekonomskog smisla, pošto je Huavej tehnologija u oblasti 5G infrastrukture jednostavno jeftinija od evropskih alternativa.

Saradnja Kine sa zemljama Centralne i Istočne Evrope (CIE) najočiglednija je u multilateralnoj platformi 17+1 koja okuplja gotovo sve zemlje regiona, uključujući i Grčku. Ipak, nakon nekoliko godina samita i konferencija, zemlje CIE polako shvataju da su kineska obećanja većinski ostala obećanja, a da preuzeti projekti nose i određene rizike. U julu prošle godine je Suzana Čaputova, slovačka predsednica, kritikovala Kinu zbog odnosa prema aktivistima i borcima za ljudska prava, dok je Rumunija otkazala dogovor sa kineskom kompanijom za izgradnju nuklearne elektrane. Poljska je zemlja koja se sve više ističe u oštrom odnosu prema kineskim zvaničnicima. U januaru prošle godine, u Poljskoj je uhapšen Van Veijing, regionalni direktor za prodaju Huaveja, nakon optužbi za špijuniranje. Poljska i SAD potpisale su i zajedničku deklaraciju o 5G mreži, a poljski premijer Mateuš Moravjecki rekao je da “cela Evropa mora da povodom 5G tehnologije bude na istoj strani sa Amerikom”. O tome koliko poljski političari postaju zabrinuti oko tehnologije poreklom iz Kine, svedoči i to što je poljski predsednik Anždej Duda prestao da koristi TikTok, popularnu kinesku društvenu mrežu. Sličan sentiment postoji i u Češkoj gde je Nacionalni centar za sajber bezbednost izdao upozorenje o korišćenju Huavej proizvoda 2018. godine, upravo zbog mogućnosti da ova kompanija deli podatke sa kineskim vlastima. Usled ovoga, Huavej nije mogao da učestvuje u javnom tenderu za izgradnju novog onlajn portala za porez. Nakon što je kineska kompanija CEFC pokupovala nekoliko čeških kompanija, zbog korupcije je u Americi uhapšen i osuđen glavni direktor kompanije, pa je kineski državni investicioni fond preuzeo sve njihove posede u Čečkoj kako bi otplatio dugove.

Sve ovo će najverovatnije za posledicu imati dosta oprezniji odnos zemalja CIE ne samo prema Huaveju, već i generalno prema kineskim kompanijama i angažmanu u regionu, a ovaj trend biće ubrzan sve većim pritiskom američkih zvaničnika.

 

U čemu je pravi problem sa Huavejom u Srbiji?

Nije ipak sve tako sivo za Kinu u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Mađarska za sada aktivno nastavlja saradnju sa Huavejom, o čemu svedoči i 180 miliona evra uloženih u izgradnju drugog najvećeg Huavej centra u blizini Budimpešte. Pored Mađarske, Huavej je uveliko prisutan u Srbiji, ali će se to potencijalno promeniti.

Huavej je obezbedio neophodnu infrastrukturu za izgradnju prve eksperimentalne 5G mreže u Srbiji, a Vlada Srbije je potpisala i sporazum o strateškom partnerstvu sa ovom kompanijom. Oprema kineskog tehnološkog giganta (oprema za čuvanje podataka i platforma za veštačku inteligenciju) biće korišćena i u radu Državnog data centra u Kragujevcu, a deo saradnje Huaveja i Srbije jeste postavljanje optičkih kablova. Ovo su samo neke od oblasti u kojima je Huavej aktivan u Srbiji, ali je njegov angažman trenutno pod znakom pitanja zbog sporazuma koji je predsednik Aleksandar Vučić potpisao u Vašingtonu. Naime, u tački 9. Srbija se obavezuje da neće koristi opremu “nepouzdanih operatora”, čime je indirektno označen Huavej.

Da li je Huavej pretnja po bezbednost građana Srbije? Bez obzira na to da li mislite da je Huavej pretnja po privatnost ili ovo vidite više kao hladoratovsku histeriju, možemo biti sigurni u jedno – domaća javnost svakako neće dobiti potpun uvid u angažman Huaveja u Srbiji. Dokaz u prilog ove teze je sve što je pratilo kontroverzu oko “1.000 kamera” i projekta Sigurno društvo. Postavljanje kamera širom Beograda prolazi uz nedovoljnu procenu o uticaju na privatnost građana, a kada je Huavej konačno objavio određene podatke na svom sajtu, oni su ubrzo uklonjeni. Nije u maniru vlasti u Srbiji da bude transparentna i naročito vodi računa o privatnosti građana, što se sasvim lepo poklopilo sa manirom kineskih vlasti i kompanija koje takođe uglavnom preferiraju sklapanje dogovora daleko od očiju javnosti. Čak i da se ispostavi da Huavej tehnologija bude iskorišćena u svrhe špijuniranja od strane kineskih vlasti, da li ćemo zaista to i saznati? Za razliku od Amerike i drugih zapadnih država gde manje-više postoje nezavisne institucije, ukjučujući i brojne obaveštajne službe, koje mogu da se oglase kada sumnjaju da strane kompanije predstavljaju bezbednosnu pretnju, u Srbiji to ide dosta teže. Stoga, pravi problem sa Huavejom u Srbiji nije nužno da li će oprema biti prikriveno špijuniranje Kine u Srbiji, već to što mi jednostavno nećemo znati ukoliko se tako nešto dogodi, osim ukoliko se ne bude oglasila neka nevladina organizacija ili Poverenik. U tom slučaju, problem ipak nije način poslovanja jedne kineska kompanije, već način rada srpskih institucija.