Foto: iStock
Glava nam je ove godine izmeštena, ne nalazi se na ramenima. Što pre to sebi priznamo i počnemo da analiziramo promene koje nam je donela pandemija, pre ćemo se snaći u novim okolnostima. Od marta smo bili primorani da sve vreme provodimo sa porodicom ili sami, nismo imali drugi izbor. Na to dodajte sveprisutnu neizvesnost i strah za sopstveni život kao i za živote bližnjih. U zavisnosti od toga čime se bavite, moguće je da je vaš posao od početka pandemije ili narastao do neslućenih razmera ili se jedva održava u životu. Pitanje produktivnosti u onlajn realnosti je bila česta tema kada su kompanije zatvorile svoja vrata i zaposlene poslale kući, međutim nakon proteka prve polovine godine u novom režimu rada, o produktivnosti i inovaciji u ovom kriznom periodu se sve manje diskutuje.
Transformacija poslovnog života koja se desila u martu, a u čiju smo drugu polovinu upravo kročili, rasklimala je temelje svih onih kompanija koje se nisu prilagođavale dovoljno brzo promenama koje tehnologija nosi. Za one poslovne sisteme koji su i ranije hvatali korak, transformativni proces nije manje izazovan. Razlog zbog kog nema prevelike razlike u udarcu koji trpe različite kompanije je taj što koronavirus pogađa svakog od nas pojedinačno, jednako značajno i dubinski na privatnom i poslovnom nivou. Poslodavci se danas bore paralelno sa transformacijom poslovnih procesa, ali i sa promenom na privatnom planu sa kojom se njihovi zaposleni suočavaju.
Korovanirus je izjednačio remote rad sa radom od kuće
Ako potražite definiciju remote rada (rada na daljinu), naći ćete da se taj pojam u početku poistovećivao sa radom od kuće uz korišćenje interneta i telefona, a danas su tumačenja mnogo nijansiranija i sve manje uključuju rad od kuće, a sve više coworking prostore i egzotične destinacije. Kada frilenseri govore o remote poslu, uglavnom misle na ovu svežiju definiciju koja uključuje i digitalno nomadstvo.
Kako je pandemija koronavirusa onemogućila odlazak u kancelariju, coworking prostori su bili zatvoreni, kao i kafići i restorani, putovanje nije bilo moguće, te je jedino mesto za remote rad ostao naš sopstveni dom. Upravo zbog te radikalne promene, u kojoj naš dom postaje najbezbednije mesto, remote rad je izjednačen sa radom od kuće bez obzira na to što je njegova definicija bila proširena većom povezanošću i mobilnošću.
Zašto ranije nismo koristili samo video pozive?
Sećate li se da smo u martu i aprilu praktikovali “Zoom kafe”? Neki su organizovali čak i koktel večeri. Sve to se dešava nakon sadržajnog radnog dana koji je najčešće zatrpan video pozivima. Tehnologija video poziva je danas dostupna sa gotovo svakog uređaja i postavlja se pitanje zašto pre pandemije nismo koristili samo video pozive ili zašto ih nismo koristili više? Ako bi video poziv trebalo da predstavlja poboljšanje glasovnog poziva, zašto se on nije uvrežio i u naš svakodnevni život?
Video konferencije jesu bile sastavni deo poslovnog života, ali su se koristile samo u slučajevima kada je to bilo neophodno, kada je neko zaista sprečen da bude fizički prisutan. Naravno, ako se radi o internacionalnim kompanijama, video pozivi su bili svakodnevica, a njihova alternativa su bila poslovna putovanja kojima se neretko radije pribegavalo.
Upravo je izolacija video pozive učinila nezamenjivim sredstvom komunikacije i omogućila neslućeni rast kompanija fokusiranih na ovaj domen. Na osnovu iskustva koje smo stekli tokom prvih pola godine remote rada, u žargonu koronavirusa, možemo da se složimo da su video pozivi umarajući i da predstavljaju teži način komunikacije koji podrazumeva veći utrošak vremena.
Adio produktivnosti: isključi kameru i ribaj kupatilo
Ako se povedemo logikom da smo i ranije neracionalno trošili vreme na sastanke, i da su informacije mogle da se razmene i preko mejla, može se reći da to isto važi i za video pozive, a zbog dostupnosti različitih alata, njihova prekomerna upotreba je još više uzela maha.
Pronaći način da se mentalno udaljite vam nije strano ni kada se nalazite u većoj grupi ljudi, uživo. Međutim, zoning out tokom video poziva obično znači da koristite neproduktivan sastanak da dovršite neke poslove, skuvate ručak ili oribate kupatilo. U “staroj normalnosti” tokom takvih sastanaka biste se dopisivali sa nekim ili biste pravili listu za kupovinu. Glavna razlika je što u fizičkom prostoru ne možete da ugasite tuđe poglede ka vama, tako da će vaša nezainteresovnost biti primećena.
Pitanje produktivnosti je posebno značajno za one profesije koje veći deo radnog dana provedu na video pozivima. U periodu pre pandemije, produktivnost se vezivala za kancelariju, a danas kada postoji znak jednakosti između našeg doma i radnog mesta, produktivnost je ostala da visi u vazduhu, kao i neizvesnost.
Prema kratkoj studiji Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), prakse rada na daljinu koje su usvojene tokom izolacije mogu imati ozbiljan uticaj na produktivnost i nakon što se pandemija završi. Još zanimljiviji podatak je da remote rad na duže staze usporava inovaciju i podstiče nezadovoljstvo radnika. Laka dostupnost video poziva i chat aplikacija, i uopšte komunikacionih kanala, stvara iluziju održavanja produktivnosti na istom niovu kao pre pandemije.
Transformacija kompanija pod uticajem koronavirusa pomenuta na početku je proces koji se i dalje usmerava i kalibrira prema svakodnevnim promenama. Aktuelna, prisilna transformacija se odvija paralelno sa onom digitalnom koja se sada ne može izbeći. Pandemija koronavirusa je takođe donela značajnije promišljanje domena ljudskih resursa, jer u centar pažnje stavlja promenu načina života, a samim tim i analizu njenog uticaja na zaposlene. O produktivnosti u periodu koji trenutno živimo će se pisati sa istorijske distance, a uticaj na izmenjeni profesionalni život je već opipljiv.
Pročitajte i:
Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.